Samir Šestan: POZIV NA POBUNU

Izdvajamo

• I da se, za kraj, vratimo na pomenutog Bulajića i njegov ključni zaključak, koji, nažalost, ovdašnja vlast ignoriše, a građani ili ne shvataju ili zarobljeni u talačkoj krizi, ne znaju kako da postave kao odlučujući momenat u političkom životu zemlje: “Mi smo, svi, država! Nisu oni koji upravljaju državom država. To su sezonski radnici, koji 4 godine imaju nekakav mandat.”

Povezani članci

• Licemjerstvo i farsa iz „aluminijske folije„
• Prlićev protjerivačko-nogometni klub
• Mostarski bataljon nekad i sad
• Haaška kvadratura kaznenog kruga
• Je suis Mahir
• Stjepan Mesić odgovara Ivi Bancu: TKO TO TAMO PEVA?

Foto: FB

“Ako država ne funkcioniše, otpor građana je jedina opcija. Izaći na ulicu, buniti se protiv sistema… Svako od nas, bilo kako da se zove, je obavezan da vodi računa o građaninu – da mu bude bolje, da ima vode, da ima energiju, da ima snabdjevanje u redu…”

Hronična nezainteresovanost vladajuće oligarhije za građane, osim kao glasačku mašinu koja će ih održati na vlasti ili im čak biti alibi za razvaljivanje i pljačku države i destruiranje elementarnih demokratskih normi, kao što je formiranje vlasti nakon izbora ili čak samo održavanje izbora, dovodi do raznih čudnih situacija.

Jedna od njih je da čak i ljudi od kojih se to nikad ne bi očekivalo – koji pripadaju mainstreamu i koji i profesionalno i privatno preferiraju umjerenost – počinju pozivati na pobunu.

Svojevremeno je tako, u opširnom intervjuu koji je dao za portal Antikorupcija Dragan Bulajić, stručnjak za obnovljive izvore energije, osvrćući se na problem iskorištavanja ovdašnjih rijeka i gradnje mini hidroelektrana na njima, te na lošu regalitivu i nestručnost i nepotizam vlasti, koji vode u destrukciju prirodnih bogatstava, izjavio da se građani moraju suprotstaviti tome.

“Ako država ne funkcioniše, otpor građana je jedina opcija. Izaći na ulicu, buniti se protiv sistema… Svako od nas, bilo kako da se zove,  je obavezan da vodi računa o građaninu – da mu bude bolje, da ima vode, da ima energiju, da ima snabdjevanje u redu…”

Aktuelna ekonomska kriza, divljanje cijena i galopirajuća inflacija, po ko zna koji put su građane uvjerili da su prepušteni sami sebi, da je očekivati od ovdašnjih vlasti pomoć blago rečeno naivno.

Uostalom, i prethodna, pandemijska, kriza je pokazala da ne da od ovdašnjih vlastodržaca ne možemo očekivati pomoć, nego možemo očekivati da nam dodatno odmognu – da intenziviraju pljačku javnog novca, da nas “liječe” tehničkim kiseonikom i neispravnim i neadekvatnim respiratorima, da svoju ogrezlost u korupciju i kriminal prikrivaju govorom mržnje i provociranjem sukoba u zemlji,… i da se iz svega toga – što uključuje i odgovornost za smrt neadekvatno liječenih ljudi – izvuku bez posljedica.

Vlast, tako, i u aktuelnoj nesreći svojih građana uživa i na njoj profitira.

Zbog skoka cijena gotovo svih roba i usluga u državi, na račun Uprave za indirektno oporezivanje za prva četiri mjeseca slilo se 538 miliona maraka indirektnih poreza više nego u istom periodu prošle godine. Pošto su to pare “zarađene” (odnosno, građanima uzete) na nesreći, u situaciji globalne krize i panike, iole normalna, socijalno osjetljiva, za živote svojih građana zainteresovana vlast bi te pare vratila građanima, kroz različite mjere za ublažavanje posljedica inflacije (od kojih u BiH, za razliku od susjedstva, nije donesena nijedna).

„Usljed tržišnog šoka koji se desio, te rasta cijena proizvoda, država je mogla donijeti mjeru, kako je znala da ograniči maržu trgovaca, da zaledi i svoju maržu, u ovom slučaju porez. Donosioci odluka trebali su, dok se situacija ne popravi, zadržati isti nivo poreskog opterećenja u apsolutnom iznosu na osnovne životne namirnice, gorivo i režijske troškove.“, prokomentarisao je, ovih dana, ekonomski analitičar Faruk Hadžić.

„Nije u redu, nije pošteno ni časno da od 500 miliona prikupljenih od PDV-a za 4 mjeseca baš ništa ne vrate građanima. Građani treba da naprave bunt, jer je ovo iscrpljivanje građana za račun enormnog punjenja budžeta.“, konstatovao je, rezignirano, ekonomista Zoran Pavlović.

No, vlast, koja budžet tretira kao svoju privatnu imovinu (kao i državu, uostalom), se ne želi odreći zarade zbog rastućeg nivoa cijena. Zarade koja joj je sjajno došla za populističko predizborno korumpiranje i obmanjivanje priglupe mase, koja ne razumije da joj se sa “stola” dobacuje sića, od gomile novca koji joj je prethodno otet.

I da se, za kraj, vratimo na pomenutog Bulajića i njegov ključni zaključak, koji, nažalost, ovdašnja vlast ignoriše, a građani ili ne shvataju ili zarobljeni u talačkoj krizi, ne znaju kako da postave kao odlučujući momenat u političkom životu zemlje:

“Mi smo, svi, država! Nisu oni koji upravljaju državom država. To su sezonski radnici, koji 4 godine imaju nekakav mandat.”

A više nema ni pandemijskih mjera, da bi služile za izgovor za gušenje pobune u startu. I vlasti i građanima.

Zato, umjesto citiranja Konstraktinog pitanja, još jednom ponovimo savjet ekonomiste(!): “Građani treba da naprave bunt.”

Antikorupcija