Haaška kvadratura kaznenog kruga

Izdvajamo

• Prvi put je u Europi poslije Drugoga svjetskog rata, dopušteno iz vrha  Washingtona i Bruxellesa, učinjeno isto što taj isti Zapad - po cijeni masakriranja Ukrajine i usrane Biden-Johnson-Von der Leyen-Michel-Scholzove voajerske politike - u Ukrajini ne dopušta ruskoj manjini u samoproglašenim „narodnim republikama“ na istoku te zemlje. Ima li logike? Nema. A europska washingtonsko-bruxellesa sluškinja Bijedna Naša sada je u gadnom raskoraku sa samom sobom: separatističkom, tzv. trećeentitetskom potporom HDZ-u BiH („vječnom vođi“ b-h Hrvata  Draganu Čoviću, posilnom denver plavog šefa zagrebačkog Trga žrtava fašizma) godinama sa samozvanim šefom b-h Srba Miloradom Dodikom druka za disfunkcionalizaciju jedinstvene države BiH, za separatizam, a sada mora na globalnoj političkoj sceni glasno telaliti protiv separatizma u Ukrajini. Zapravo protiv svakog separatizma u suverenoj državi, pa... Dakle, Kosovo i b-h Hrvati mogu svojim putem, b-h Srbi su već daleko odmakli, ali Donjeck, Lugansk i Krim ne mogu, jer tako kažu „pospani Joe“, kočoperni Jens Stoltenberg, dozlaboga činovnički dosadna Ursula von der Leyen, Boris Johnson i ini što im se ne usude usprotiviti zbogradi prečin, nacionalnih interesa. Smiješno, ali koja to tzv. mainstream politika nije smiješna kad već može biti i nepopravljivo - tragična?

Povezani članci

• Predstava “ANTIGONA 2000 GODINA POSLIJE“ prvi put u pozorišnom prostoru
• Turizam i renesansa
• Najavljuju se nove prijave za Petrovačku cestu
• Snježana Kordić: Jezikoslovci otuđeni od jezika
• 25 godina Srebrenice: Suprotstavimo se negatorima genocida
• Uz Istanbulsku konvenciju servirana nam je transfobija i homofobija: Uklonite interpretativnu izjavu i usvojite tekst Konvencije kakav je i potpisan!

Photo via Newscom Newscom/PIXSELL

Ugledni odvjetnik Anto Nobilo nije jedini u RH i svijetu koji smatra da se „u ovom trenutku ne može razmišljati ni o kakvom kaznenom progonu protiv Putina i Ruske Federacije“. Zapad će i dalje fitiljiti na svom „tumačenju“ međunarodnoga kaznenog prava i gurati svoje ljude u međunarodnim institucijama proturuske rabote, Zelenski i njegov režim razočarani zapadnom impotencijom još će jače zazivati SAD/NATO-ovu pomoć te dramatizirati stanje humanitarne katastrofe, ali svim time objektivno se Putinu i Rusiji može samo staviti soli na rep. Što ih se više pritišće, inat i otpor će biti žešći. Putin i Rusija su tvrd slavenski orah na kojima su mnogi povijesni zavojevači i dotad neviđene armade polomili zube i ostavili kosti na unaprijed propalim pohodima. Jedina šansa za zaustaviti rat u Ukrajini i naći rješenja prihvatljiva svim akterima te svjetske krize dalekosežnih posljedica jest – razgovor. I dogovor. Bez fige u džepu. Tko je spreman na to? Očito zasad još nitko 

