Ivo Anić: Što je još ostalo u Hrvatskoj za prodaju?

Povezani članci

• Zaslužuje li reis Cerić nagradu za mir?
• STRANKA LIJEVOG KROŠEA
• NEPRIJATELJA MORA BITI!
• MLAD JE JOŠ OVAJ GRAD
• Stotine studenata na protestu ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH: Revolucija jedina solucija
• Cro-Reki i Cro-Deki

Ima li strašnije stvari od nacionalne izdaje, prodaje zraka, vode, hrane? Naravno da ima. HDZ nas uči da uvijek ima gore i uvijek ima još.

Piše: Ivo Anić

Ima li strašnije stvari od toga da vam dijete na minus sedam leži u kontejneru u Petrinji, a uvaženi premijer i još uvaženiji premijerov imbecil kupuju s izvanrednim popustom borbene zrakoplove, black – hawks helikoptere ili jurišne tenkove? Ima li strašnije stvari, ponavljam, od toga da dvoje djece, kao što je to slučaj s obitelji Petrinović u Majskim poljanama, moraš oprati u hladnoj vodi na minus sedam dok se uvaženi premijerov imbecil čudi kako su dva helikoptera stala u avion, pa to, potpuno oduševljen, još kaže i novinaru javno u mikrofon?

Ima li strašnije stvari? Nažalost, povijest nas je u ovih trideset godina, od kad nam je ove nakarade od države, naučila samo jedno – da uvijek ima strašnije i da uvijek ima još gore. Sami smo sebi krivi i to znamo. Zato i šutimo dok nam djeca odlaze iz zemlje. Sami smo stvorili ovu nakaradu, pa neka nam je. Neka je naši “najbolji sinovi” krčme, neka su sve prodali i sebi sagradili imperije za života, bolje da nas krade naš nego Srbin. Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete tek tada kako naši kradu. Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.

Kako tada spasiti nas od nas?

Ako ste mislili da sam ovo ja napisao, dokazani i provjereni Jugoslavenčina i mrzitelj svega hrvatskog, tada se grdno varate. 1975. godine, ne poznavajući niti rahmetli Franju Tuđmana, daleko bilo Andreja Plenkovića, ove je riječi napisao Bruno Bušić. Domoljub, disident, zagovornik neovisne Hrvatske i, dakako, terorist. Dakle preteča i nukleus HDZ-a, pokreta ili stranke za koju odgovorno tvrdim, dajem se na poligraf i robijat ću ako treba, da je najveće zlo i pošast koja je zadesila ovaj narod. Veće od svih svjetskih ratova, svih kuga i kolera, svih virusa, pandemija i potresa zajedno. Više štete su ti ljudi napravili ovom narodu, nego sve kataklizme u povijesti. Zbrojite sve katastrofe koje možete zbrojiti pa ih pomnožite sa trideset godina i dobit ćete ovo što danas imamo.

Državu od kurca koja to nije, vlast od još većeg kurca koja to nije, nakaradu od svega što normalan čovjek pojmiti može, jer oni su u stanju i najnormalnije svesti u nakaradu, prilagoditi sebi sistem koji je postavljen tako da bude robovlasnički u 21. jebenom stoljeću, i da stvar bude gora, postavljen je tako da im ništa ne možemo. Da nas mogu jebat’ kako hoće, a da im mi ne možemo ništa.

Pošteno u ovoj zemlji?

Njihovi ljudi se prodaju na carini za deset eura? Zar mislite da u ovoj zemlji ima išta pošteno? Pa čak i izbori? Koliki kreten moraš biti da vjeruješ u njihov izborni sistem kad su u stanju prodati se za deset eura? No, makli smo se s teme, a ona je jako bitna. Ta bagra, ti domaći izdajnici koji su rasprodali sve, milijun ljudi otjerali iz zemlje, ta bagra nas uvjerava kako sve ono što su rasprodali zapravo diše hrvatsko, u vašoj je službi.

Kako su divne i krasne reklame koje ovu kukavelj, koja je njihovo roblje, tjera da kupuje hrvatsko. Sve pršti od okusa zavičaja, nema trgovačkog lanca koji ne surađuje s domaćim proizvođačima, nema konglomerata (koji je istina poljski, ali ko ga jebe) koji ne podržava naše proizvođače.

