Zvonimir Nikolić: Nacionalne stranke su u sistemu spojenih posuda, padne li jedna, padaju sve

Povezani članci

• Zločinioci iz Grabovice i Uzdola korespondiraju sa svim ostalim zločiniocima
• Mirsad Tokača: U parlamentu sjede oni koji dijele ciljeve koji su se htjeli postići genocidom
• Odlazak Hrvata
• Što se ne vijori BiH zastava nisi Ti kriv nego mi!
• Realnost za male je da »sila boga ne moli«
• Haris Ljevo najavljuje novu sezonu francuske Ligue 1 : Nikad jače i neizvjesnije prvenstvo

Povodom pregovora koji se održavaju u Neumu o izmjenama Izbornog zakona, razgovarali smo sa piscem i političkim analitičarem Zvonimirom Nikolićem.

Kako komentarišete pregovore o Izbornom zakonu koji se odvijaju u Neumu?

Krenuo bih prvo od Neuma. Po meni je veoma nenormalno da se neki pregovori o državnim pitanjima uopšte održavaju u atmosferi neke kafane, restorana ili hotela, dakle van institucija BiH. Da ne govorim kako je nenormalno da o sudbini Bosne i Hercegovine odlučuje desetak ljudi, koji su sebi dali za pravo da kao predstavljaju narode koji žive u BiH. Da napomenem, da je uglavnom na dosadašnjim Izborima izlaznost bila oko 50%. Pa od te pola BiH koja je glasala, ove stranke koje se sada predstavljaju kao liderske su dobile oko pedesetak posto glasova. Jednostavnom računicom dođete do suštine da je za njih glasalo oko ¼ biračkog tijela. Dakle, ¾ naroda nisu glasali ili nisu birali njih. Kod nas su najčešće Izbori na ivici regularnosti, što od procenta izlaznosti, što od manipulacija sa zamjenama članova biračkih odbora, a sve to im je omogućio sadašnji izborni zakon, koji je zbog tih stvari pogrešan a ne zbog onoga o čemu oni sada kao pregovaraju. Isto tako već smo jednom vidjeli i evo 27 godina se uvjeravamo kakvu smo nakaradnu državu dobili uz pomoć stranaca u Daytonu, pa tako veoma često imam pravo da sumnjam u dobre namjere Evrope i svijeta. Da su željeli, već odavno su mogli ovdje uspostaviti funkcionalnu državu. Čisto sumnjam da bi u svojim državama dozvolili hiljade ministara, savjetnika, vozača, sekretarica, pomoćnika i sl. Ili da bi dozvolili i sasvim blagonaklono gledali kako kod njih neko dobija vrhunske i veoma redovne plate, a da za to vrijeme bojkotuje rad državnih institucija, ili se poigrava i čak šprda sa organima Države.

Kako gledate na odluke SDP-a, DF-a i Naše stranke da odbiju pregovore o Izbornom zakonu?

Onako iskreno, s jedne strane bih mogao naći dosta argumenata za neučestvovanje u ovim pregovorima, ali isto tako bih to odobrio kada te stranke ne bi učestvovale u vlasti. Ovako mi to više ispada kao argument da se povuku sa pregovora, utope neke druge stranke ( sa kojima su neki i u raznim koalicijama), i ako nešto krene po zlu, oni nisu krivi jer nisu učestvovali. A uglavnom sve tri stranke se deklarišu kao probosanske stranke. Pa ako se već tako deklarišu, onda i krenu u borbu za Bosnu i Hercegovinu. Kao što smo mi sasvim nenaoružani i nespremni krenuli u rat protiv stotinu puta jačeg agresora. Pa smo se izborili. Za BiH se borilo puškom, a sada bi se trebalo boriti i olovkom i argumentima. Čini mi se da su nas nekako pustili niz vodu i oprali svoju savjest tako što su odbili učestvovati. To je moje mišljenje, ne mora značiti da je ispravno, ali je patriotsko.

Koje su posljedice neuspjeha pregovora u Neumu?

Posljedica je samo jedna. Produbljenje već postojeće krize, jačanje svakog tabora, grupisanje oko nacionalnih stranaka koje nas već skoro tri decenije terorišu sa nekom konstitutivnošću, legitimitetom, ugroženosti i sličnim glupostima koje njima produžavaju politički vijek i vladavinu nacionalizma. Ja se nadam da će ovaj narod jednog dana shvatiti da konstitutivan, legitiman i neugrožen n arod nije onaj koji uzme olovku i sretan glasa za svog nacionalnog lidera, a pritom nema novca za školovanje svoje djece, nema posla, živi na rubu egzistencije i sl. Konstitutivan čovjek je onaj koji ima posao, živi od svog rada, može da plati režije, otplaćuje kredite, školuje djecu, putuje na more, kupi sebi cipele, ode na zimovanje, vozi auto… to je konstitutivan čovjek. Kada živi život dostojan čovjeka u 21. vijeku. A ne onaj koji ima slobodu da zaokruži svog lidera, a predveče kopa po kontejnerima ili ujutro nosi šerpicu u javnu kuhinju. Pod zamkom nekakve ugroženosti, onstitutivnosti, izmišljanjem svih mogućih i nemogućih kriza, sebi i svojim satelitima su omogućili faraonski život a većini stanivništva život na rubu egzistencije. Jer veliki broj stanovnika BiH živi u strahu. Strahu od ostanjka bez posla, koji donosi u suštini propast. Jer svi mi na neki način hodamo po žici. Dovoljno je ne dobiti redovno dvije plate i čeka vas propast. Oni tih problema nemaju. Zato nam mladost odlazi, ljudi umiru nekako prije vremena, ne smiju da se bune, štrajkuju ili demonstriraju. Strah za egzitenciju je osnova svega.