Marijan Vogrinec

Uopće nije sporno to da je Ruska Federacija predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina izvela (ne)očekivanu – kako za koga, je li – invaziju na Ukrajinu, ali jest dozlaboga sporna zapadna kvalifikacija: „ničim izazvanu“. Itekako jest izazvana. Kulminacijom već tridesetgodišnjega SAD/NATO-ovog neodgovornog natezanja vraga za rep širenjem svoje moćne vojne sile s pričuvnim potencijalima nuklearnih glava na same ruske granice, izravno prijeteći nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu najveće i svekolikim resursima najbogatije zemlje na svijetu. Iskra aktualnoga pravog rata u kojemu će barem pola Ukrajine postati groblje na preoranoj zemlji – krivnjom „pospanog Joea“ u Ovalnom uredu i politički zelenoga bivšeg tv-komedijaša u Kijevu, koji su naivno nastavili testirati izdržljivost Putinovih živaca i upozorenja iz Moskve o tzv. crvenoj crti – dakle, ta je ratna iskra opasno sjevnula 2014. godine kada je Zapad (CIA, SAD/NATO) isprovocirao tzv. narančastu revoluciju na kijevskom trgu Majdanu. S navodno plaćenim prosvjednicima (dnevnica 30 dolara), barikadama i izvjesnim brojem mrtvih za koje do danas nije dokazano jesu li ih ubile režimske snage ili plaćeni proturežimski snajperisti eda bi svijet vidio „pravo lice nedemokratskog režima“.

I, ostalo je povijest: nasilno je zbačen s vlasti legitimni („proruski“!?) šef Ukrajine Viktor Janukovič – taman kad je bio pristao na zahtjeve Zapada za reformama i demokratskim izborima (ponajviše zaslugom njemačke kancelarke Angele Merkel) u zemlji – istočne pokrajine Donjeck i Lugansk većinski naseljene ruskom narodnom manjinom su proglasile autonomiju te je Putin anektirao Rusiji povijesno geostrateški važan poluotok Krim. Na istoku su izbili krvavi oružani sukobi separatista i ukrajinske vojske. Sedam godina kasnije – kada su eskalirale SAD/NATO-ove i „partnerske“ igre s ekstremno prozapadnim, a politički tako neiskusnim Volodimirom Zelenskijem o uključivanju Ukrajine u Sjevernoatlantski savez – Ruska je Federacija invazijom blizu 200.000 vojnika i moćnom tehnikom s kopna, mora i iz zraka operacionalizirala višekratna upozorenja Zapadu da će po svaku cijenu, pa i mogućom uporabom oružja sudnjeg dana, „braniti svoju nacionalnu sigurnost i teritorijalni integritet od zapadne ugroze“.

Uza samo malo više pameti u Washingtonu i samo malo više zrelosti Zelenskija za razgovor/dogovor s Moskvom u obostranom interesu, ne ratnoprofiterskih jastrebova na Zapadu koji sada licemjerno gledaju sa strane kako Ukrajina umire, jer su je gurnuli na giljotinu – rata ne bi bilo. Toliki bi Ukrajinci i Rusi ostali živi i zdravi, mirni u svojim domovima, svoji na svomu, a ovako… Cijeli je svijet pred vratima iza kojih nema pojma što stoji, a više nema natrag: oprostite, uzet ću svoje igračke i idem doma. Zapadna kampanja za izopćenje Ruske Federacije iz tzv. međunarodne zajednice problematična je učinka budući da ni tzv. novi svjetski poredak ne može normalno funkcionirati bez jedne od triju najmoćnijih velesila na globusu. Ni ekonomski, ni društveno, ni komunikacijski, ni geostrateški… „Svijet nisu samo SAD i zapadna Europa“, ironizira Putin i nikakvi ga sad naknadni pregovori – kada je rat u Ukrajini odnio i svaku pomisao na šalu te izazvao globalni sigurnosni i moralni kurzschluss – više neće navesti na resetiranje obznanjenih već kriterija o tzv. crvenoj crti.

Haag briše prašinu

A prijetnje o tomu da će tzv. međunarodna zajednica suditi Putinu kao ratnom i zločincu protiv čovječnosti, odnosno Ruskoj Federaciji kao agresoru na suverenu zemlju, pa je Haag već počeo brisati prašinu s optuženičke klupe u Međunarodnom sudu (ICJ, International Court od Justice, najviši sud UN-a), Zapad si komotno može zataknuti za šešir. Bio Bidenov Stetson, Johnsonov (polu)cilindar, Scholzov bavarski s ptičjim perom ili koji već. Ne samo što nema međunarodnopravne osnove i što se Putinu živo fućka za zapadne optuženičke klupe, pa i za Međunarodni sud UN-a sa sjedištem u Haagu nego i stoga što bi se „optuženik“ mogao s punim pravom pozvati na sijaset, je li, povijesnih presedana. Međunarodni su sudovi – ad hoc ili trajni/ji, UN-a ili čiji već, svejedno – propustili suditi zemljama, njihovim prvacima i međunarodnim alijansama (SAD/NATO s „partnerima“ agresiju na suverene države te ratne i zločine protiv čovječnosti širom svijeta. U Drugomu svjetskom ratu i desetljećima poslije, gdje su posljedice bile i neusporedivo strašnije od rata u Ukrajini. Putin i Ruska Federacija gotovo nemaju ništa s uzrocima aktualne humanitarne tragedije cca 85 milijuna izbjeglica i prognanika na migracijskim stazama širom svijeta.

