ENG
Afrika: Bez uglja
Autor/ica 👤 Onke Ngcuka/ipg-journal.de
Povezani članci
foto: DPA/Za odustajanje od uglja mnogim afričkim zemljama jednostavno nedostaju sredstava
Planirani potpuni izlaz iz uglja doveo je klimatsku konferenciji do ključanja. U Africi su olakšani zbog njegovog neuspjeha.
Piše: Onke Ngcuka
Preveo: Ešref Zaimbegović
Skorašnji kraj ere uglja, kako je stajalo na agendi konferencije o klimi COP26 u Glazgovu, stvarao je nekim afričkom zemljama velike brige. One razmišljaju kako se uopšte trebaju postaviti da bi prljavi mineral poslale u mirovinu. Nešto olakšanja donijelo im je to da se završni tekst COP26 u posljednjoj minuti omekšao. Umjesto o „izlazu“ iz uglja sada se govori o „postepenom odustajanju“. Jer afrički kontinent je od ove sirovine veoma zavisan. Potpuni izlazak iz eksploatacije uglja bio bi za afričke zemlje, koje svoje energetske potrebe i tako jedva mogu pokriti, veliki izazov.
Pošto na raspolaganju ne stoji dovoljno sredstava za obnovljive nosioce energije, kraj uglja na afričkom kontinentu ne bi čak obavezno značio da se potpuno odriču fosilnih goriva. U završnoj deklaraciji COP26 nije specificirano kako se odustajanje od uglja treba odvijati. Ovo zemljama daje mogućnost prelaska na gas – dakle jednostavno na jedan drugi fosilni energent. Taj razvoj je naprimjer vidljiv u Velikoj Britaniji gdje je snabdijevanje energijom jako zavisno od zemnog gasa.
Potpuni izlazak iz eksploatacije uglja bio bi za afričke zemlje, koje svoje energetske potrebe i tako jedva mogu pokriti, veliki izazov
Gas se preporučuje kao „prelazno gorivo”. On doduše prouzrokuje polovinu manje emisije od uglja. Međutim to je još uvijek fosilno gorivo. Pošto gasovodi na nekim mjestima nisu dobro izolirani a ta mjesta se često ne mogu otkriti to je širom svijeta jedan od glavnih izvora metana. Emisije metana uskladištavaju toplinu u atmosferi trideset puta jače nego CO2.
Pri brzoj izgradnji gasne infrastrukture raste opasnost „bezvrijednih investicija“, objašnjava Leo Roberts iz think tanka E3G. To znači da investicije brzo izgube na vrijednosti, kao što se već dogodilo u sektoru uglja. Gas kao prelazno rješenje stoji na putu obnovljivim energijama koje su jeftinije. Ne samo kratkoročno ovo nije dobra ideja nego to znači i više troškove energije za mnoge od ovih zemalja, što vodi do manje konkurentske sposobnosti, kaže Roberts.
40 posto novih nalazišta gasa otkriveno je u afričkim zemljama kao Senegal, Mauritanija, Tanzanija ili Mozambik. Energetski koncern Total masivno je investirao u pojedine od ovih zemalja. Ukupno se u 17 zemalja kontinenta eksploatiše zemni gas. Sedam od njih su neto izvoznici gasa. Takvi projekti međutim protivriječe cilju globalnog otopljavanja od najviše 1,5°C. Uz aktuelne mjere planeta se kreče ka otopljavanju oko 2,4°C. Utoliko je neophodnije da se ugalj ne zamjenjuje daljim gasnim projektima, nego kroz obnovljive energije.
„Prelazno gorivo“ gas doduše prouzrokuje polovinu manje emisije od uglja ali je to još uvijek fosilno gorivo
Prema Internacionalnoj agenciji za obnovljive energije (IRENA) trenutno se u Africi upotrebljava samo oko 2 posto globalno korištenih obnovljivih energija. Sa pogledom na afričku primarnu energetsku potrošnju dominiraju nafta, ugalj i gas. Ali i trgovina ovdje igra važnu ulogu: Skoro polovina afričkog izvoznog volumena sastoji se iz fosilnih energenata. To promijeniti neće biti jednostavno za gospodarstvo kontinenta jer su za to potrebne obimne investicije. Tako će biti još teže finansirati izlazak iz uglja – i politički ga prodati. Doduše sunčeva energija je već danas najpovoljniji izvor struje ali preuređenje energetske infrastrukture zahtijeva znatne resurse. I potrebno podizanje stope snabdijevanja energijom u Africi – ono trenutno leži kod samo 50 posto – je skupo.
Javno finansiranje uglja treba se smanjiti u procesu izlaska. Teoretski to znači da postaju raspoložive ogromne sume novca za investicije u obnovljive izvore energije. Kina je u Africi dugo vremena finansirala kako „čiste“ energije tako i ugalj. To se sada mijenja jer ta zemlja neće više podržavati eksploataciju uglja u inostranstvu. To znači da će postrojenja na jugu Afrike – kao u Bocvani ili Zimbabve – imati teškoća da dalje finansiraju svoje projekte u oblasti uglja. Industrijske zemlje do sada nisu ispunile svoja obećanja za finansiranje mjera u oblasti klime. Aktuelna analiza OECD pokazuje da će one tek 2023. biti u stanju da ispune svoje obećanje od 100 milijardi američkih dolara.
Prošlog tjedna Južnoafrička republika je preko partnerstva sa EU, Velikom Britanijom, SAD, Njemačkom i Francuskom osigurala 8,5 milijardi dolara za prelazak na obnovljive energije. Ako ovaj projekat bude uspješan moglo bi to – posebno na afričkom kontinentu – služiti kao uzorak kako industrijske države u zemljama u razvoju mogu finansirati fer energetske promjene.
Pošto Kina više neće podsticati eksploataciju uglja u inostranstvu pojedine zemlje će imati teškoća da dalje finansiraju svoje projekte.
Uprkos tome Južna Afrika je sada objavila da neće podržati nikakvo pismo namjere mimo međunarodnih pregovora pošto ne postoji multilateralni postupak za ostvarivanje sa njima povezanih ciljeva. Južna Afrika zagovara zemni gas kao prelazno gorivo. To bi moglo voditi tome da se i druge zemlje na kontinentu odluče za tu mogućnost.
Ustvari ne postoji nikakav razlog zašto ove zemlje ne bi trebale 100 posto raspolagati sa obnovljivim izvorima energije, smatra Roberts. Tehnička rješenja postoje. Međutim potrebna je i politička volja. I naravno potrebno je finansiranje. To da potpuni „izlaz iz uglja” nije uspio pokazalo se time za afričke zemlje kao znatno olakšanje.
Zapravo je COP26 trebao biti jedan od najprogresivnijih sastanaka do sada. Umjesto toga zemlje su ga ponovo koristile kao politički teren da bi mogle skinuti još jednu godišnju konferenciju sa svoje liste.
Onke Ngcuka je novinarka i izvještava za redakciju Our Burning Planet dnevnih novina Daily Maverick o klimatskoj krizi.
Autor/ica 👤 Onke Ngcuka/ipg-journal.de