Očekujete li da HDZ i SNSD blokiraju održavanje Izvora koji se trebaju desiti na jesen?

Sasvim moguće. Mislim da su sve nacionalne stranke u sistemu spojenih posuda, padne li jedna, padaju sve. Zato i jesu tu da već decenijama jedni drugima priskaču u pomoć. Da zaista žele da promijene Izborni zakon onako zakonski a ne kafanski, raspisali bi neki referendum pa da ljudi koji žive ovdje odlučuju kakav zakon žele i koga da biraju. Mislim  da ova kriza ide u korist svima njima i da su svi profioirali kao i obično sa krizama prije Izbora. Kriza je fantastičan način za grupisanje redova oko svoje stranke. I što je veća kriza, što je više neriješenih pitanja i što na većom predstavljaju vlastitu borbu navodno za svoj narod, sve se svodi uglavnom na svoj ostanak na vlasti. Ti ljudi su najčešće i izgubili kontakt sa običnim svijetom i sa stvarnošću, što smo se dosta puta i uvjerili po izjavama raznih predsjednika, premijera i ministara. Kao da žive u nekom paralelnom svijetu.

Mislite li da će Evropska Unija napraviti konsenzus u vezi sankcija Miloradu Dodiku?

Mislim da neće. Sve više vjerujem da je većina ovih „dobronamjernika“ iz Evrope i svijeta, ovdje uglavnom zbog interesa svoje države pa čak neki i zbog vlastitih interesa. Mislim da se na prste jedne ruke mogu nabrojati ljudi ( stranci) koji su zaista radili samo u korist i za dobrobit Bosne i Hercegovine. Pa i Milorad Dodik je jedno vrijeme bio adut Evrope kao demokrata i čovjek koji će promijeniti stanje u RS. I primijenio ga je tako da ljudi sad navijaju za SDS ( stranku koja je bila ideološki začetnik rata), samo da bi bili protiv Dodikovog SNSD-a. Mislim da sve ovo što Dodik radi, radi uz dobro aminovanje nekoga iz Evrope i da se nikada neće ujediniti u sankcijama prema njemu. Uostalom, godinama je taj svijet prijetio i uvodio razne sankcije Miloševiću ali samo sila i vojna intervencija ga je mogla zaustaviti. Čisto sumnjam da se puno sekirao što ne može putovati u SAD. Pa tako i Dodik.

Da li bi Dodikov zahtjev za kažnjavanje nazivanja RS-a genocidnim i prihvatanje Federacije moglo dovesti do njegovog povratka iz secesionističke politike?

Ja mislim da neće. Jer onako realno, postoji izvještaj Tadeuša Mazovjeckog u UN. I razmjerima zločina svakog naroda. Postoje i presude u Hagu, pa čak i odluka Inzka o zabrani negiranja genocida. Najgore od svega što se skoro tri decenije kasnije rat predstavlja kao građanski, kao sukob naroda. U BiH je izvršena klasična agresija. Nažalost, sve ide u pravcu da smo imali rat, stotinu hiljada mrtvih i da niko za to nije kriv. Ili su krivi svi jednako. Čini mi se i da svijet vodi politiku u tom pravcu, zaboravljajući kako su rane još uvijek duboke i da posipanje soli zaborava ne vodi ka zaboravu nego još većem revoltu nas koji smo imali nesreću da doživimo rat i sreću da ga preživimo. Mislim da i sa ovim zahtjevom ispituje teren, znajući da možda druga strana neće prihvatiti taj prijedlog i da će mu to biti dobar izgovor da i dalje bojkotuje rad dravnih organa i stiče već dobro poljuljane simpatije u vlastitom narodu. Vratiće se na pravi put samo ako ga neko iz njegovog naroda pritisne ili neko od stranaca. Ali ne sankcijama nego konkretnim i oštrim reakcijama.

Da li je za BiH zadržavanje trenutnog stanja najgora opcija?

Zavisi kako za koga. Za ljude na vlasti je najbolja a za narod najgora opcija. Jer u vrijeme velike krize, zaboravljaju se velike afere, pljačke, nesavjestan rad, razne mahinacije a prevladava kriza koja se stvara  svake dvije godine pred Izbore. Za to vrijeme mi samo dublje tonemo, svake godine brojčano jedan solidan grad ode iz Bosne i Hercegovine i to mladih ljudi koji bi trebali da budu pokretač pozitivnih promjena u BiH, ekonomskog rasta i sl. Bojim se da ćemo uskoro postati zemlja staraca i uhljeba na vlasti.

Da li bi se i kako Ukrajinska kriza mogla odraziti na BiH?

Mi smo sebi umisili da smo nešto značajni na karti svijeta. Može se odraziti ako nam zavrnu puteve plina kao jednog od glavnih energenata u BiH. Jer mislim da smo mi jedina država u Evropi koja nema postrojenja za skladištenje plina. Tako da ako neko negdje zavrne ventil. Mi ćemo to osjetiti. A opet, mislim da ovako prelijep komad zemlje koji imamo, ovako bogatstvo prirode koju imamo, bogatstvo različitosti na svakom koraku u BiH je moglo biti preduslov da budemo Švicarska a ne da zavidimo Ruandi na ekonomskom napretku i lansiranju satelita u svemir. Niko me ne može ubijediti da su ljudi u drugim državama pametniji, bolji ili vrijedniji. Ali imaju sistem koji radi u korist države ali i sistem koji radi u korist pojedinca koji u toj državi radi, privređuje i živi. Nas je samo tri i po miliona. Da ovdje žive Njemci umjesto nas i da ovdje postoji vlast moja radi u korist naroda, ovo bi bila Bavarska. Nažalost, imamo najljepši komad zemlje i najgoru vlast na svijetu. Zato i jesmo na evropskom dnu.