Zapad itekako ima, jer je motiviran megakorporativnim, kapitalističkim, geostrateškim i geopolitičkim interesima radi otimanja tuđeg, a ljudi su i njihove sudbine u megaprofitnom, ratnoprofiterskom, neokolonijalnom i prisvajačkom škripcu nasilja, nepravde i nemorala bezvrijedna, potrošna škart-roba. Tzv. novi svjetski poredak iz kojega Zapad misli da može uz nešto svoje štete isključiti Rusku Federaciju – dok „prozapadno“ žiteljstvo i oligarsi ne detroniziraju Vladimira Vladimiroviča i njegov režim – šarena je laža u kojoj, je li, privlačna Venerina muholovka (Dionaea muscipula) spretno proždire svakog neopreznog kukca. Budući svijet mora biti jednopolaran!? I točka!? Po nacrtu nekolicine američkih geostrateških Baba Vangi tipa Henryja Kissingera ili Zbigniewa Brzezinskog: teorije o „šahovskoj ploči“, „Euroaziji od Lisabona do Vladivostoka“, „američkomu 21. stoljeću“, „America First“… Otuda prijeteću zapadne ucjene zemljama koje nisu odveć glasne u proturuskoj kampanji i tek se formalno protive ruskoj invaziji na Ukrajinu kao i svakoj invaziji na suverenu zemlju.

Osobito su jaki zapadni pritisci/zahtjevi Kini i Srbiji: morate se opredijeliti, jeste li s nama ili s Rusima! Jačanje SAD/NATO-ove vojne prisutnosti u BiH i graničnim zemljama s Ukrajinom te morske ideje o tzv. haaškoj kvadraturi kruga suđenjem Rusiji za agresiju te Putinu za ratne i zločine protiv čovječnosti ne ostavljaju mnogo mjesta uvjerenju kako na Zapadu postoji dobra volja za urediti svijet kriterijima i po potrebama miroljubive koegzistencija različitih država i naroda, nemiješanja u unutarnje stvari međunarodno priznatih zemalja, strogo poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta te slobodnog tržišnog nadmetanja/konkurencije na osnovi međunarodnih pravnih normi i sporazumnoga, ne oružanog rješavanje sporova. U doba blokovske podjele svijeta i tzv. hladnog rata kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka, na tim je kriterijima 1961. godine u Beogradu bio stasao Titov tzv. Pokret nesvrstanih zemalja kao ključan čimbenik stabilnosti i mira u svijetu (cca 140 zemalja tzv. Trećeg svijeta), a ta su načela mira, sigurnosti, stabilnosti i suradnje u svijetu danas aktualnija no ikad. Penicilin za učinkovito uništenje ratnohuškačkih i inih zlih političkih bakterija što truju čovječanstvo i uskraćuju budućnost milijardama ljudi na svim kontinentima.

