ENG
‘Cijeli život imam traume’: Svjedok o istrazi snajperskog ubijanja u Sarajevu
Autor/ica 👤Dženana Karabegović
Povezani članci
foto: privatna arhiva
Haris Ibrahimović je imao sedam godina kada je sa rođakom Nedžadom, krajem 1992. godine išao po vodu, oko 200 metara od zgrade gdje su živjeli, u sarajevskom naselju Alipašino Polje.
Nedžad, šest godina stariji, ga je, kaže, držao za ruku. Nakon što je čuo pucanj, pored sebe je vidio rođaka koji je bio u lokvi krvi od snajperskog hica.
“Mene su ljudi tješili, govoreći mi da ga je neko možda slučajno pogodio. Ja sam onda ljude koji su lovci, profesionalni snajperisti, pitao može li se desiti da neko nekoga slučajno pogodi. Rekli su mi, nemoguće”, kaže Haris u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
“Ja sam cijeli život imao traume”, ne krije ovaj sagovornik, sa kojim smo razgovarali na godišnjicu kako je Tužilaštvo BiH formiralo predmet koji se odnosi na snajpersko djelovanje u sarajevskom naselju Nedžarići, koje se nalazi par stotina metara od mjesta gdje je ubijen Harisov rođak.
Šta je utvrdilo Tužilaštvo?
Tužilaštvo BiH je formiralo predmet 21. maja prošle godine.
“Predmet je u radu. Radi se o KTARZ predmetu (označava predmete ratnih zločina u kojima je poznat počinilac), u kojem tužilaštvo, zajedno sa SIPA i partnerskim institucijama, vrši prikupljanje svih potrebnih činjenica i dokaza, kako bi se utvrdilo postojanje osnovane sumnje, sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i počinioca, te mogla donijeti tužilačka odluka o daljem postupanju”, navodi se u odgovoru Tužilaštva BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Ratni snimak iz Sarajeva objavljen je u maju prošle godine na YouTube kanalu reportera Philippea Buffona. Na njemu snajperisti s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) u sarajevskom naselju Nedžarići pucaju na stanovnike naselja Alipašino Polje. RSE nije mogao potvrditi autentičnost videa.
Na snimku su prepoznate osobe za koje se sumnja da su potencijalno počinile zločin. Jedna od njih je identifikovana kao zaposlenik “Telemacha”.
Šta je svjedok ispričao tužiocima?
Haris Ibrahimović je nakon objave videa na Facebook profilu napisao kako je njegov rođak Nedžad ubijen 28. decembra 1992. godine u vrijeme kada je snimak nastao.
Svoju priču ispričao je i u Agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Kaže da je sa istražiteljima SIPE prošle godine dva puta razgovarao.
“Ti istražitelji SIPE su tražili da se tačno nađemo na mjestu gdje se to dogodilo, da se uvjere da li se tu moglo desiti. Ko god je živio u to doba u Sarajevu je znao da je iz Doma za slijepe i slabovidne osobe u Vojničkom polju konstantno dejstvovao snajper po civilima u Nedžarićima i da su mijenjali poziciju”, priča Haris.
“Odveo sam ih”, svjedoči dalje ovaj Sarajlija, “na autentičnu lokaciju gdje je Nedžad ubijen”.
“Tu je bila nekada crvena stara trafika. Rekao sam im da smo tu pretrčali. Kazao sam im da ne mogu vizuelno ostvariti kontakt sa mjestom odakle je pucano, jer je prošlo 30 godina i pokazao im slike-koliko je drvo bilo tada, a koliko je danas. Onda smo otišli sa mjesta sa kojeg je pucano, ništa se nije promijenilo. Čuvar koji je tu bio je potvrdio da se tu nalazilo snajpersko gnijezdo”, ističe Haris.
Nakon sedam dana dobio je poziv da dođe u sjedište SIPE i, kako kaže, bio je pun optimizma da će se nešto konkretno uraditi.
“Rekli su mi da će se podići optužnica. Do danas nisu lišeni slobode. Jedan od njih me kontaktirao, da mi kaže da on nije nikog ubio. O tome sam obavijestio SIPA-u, a oni su mi rekli da se boje za moju sigurnost i da ne bi bilo pametno da sa bilo kim stupam u kontakt i provodim sopstvenu istragu. Od kako mi se to dogodilo, kada sam imao sedam godina, ja se više ničega ne bojim”, dodaje Haris.
Nijedna individualna optužnica za snajperska djelovanja u Sarajevu
Teror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja VRS, prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći.
Jevrejsko groblje u Sarajevu, neboder u naselju Grbavica, naselje Nedžarići, Špicasta stijena i planina Trebević, sa koje se vidi cijelo Sarajevo, samo su neki od mjesta sa kojih su djelovali snajperisti.
Pravosuđe BiH, kao i Haški tribunal, nisu podigli nijednu individualnu optužnicu za snajperska djelovanja u Sarajevu, tokom troipogodišnje opsade od aprila 1992. do novembra 1995.godine.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.
Fikret Grabovica kaže kako mu nije jasno zbog čega do sada niti jedna pravosudna institucija nije podigla optužnicu.
“To je jako bitno, posebno kada se radi o optužnici za opsadu Sarajeva. Zna se ko su bili komandanti brigada, bataljona. Za Sarajevo nema nepoznanica, nema potrebe da se nešto posebno istražuje, ali nema optužnica niti odgovornosti”, ističe Grabovica.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra, u Bosni i Hercegovini je tokom rata ubijeno i nestalo 95.940 ljudi. Od toga u Sarajevu, 13.756 građana.
Kako dalje?
Haris Ibrahimović kaže kako na posljednjih godinu dana, od kako je dao iskaz, gleda kao i na posljednjih trideset, kada mu je od snajperskog hica ubijen rođak Nedžad.
“Možda mi je u zadnjih godinu još teže, jer sad imam crno na bijelo ko je 100 posto bio izvršitelj, nego onda kad sam bio u zabludi. Ako ja budem šutio, onda nema više niko za njega da govori, moram ja govoriti”, kaže Haris.
Ovaj tridesetsedmogodišnji Sarajlija dodaje kako ima prijatelje svih nacija, ali ni sa kim ne priča šta mu se desilo u ratu u kojem je, pored rođaka, izgubio i oca.
“Mislim da se ljudi trebaju okrenuti nečemu drugom. Na ovim prostorima treba da se desi istina, jer na ovom prostoru tri puta ponovljena laž postaje istina. Ne kažem da trebamo zaboraviti ono što se dogodilo, ali trebamo pokušati ići naprijed”, poručuje Haris.
Za opsadu Sarajeva, pravosnažno, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je na doživotnu robiju osuđen Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević. Obojica su nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske (RS), te Ratku Mladiću, ratnom komandantu Vojske RS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.
Autor/ica 👤Dženana Karabegović