Ima li strašnije stvari u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se strane banke i strani konglomerati trude da jedete naše i domaće, od politike koja vas uvjerava da je to za vas dobro i da time što kupujete naše, a ne tuđe, čuvate nacionalnu ekonomiju? Spašavate naše male proizvođače, svoju djecu koja bi u tim OPG-ovima imala svoju budućnost? Ima li strašnije stvari osim, naravno, što je milijun mladih obitelji odjebalo tu i takvu Hrvatsku za sva vremena, od činjenice da svi prehrambeni lanci, uključujući one koji „znaju što voliš“ i one koji ti „friško i domaće“ guraju pod nos, zapravo više niti su naši, niti „naše“ misle, niti ih boli kurac kakvu će kancerogenu robu i pod kojim uvjetima plasirati u zemlju u kojoj im je vlast to i omogućila?

Ima li strašnije stvari od prodaje svega, vode, zraka, zemlje? Ima, naravno. Kad strancima prodaju i hranu, koju moraš konzumirati, pomisliš da više nema.

Ali ima, itekako ima, jer imamo takve ljude na vlasti trideset jebenih godina, koji su prodali doslovno sve. I sad nam prodaju priču kako trebamo kupovati hrvatsko. Koje hrvatsko? Već gotovo trideset godina strateška orijentacija naše grupe jest kupovati od malih i velikih proizvođača u Hrvatskoj. Zastupljenost domaćih proizvoda naš je prioritet. Najveći dio naših proizvoda je domaćih robnih marki. To je ono čime vas bombardiraju iz dana u dan. Kupujmo hrvatsko.

Kupujmo naše.

Ima li strašnije stvari u od one u kojoj se ministar čudi kako su dva helikoptera stala u avion, dok ta ista Vlada i to isto ministarstvo potiče one „koji znaju što voliš“ da kupuju hrvatsko i da se, ako je ikako moguće, ne prodaju Poljacima? Naravno da nema, jer su se svi trenutni domaći prehrambeni konglomerati prodali Poljacima. Pa čak i oni koji „znaju što voliš.“ I dok se mi bavimo najstrašnijim što ova Vlada na čelu s najnesposobnijim premijerom valjda u galaksiji čini, ona nas još uvijek može itekako iznenaditi i to onim ispod žita. Samo da napomenem, da ni to žito nije hrvatsko niti će ikad biti.

Zašto nam mladi odlaze? Zašto su nam plaće na razini Bugarske, predzadnje u Europi? Znam da nije najstrašnije što nam se dogodilo od kad nam je HDZ-a i ove banana države, ali je sasvim indikativno dovoljno strašnan odgovor. Strani konglomerati, posebno oni „koji znaju što voliš“ svoj profit u Hrvatskoj upravo vide u jeftinoj radnoj snazi i, naravno, u proizvodima koji su daleko od toga da imaju predznak „okusa zavičaja.“

Kako je sad to moguće kada se toliko kunu u naše proizvođače, u „kupujemo domaće“ i slične pizdarije kojima vas obasipaju? Moguće je, itekako, jer morate znati s kojim ljudima imate posla. Istim onim ljudima koji su vas spremni prodati za deset eura zajedno sa svojom materom, ako treba. Kupujte hrvatsko. Samo, koje hrvatsko? Sve ono „naše koje zna što voliš“ i sve ono što ima „okuse zavičaja“ od prije nekoliko dana više nije naše. Nego je u rukama Poljaka. Ali Hrvati ionako misle kako je najstrašnije prošlo.

I kako ne može jednostavno fizički gore.

Ali, nažalost, može. Pogledajte stranicu “Proizvedeno u Hrvatskoj” i vidjet ćete da udio hrvatskih proizvoda na FMCG tržištu pada i to rapidno od 2019.

Kako je to moguće? Uvjeravaju nas da to nije istina, da svi ti trgovački lanci otkupljuju našu robu. Pa fino. Moguće je. Uzmite kuhinjsku sol, jodiranu, Solane Pag i pogledajte što sitnim slovima piše na dnu.

Ima li strašnije stvari u Hrvatskoj od te da je zemlja porijekla jodirane soli iz Jadrana Tunis?

Vratimo se na početak ovog teksta. Ima li strašnije stvari od nacionalne izdaje, prodaje zraka, vode, hrane? Naravno da ima.

HDZ nas uči da uvijek ima gore i uvijek ima još.

Imate, dragi Hrvati, zanimljive organe koje nisu uništili kancerogeni proizvodi dobavljača pod sloganom “Kupujmo hrvatsko”.

Jetru, bubrege, gušteraču, srce, pluća.

Samo je pitanje kad će se toga sjetiti. Da glupi Hrvati imaju i toga. To je, kad malo bolje pogledate, još jedino i ostalo.