Američki magazin New Yorker piše ovih dana kako bi tzv. međunarodna zajednica trebala suditi Rusiji za napad na suverenu Ukrajinu i Putinu kao ratnom i zločincu protiv čovječnosti na osnovi Ženevske konvencije iz 1949. godine, gdje ratni zločin podrazumijevaju i „neopravdano vojnom nužnošću, protuzakonito, namjerno te ničim izazvano“ uništavanje ljudi i imovine u suverenoj državi koju je napala druga suverena država. Medij tvrdi i to da kako se ta definicija s vremenom i tumačila i primjenjivala neujednačeno, vrlo rastezljivo u slučajevima pojedinih država i njihovih čelnika – uključivo lidere SAD-a – „koji su izveli agresiju na drugu državu iz razloga koji se ne smatraju opravdanima“. Za podrobno (p)opisati sve samo američke ratne i zločine/ce protiv čovječnosti niti je ovdje mjesto niti potreba, jer svijet jako dobro znâ koji/tko su i zašto moćni „pobjednici“ nikad ne sude sebi i svojima. No, kad Zapad sad trči za Putinom i viče: „Drž’te lopova!“ – valja se retorički upitati kako to da rečena konvencija nije vrijedila, npr. za SAD i predsjednika Harryja Trumana koji je potpisao trenutnu smrt cca 220.000 japanskih civila 6. i 9. kolovoza 1945. i kasnije od posljedica atomskih bombâ bačenih na Hirošimu i Nagasaki!? Ni jedan od dvaju velikih gradova nije bio vojno uporište, a Japan je već bio na koljenima. Poražen je u Drugomu svjetskom ratu, pa… Čemu atomske bombe na civilno stanovništvo i infrastrukturu!? Ratni zločin!

Kako to da se slijedom Ženevske konvencije nije sudilo Velikoj Britaniji i premijeru Winstonu Churchillu te SAD-u i predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu (ovomu posthumno) koji su 13. i 15. veljače 1945. poslali 722 teška bombardera RAF-a i USAAF-a s 3900 tona supereksplozivnih i zapaljivih bombâ gotovo do temelja zatrti sedmi po veličini njemački grad Dresden koji također nije bio nikakav važan vojni cilj. Budući da će Treći Reich za tri mjeseca kapitulirati, a Crvena je armija na vratima Berlina te zapadni saveznici ubrzano napreduju slomiti s njima kičmu genocidnoj nacističkoj državi, Dresden je veljače 1945. godine s izbjeglicama pred sovjetskom vojskom, s ranjenicima i ratnim zarobljenicima bio nakrcan s cca 1,2 milijuna ljudi. Civila. Nije bio nikakva vojna prijetnja saveznicima i, kao civilni grad, utočište mora nesretnih i uplašenih ljudi, čak nije imao nikakvu pozornosti vrijednu protuzračnu obranu. A razoren je do temelja i spaljen. To je ratni i zločin protiv čovječnosti bez presedana. I nikomu ništa!? Bezobzirno je usmrćeno cca 25.000 nedužnih ljudi. Za čije babe zdravlje!? Komu je trebalo tako se zločinački iživljavati na nedužnima!?

Koji su to i kada američki predsjednici i vojni operativci Pentagona na terenu odgovarali za strahovite civilne žrtve te sustavna razaranja sela i gradova i svekolikim otrovima/napalmom uništavanje prirode u Koreji (rat 1950.-1953.) i osobito Vijetnamu (rat 1955.-1975.), gdje su američki ratni i zločini protiv čovječnosti slikom, riječju, filmom, etc. zgrozili cijeli svijet. Tko je u SAD-u odgovarao za zločine? Nitko. Nije ih bilo? Ni one gole vijetnamske djevojčice nije bilo, što užasnuta bježi cestom od američkog napalma i čija je fotografija dan-danas klasičan simbol nečovještva!? Ni UN-u nije palo na um privesti krivce za Vijetnam svomu Međunarodnom, najvišem sudu. Ratni i zločini protiv čovječnosti 1991.-1995. godine na tlu bivše SFR Jugoslavije, u RH i BiH, koliko god se taj smak ljudske pameti ne dâ gradirati, „mila su majka“ prema SAD/NATO-ovim, pa i samo Uncle Samovim zvjerstvima i nečovještvu prema nedužnim civilima i prirodi na raznim svjetskim ratištima, u isprovociranim „revolucijama“ i „protuterorističkim“ operacijama ili tzv. mirovnim misijama (sic transit). Je li itko od ideologa, naredbodavaca i prvih operativaca vjerodostojno bio odgovarao na nekomu međunarodnom sudištu za ljudska prava/slobode zbog neviđenih zvjerstava nad bezrazložno/nezakonito uhićenim ljudima iz islamskog svijeta – Bijedna je Naša sramotno sudjelovala u njihovomu tajnom transferu preko Njemačke u američke tzv. istražne centre – koji su potom godinama, bez uhidbenih naloga i suđenja, bez znanja rodbine o njihovoj sudbini, podvrgnuti inkvizicijskim torturama/iživljavanjima psihički bolesnih „čuvara“. U zloglasnim logorima Guantanamu, Abu Graibu, etc. o čemu su potajno objavljeni materijali zgrozili svijet!?

