Ervinovo „spoticanje“ o istinu

Povezani članci

• Marko Vešović: Pristati na beznađe značilo bi pljunuti na sve što zborim, pišem i radim od ’92. god
• Moralist u politici – u spomen na Vaclava Havela
• Đukanović afirmiše nasilje prema onome što ne može da kontroliše
• O nemoralnim gadovima
• Odlazak legendarnog pionira računalstva
• Srđin princip ili o integritetu

Ervin Ibrahimović nas je posavjetovao da ne treba da se „spotičemo“ o Srebrenicu, već da se fokusiramo na „temeljne civilizacijske vrijednosti“… Ovakvo „pomirenje“ sakriva od očiju, srca i sjećanja budućih generacija sve nezatravljene komšijske grobove, arhivira sve nepresuđene bratske zločine, i pod tepih gura sve nekažnjene laži i pljačke nacionalnih i vjerskih lidera

Ovo što slijedi nije analiza partijske kombinatorike oko formiranje kakve-takve vlade, koju pratimo posljednih dana u Crnoj Gori.

Ovo je lična reakcija na najnoviji „salto morale“ novoustoličenog potpredsjednika crnogorske skupštine i na brzometnu podršku koja mu je stigla od onih što se poslovično gade samo onda kada drugi „politizuju“ genocid u Srebrenici. Tema je takva da zahtijeva iskrenost, oštrinu u nastupu, personalizaciju i imenovanje aktera.

Ervin Ibrahimović nas je posavjetovao da ne treba da se „spotičemo“ o Srebrenicu, već da se fokusiramo na „temeljne civilizacijske vrijednosti“ koje će Crnu Goru usmjeriti ka željenoj destinaciji: EU rajskoj bašti demokratskog multikulturalizma i tolerancije. Zagledan u ovu konačnu stanicu, politički lider Bošnjačke stranke je iz sve snage zažmurio na dva važna detalja.

Prvi je pitanje o tome šta za njega znači termin „civilizacijske vrijednosti“? Da li je prepoznavanje zločina genocida koji je počinjen u Srebrenici i formalno definisanje te spoznaje kao jednog o važnih segmenata strateškog razvoja crnogorskog društva integralni elemenat civilizacijskih vrijednosti? Ako nije, bilo bi vrlo korisno i edukativno da nam gospodin Ibrahimović kaže koji su to sastojci civilizacijske klin-čorbe koju on ovih dana prodaje narodu što je gladan i žedan Istine?

Drugi detalj je vezan za put do pomenute konačne destinacije. Voz za koji nam Ervin Ibrahimović prodaje karte u jednom pravcu prolazi i kroz željezničku stanicu Štrpci. Šta će da uradi naš kondukter, kada se ova željeznička kompozicija „spotakne“ o neko sjećanje na Iska Babačića, Tomu Buzova…? Šta će da uradi kada ovo „spoticanje“ podsjeti putnike da se u mirnu luku može stići jedino s čistom savješću i istinom u srcu? Šta će reći kada putnici shvate da je sve ostalo šarena laža za sirotinju raju? Šta će reći kada putnici shvate da su im voznu kartu za srećnu budućnost, silu na sramotu, prodali vješti politički tapkaroši?

Neki, poput Ibrahimovića, mogu vjerovati da je najbolje da sve zaboravimo, a da otvorene kolektivne grobnice prekrijemo koalicionim zastavama i time poboljšamo privatne situacije političkih predstavnika nekadašnjih žrtava zločina, a podržimo njihovo aktivno učešće u novim litijama zvanim formiranje manjinske vlade!? Sudeći po uvjeravanjima takvih političara, zaborav predstavlja vrlinu i izraz istinske želje za progresom. To je, po njima, „okretanje budućnosti“, odnosno, „dritanizacija“!

Ono što politički oportunisti i moralne ništice neće da kažu jeste da ovakvo „pomirenje“ sakriva od očiju, srca, i sjećanja budućih generacija sve nezatravljene komšijske grobove, arhivira sve nepresuđene bratske zločine, i pod tepih gura sve nekažnjene laži i pljačke nacionalnih i vjerskih lidera.

Oni ne žele i ne mogu da prepoznaju suštinu sopstvenih poruka: to su savremene političke verzije onog očajničkog urlika sinu Nerminu da dođe „dolje kod Srba“ i da se „ne boji“! Danas, politički lider Bošnjačke stranke uz osmijeh upozorava da se nedavni nož na grlu i metak u potiljak Bošnjaka u Srebrenici i šire ne trebaju koristiti u političke svrhe!

Pad nakon ovakvog „spoticanja“ ostavlja neizbrisivu masnicu na obrazu i nakon njega se niko, nikada više, ne može ispraviti kako bi drugima pogledao u oči. Takav pogled mogu uputiti samo oni među nama (uključujem i sebe u tu grupu) koji su se proteklih decenija javno i privatno „spoticali“ o Srebrenicu na više jezika i na nekoliko kontinenata, jer su to činili (i čine) iz osjećaja moralne odgovornosti prema istini i žrtvama. Štagod savjetovao blagoglagoljivi Ervin Ibrahimović, ja ću nastaviti da se tako „spotičem“ dok sam živ.

pobjeda.me