Lovci na budžet i privilegije u USK-a
Izdvajamo
- Oni moraju znati da je zbog njihove bahatosti i političkog bezobrazluka ovaj kanton ostao bez polovine svog posleratnog stanovništva. I ova budžetska kriza, na put u jednom pravcu, poslat će novih stotine mladih ljudi na put u neke daleke zemlje. Zato bi bilo pametno da neki iz opozicije, koji snose ogromnu odgovornost za katastrofalnu depopulaciju, ušute se narednih 30 godina i da zapnu iz sve snage da barem malo poprave tešku demografsku i privrednu sliku Unsko-sanskog kantona.
Povezani članci
- Ulični fest UF! i ove godine na ulicama Zenice od 22-24 juna
- LGBT zajednica u društvu (ne)jednakosti
- “NOVAC OD STRUJE ZA KAMPANJU” Elektroprivreda RS dala 6 miliona za savjetovanje “tašna-mašna” firmi
- Skup sjećanja na Kristalnu noć u Zagrebu
- Mediji i radničke borbe – predstavljanje portala “Mašina”
- PRVI 3-D KONCERT U BOSNI I HERCEGOVINI
Foto: Naša stranka
Politička i sigurnosna kriza koja prati BiH posljednje tri decenije, a za koju znamo ko su izazivači i potpaljivači i sa kakvim ciljem to rade, političku ili budžetsku krizu na Unsko-sanskom kantonu izazivaju lokalni političari a ne znamo sa kojim ciljem i u čijem interesu.
U trenucima kada je država na rubu opstanka, profesionalni kantonalni političari, barem se tako zovu, započeli su borbu za budžetski kolač a samim tim i za veće privilegije. Ovi što se zovu opozicija spočitavaju aktualnoj vladi da nije na vrijeme pripremila materijale za budžet, da su materijali nekvalitetni i da zbog toga i još poneke manjkavosti oni neće glasati za budžet jer budžet pripada građanima a ne budžetskim korisnicima. Izgleda da nekoliko hiljada nas koji smo u prosvjeti, zdravstvu, javnoj upravi ne pripadamo građanima kantona!? Čudi me kako oni koji to govore ne pitaju te građane ili ove budžetske korisnike koji nisu građani, koji su to drugi ljudi koji su na prethodnim izborima glasali, kako za ove što ih zovu pozicija, tako i za ove što ih zovu opozicija. U optužbama prema aktualnoj vlasti, jedna opozicionarka, Vildana Alibabić, kaže kako vlada ne može obezbijediti većinu u Skupštini i da zbog toga “ima instrument ucjene – to su budžetski korisnici”. Nevjerovatno! Zašto se gospodo bahati političari koristite ucjenama, jer one neće pogoditi vas, nego građane koji su vam omogućili privilegije i nas koji nismo građani – budžetske korisnike. Ako se može govoriti o ucjenama onda bi se prije moglo govoriti o ucjenama opozicije. Ako vlada nema većinu u Skupštini, kao što kažete, šta onda čekate? Formirate svoju većini i svoju vladu i eto vam budžetskog kolača! Barem ste vi na USK-a tu stvar apsolvirali. Međutim, već decenijama slušamo kako su budžetski korisnici problem svakoj stranci, svakoj vlasti, svakoj poziciji i opoziciji. A onda u određenom momentu kad lovci na budžet osjete da im je lovina na domak njihovog cilja, oni se tada sjete mladih ljudi, koji svakodnevno napuštaju svoju rodnu zemlju, upravo zbog vas političara, bježe što dalje od vas i od svoje rodne grude. Ali ponekad ovi profesionalni političari sa završenim vrhunskim političkim školama i fakultetima progovore poneku istinitu riječ. Naime, već imenovana političarka objasni šta je to zadatak opozicije, pa kaže sljedeće: “Ako će opozicija usvajati materijale samo da ne bi kasnile plaće budžetskih korisnika, pritom znajući da su ti materijali loši, a ljudi koji će ih izvršavati još lošiji, onda nam ne trebaju ni vlada, ni pozicija, ni opozicija, ni izbori”. Kada se ozbiljan čovjek prisjeti svih vlada, svih pozicija i opozicija i još kad ti u svemu tome na um padnu nekakav Kumalić, Lipovača, Saračević… onda bi nekoliko riječi iz navedenog citata gospođe opozicionarke zaista mogle biti tačne. Ali nisu tačne i nikako ne mogu biti tačne one riječi gdje se misli i tako postavlja, da vlast i opozicija trebaju biti neprijatelji. Nije valjda zadatak opozicije samo da glasa ili ne glasa za nekakve vladine materijale i da samo zbog toga prima ogromnu plaću i uživa u plemićkim privilegijama. Valjda se plaća treba zaraditi tako što će uraditi nešto korisno za svoju državu, bez obzira da li si pozicija ili opozicija. Mi koji imamo veoma dugo pamćenje, znamo da na ovom kantonu skoro nijedna vlada nije zakonito donijela budžet i znamo da ga je nezakonito rasipala, pa nas možda mnogo ne brine ne usvajanje budžeta koliko nas brine pitanje: šta se krije u glavama “opozicije” koja nije tu “da bi samo glasala za vladine materijale”, pa prema tome i za budžet. Budžet se donosio i rasipao na različite načine. Prisjetite se famoznog Lipovače! Ali ostaje ono pitanje sa početka ovog teksta: zbog čega ova kriza u ovako teškom trenutku, u čijem interesu i sa kakvim ciljem? Odgovor će se sigurno odnekud pojaviti, samo ne bi bilo dobro da to bude onaj odgovor i ona politička nestabilnost o kojoj je u nekoliko navrata govorio Zijad Bećirević, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije u Ljubljani. Zato bi bilo pametnije da svi rade ono zašto su izabrani i plaćeni. Oni moraju znati da je zbog njihove bahatosti i političkog bezobrazluka ovaj kanton ostao bez polovine svog posleratnog stanovništva. I ova budžetska kriza, na put u jednom pravcu, poslat će novih stotine mladih ljudi na put u neke daleke zemlje. Zato bi bilo pametno da neki iz opozicije, koji snose ogromnu odgovornost za katastrofalnu depopulaciju, ušute se narednih 30 godina i da zapnu iz sve snage da barem malo poprave tešku demografsku i privrednu sliku Unsko-sanskog kantona.