Prvi put u Europi…

Što je sa SAD/NATO-ovim ubilačkim raketiranjem Srbije/SR Jugoslavije (78 dana, ožujak-lipanj 1999.), terorističkim napadom bez odobrenja UN-a, njegova Vijeća sigurnosti i Ženevske konvencije na suverenu zemlju), čemu je RH ustupio teritorij za bombarderske prelete iz Avijana u Italiji? Američki tada predsjednik Bill Clinton i glavni tajnik NATO-a Javier Solana (na odlasku) izravno su krivi za ubijene civile, ranjene i ozlijeđene te poginule/nestale policajace i vojnike. SAD i NATO, Clinton i Solana nikad i nikomu nisu odgovarali za te zločine. Tek 10. lipnja 1999. je rezolucijom UN-a 1244 omogućen ulazak tzv. međunarodnih snaga na Kosovo (na nacionalnu sramotu, izazivački prema susjednoj državi, s „mirovnom“ CRO participacijom, sic transit). Time je zapadnom političkom i vojnom agresijom raskomadana suverena država, članica UN-a, grubo pogažena Ženevska konvencija iz 1949. godine te praktično priznat samoproglašeni tzv. državni separatizam albanske narodne manjine u srbijanskoj povijesnoj pokrajini.

Prvi put je u Europi poslije Drugoga svjetskog rata, dopušteno iz vrha  Washingtona i Bruxellesa, učinjeno isto što taj isti Zapad – po cijeni masakriranja Ukrajine i Biden-Johnson-Von der Leyen-Michel-Scholzove voajerske politike – u Ukrajini ne dopušta ruskoj manjini u samoproglašenim „narodnim republikama“ na istoku te zemlje. Ima li logike? Nema. A europska washingtonsko-bruxellesa sluškinja Bijedna Naša sada je u gadnom raskoraku sa samom sobom: separatističkom, tzv. trećeentitetskom potporom HDZ-u BiH („vječnom vođi“ b-h Hrvata  Draganu Čoviću, posilnom denver plavog šefa zagrebačkog Trga žrtava fašizma) godinama sa samozvanim šefom b-h Srba Miloradom Dodikom druka za disfunkcionalizaciju jedinstvene države BiH, za separatizam, a sada mora na globalnoj političkoj sceni glasno telaliti protiv separatizma u Ukrajini. Zapravo protiv svakog separatizma u suverenoj državi, pa… Dakle, Kosovo i b-h Hrvati mogu svojim putem, b-h Srbi su već daleko odmakli, ali Donjeck, Lugansk i Krim ne mogu, jer tako kažu „pospani Joe“, kočoperni Jens Stoltenberg, dozlaboga činovnički dosadna Ursula von der Leyen, Boris Johnson i ini što im se ne usude usprotiviti zbogradi prečin, nacionalnih interesa. Smiješno, ali koja to tzv. mainstream politika nije smiješna kad već može biti i nepopravljivo – tragična?

Photo by Robin Utrecht/ABACAPRESS.COMUtrecht Robin/PIXSELL

Stari bi se Latini uhvatili za sljepoočnice: „O tempora, o mores…“ Do neba licemjerja, zlobe i mlaćenja propasti tuđim životima!? Pa kada predsjedavajuća u Haaškom sudu američka (sic transit) sutkinja Joan E. Donoghue sad pravi mjesta u sudnici za tretirati političko i vojno čelništvo Kremlja zbog Ukrajine – za što je u međuvremenu dobila glatku ironičnu rusku odbijenicu, jer Moskva ne želi priznati jednostrano, (pro)zapadno sudište – morala bi se pobrinuti za znatno prostraniju sudnicu od one za samo jednu državu i njezinog lidera te višestruko produljiti optuženičku klupu kako bi na nju stali barem najodgovorniji Ameri, Britanci, Francuzi i „partneri“ za svu silu agresija na suverene zemlje i ratnih i zločina protiv čovječnosti. Što je s francuskim zločinima u tzv. Indokineskom ratu (1946.-1954.), ali i prije no što su uvjerljivo istjerani iz kolonija, današnjih Vijetnama, Kambodže i Laosa. Kasnije iz Alžira i ostatka frankofonske Afrike? Pa, što je s njihovim kompa-agresijama (sa SAD/NATO-om) na Bliskom istoku!? Gdje su tu Haag i tzv. međunarodna sudišta za ljudska prava, ratne i zločine protiv čovječnosti, ine trice i kučine koje za jedne države i režime vrijede kao Mojsijeve ploče sa Zapovijedima, a za druge čak niti ne postoje!? Svijet ne može normalno funkcionirati na državnom nasilju i državnom terorizmu (pre)bogatih i moćnih, na koalicijama koje otimaju svjetske resurse, jer ih smatraju neupitnim ćaćinstvom.

Provaljuju u tuđe, suverene države i bezočno im otimaju naftna/plinska nalazišta na koja instaliraju svoje (zapadne) megakorporacije. U Iraku i Libiji se SAD/NATO s „partnerima“ nije libio ubiti legitimne predsjednike Saddama Husseina i Muammara Al-Gaddafija, u Iranu dronom usmrtiti uglednoga nuklearnog znanstvenika, radi trgovine oružjem sa saudijskim prijestolonasljednikom Bin Salmanom zanemariti stravično ubojstvo novinara Washington Posta u istanbulskom konzulatu Saudijske Arabije Jamala Khashoggija kojega su, kritičara saudijskog režima i samog princa Bin Salmana specijalno poslani mučitelji iz Rijada zvjerski zlostavljali, živog raskomadali i rastopili kemikalijom. Svaki od tih zločina vrijedan je kazne više od maksimalne haaške – 25 godina iza rešetaka.

Takvi ljudi iz tzv. slobodnog svijeta koji se diči demokracijom i ljudskim pravima – ali „slobodno“ ubija Afroamerikance i ine „obojene“, trpa ih u kazamate za najgore kriminalce – čije države, politički/vojni lideri osobno imaju debele naslage pokvarenog putra na glavi zbog agresija na tuđe zemlje, ratnih i zločina protiv čovječnost, nemaju međunarodnopravno ni moralno dopuštenje upirati prstom na Putina. Koji, da se razumijemo, nije ni približno arhanđeo Metatron iz tzv. prve skupine (Serafini) čuvara Božjeg prijestolja, ali nije ni gori i zlonamjerniji od položajno sebi ravnih na tzv. trulom Zapadu. Dapače. Međutim, „pospani Joe“ s „partnerima“ ga ni kao grješnika sebi ravnog niti Rusku Federaciju kao zločestiju po svijet od SAD-a nikad neće privesti Haaškom sudu. Kao što se neki dan po ukrajinskoj prijavi – pa zato nije trebala odluka svih haaških sudaca – zaigrala predsjedavajuća američka sutkinja Joan E. Donoghue pozivom Rusima da nazoče na početku ročišta, koje je iniciralo 38 zemalja. Među njima i Bijedna Naša. „Sotona i ubojica“ (tvrdi Biden) iz „zemlje, legla zla“ (tvrdio je bivši američki predsjednik Ronald Reagan za SSSR), uza sve svoje mane, daleko je od lidera kakvim ga prikazuje zapadna politika. Je li, kivna što je Putin vratio Rusiju iz pepela bivšeg SSSR-a opet na rang svjetske velesile i što je svaki put korak-dva ispred svojih protivnika. U Ukrajini i 2014. godine kada je anektirao Krim i pobunio istočne pokrajine Donjeck i Lugansk i najopasnije nakon Drugoga svjetskog rata – 2022.

Da je zrnce pameti

Hoće li na optuženičkoj klupi u Haagu, uz prazan Putinov stolac, biti mjesta i za ukrajinskoga aktualnog lidera Volodimira Zelenskog – s Joeom Bidenom i Borisom Johnsonom najvećeg krivca za tisuće civilnih smrti, ranjavanja, milijune izbjeglih svojih sugrađana, razorenu zemlju i nevjerojatne materijalne/ekonomske štete i Europi i cijelom svijetu – zato što je nasjeo na lažna obećanja/huškanja zapadnih proturuskih suflera i inatljivo odbio razgovarati s Moskvom o obostrano prihvatljivom rješenju za budućnost Ukrajine? Sada Zelenski ipak nudi to da njegova zemlja ostane izvan NATO-a, uz jamstvo sigurnosti, što mu je i Putin nudio tzv. crvenom crtom, upozoravajući na kobne posljedice SAD/NATO-ovog daljnjeg širenja na Istok, ali sad je jamačno prekasno za sve što se Ukrajini dogodilo ruskom invazijom. Do koje nije smjelo doći. Bivšem tv-komedijašu, kojega je Zapad iskoristio zajedno s milijunima nedužnih Ukrajinaca za svoje nepravedne kapitalističko-imperijalne interese porobljavanja i otimanja tuđega, nikako da pojmi da mu je najvažnija adresa za dogovor o miru, sigurnosti i dobrosusjedstvu Moskva, nikako Washington i Bruxelles.

Da je imao zrnce pameti koju mu je sada namrla ratna/humanitarna tragedija, rata ne bi bilo. Ni svijet ne bi bio u recesijskom slobodnom padu – za koji ni sâm vrag ne znâ gdje će i kada završiti – niti bi bio tako grubo podijeljen i međusobno suprotstavljen. Komu je to trebalo!? Samo ratnim profiterima. Oni će opet masno zaraditi na  globalnoj nesreći, a najveće žrtve će biti ukrajinski narod i sirotinja, najsiromašnije države u Europi. Oni tzv. prve brzine će – jednako kao u slučaju distribucije cjepiva protiv zaraze virusom SARS-CoV-2, itsl. većih kriznih situacija – proći s mnogo manje štete, pa…

Ukrajinski veleposlanik u Nizozemskoj je objavio da se ruski predstavnici nisu pojavili na Međunarodnom sudu u Haagu zato što „Putin želi ratovati protiv naše zemlje“. Član ukrajinskog izaslanstva na tom sudu pak Anton Korinjevič dodaje: „Činjenica da su mjesta koja je Rusija trebala zauzeti ostala prazna dovoljno govori sama po sebi. Oni nisu pred ovim sudom, jer su na bojnom polju, vode agresivni rat protiv moje zemlje. Rusija tako rješava svoje nesuglasice“. Ruski veleposlanik u Nizozemskoj Aleksander Sulgin poručuje sutkinji Donoghue kako njegova „vlada ne namjerava sudjelovati u postupku“. Prema tome, zahtjev Kijeva najvišem sudu UN-a da „hitno naredi Ruskoj Federaciji zaustavljanje invazije“ ostao je visjeti u zraku, pa bi mogle proći godine dok Međunarodni sud u Haagu odluči o meritumu tog slučaja. Do tada, tko živ, tko mrtav. Razumljivo je da Kijevu gori pod petama budući da svaka sekunda nastavka rata znači još više mrtvih, ranjenih, izbjeglih, razorenih domova, tvornica, infrastrukture svake vrsti… „ICJ ima odgovornost za djelovanje“, očajnički apelira Anton Korinjevič. „Rusiju treba zaustviti, a sud ima ulogu u tomu da je zaustavi. Rusija brani agresiju pogrešnim tumačenjem Konvencije o genocidu“. U toj kakofoniji želja, zahtjeva, ovlasti i mogućnosti pak ruski predsjednik izjavljuje urbi et orbi da je tzv. posebna vojna operacija u Ukrajini „nužna kako bi se zaštitili ljudi koji su bili izloženi maltretiranju i genocidu“ na istoku zemlje, kojima je ruski prvi ili jedini jezik.

Ukrajinska tužba Međunarodnom sudu u Haagu (ICJ) temelji se na tumačenju Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine, ugovora koji su potpisale obje zemlje, a traži se donošenje tzv. privremene mjere za zaštitu Ukrajine čime će Haag narediti Rusiji da smjesta obustavi invaziju. Jer, ističu u Kijevu, što su zapisali u tužbi, da Putin ne govori istinu o genocidu nad ruskom narodnom manjinom i zato nema opravdanja za invaziju. Istodobno, Izvršni odbor Međunarodne udruge znanstvenika što se bave genocidom tvrdi da je „Putin zloporabio pojam genocida“. Budući da je predsjednica te udruge Melanie O’Brien, profesorica Sveučilišta Zapadne Australije u Perthu, pa joj srce kuca u ritmu što ga udaraju Joe Biden i Boris Johnson, naravno da „genocidan“ zajednički neprijatelj na čelu Kremlja nema baš nikakve šanse. Bio ili ne bio u pravu, svejedno. Hrvatski pak stručnjaci za međunarodno kazneno pravo gotovo unisono tvrde kako je „teško zamislivo da se protiv Putina sada vodi proces na nekom od sudova“, jer je „takvo ekstenzivno tumačenje međunarodnog prava previše nategnuto“.

Tko je spreman? Nitko!

Većina ih drži, prenosi Jutarnji list, da „ruskog predsjednika Vladimira Putina ne možemo dovoditi u kontekst ratnih zločina. A što se tiče pitanja vodi li Putin ‘agresivni rat’ protiv druge države, treba napomenuti da je i SAD bio protiv toga da se i to djelo doda u katalog zabranjenih kaznenih djela koja bi bila u nadležnosti Međunarodnoga kaznenog suda“. Ugledni odvjetnik Anto Nobilo, koji je u Haagu branio Tihomira Blaškića (osuđeni hrvatski ratni i zločinac protiv čovječnosti u ratu u BiH), kazao je tom listu da „Amerika upravo zbog sebe, jer je vodila najviše agresivnih ratova, nije dopuštala da to postane kazneno djelo za koje se može suditi na Međunarodnom sudu. Kako to nije prošlo, u katalogu su ostala samo najteža djela, kao što su ratni zločini, etnička čišćenja, zločini protiv čovječnosti te genocid. Zasad se iz svih javno dostupnih informacija Putinovi postupci ne mogu klasificirati ničim od navedenog, jer je očito da ruska vojska napada prvenstveno vojne ciljeve i objekte. Kao i u svim ratovima, i u ovom ima civilnih žrtava. No, prema dostupnim informacijama, izgleda da se radi o nenamjernim, kolateralnim žrtvama. Iskreno, ako ćemo rat u Ukrajini usporediti s nekim ratovima koje je vodila Amerika, mogu reći da je u ratovima koje je vodio SAD bilo većih razaranja i ubijanja civila“.

Nobilo nije jedini u RH i svijetu koji smatra da se „u ovom trenutku ne može razmišljati ni o kakvom kaznenom progonu protiv Putina i Ruske Federacije“. Zapad će i dalje fitiljiti na svom „tumačenju“ međunarodnoga kaznenog prava i gurati svoje ljude u međunarodnim institucijama proturuske rabote, Zelenski i njegov težim razočarani zapadnom impotencijom još će jače zazivati SAD/NATO-ovu pomoć te dramatizirati stanje humanitarne katastrofe, ali svim time objektivno se Putinu i Rusiji može samo staviti soli na rep. Što ih se više pritišće, inat i otpor će biti žešći. Putin i Rusija su tvrd slavenski orah na kojima su mnogi povijesni zavojevači i dotad neviđene armade polomili zube i ostavili kosti na unaprijed propalim pohodima. Jedina šansa za zaustaviti rat u Ukrajini i naći rješenja prihvatljiva svim akterima te svjetske krize dalekosežnih posljedica jest – razgovor. I dogovor. Bez fige u džepu. Tko je spreman na to? Očito zasad još nitko.

Zapad čeka navodni skori bankrot Rusije i totalni krah Putinovog režima, što je veliko pitanje može li se dogoditi po zapadnom scenariju, a Putin računa na energetski i financijski kolaps ubrzo vrlo iscrpljenih zapadnih ekonomija i pristanak SAD/NATO-a na ključne ruske sigurnosne uvjete. Što je isto tako pitanje može li se dogoditi po procjeni/scenariju Kremlja.