U ćumezu Evrope 

Izdvajamo

• Da zaključim, nije riječ (samo) o obrazovanju, već o opstanku društva. Ko to ne razumije ne može mu se pomoći, a ko razumije, a na to pristaje ili ako mu je to čak agenda, onda čini zločin nad svojim mladima i perspektivi svih građana.

Povezani članci

• Javni dug – omča oko vrata
• Njemačka ponovo izdvaja 95.000 eura za podršku žrtvama mina u Bosni i Hercegovini
• “Milijarda ustaje” u subotu u Zagrebu
• Viktor Ivančić: FIMI POLJANA
• DEMARŠ PREKO DRINE – NA ISTOK
• KAKO JE PRIPREMANA AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU

Foto: arhiva

Zemlja gubi biološku supstancu (naravno ne samo zbog problema koji apostrofira ovaj tekst). Odlaze školovani, radno i reproduktivno sposobni građani što je dvostruki, trostruki udar (pod jednim krovom, krovom BiH). Da upotrijebim stilsku figuru, u BiH će ostati jedan krov bez temelja. Propuh koji ne može kompenzirati nikakva promjena izbornog zakona niti tzv. legitimno predstavljanje u političkoj sferi.

Radio Slobodna Evropa nedjeljom ima podcast Na vratima Evrope.

Da BiH nije ni na vratima (Evrope) već u podrumu potvrdio je prilog koji je na pomenutom radiju emitovan u nedjelju (26.09. o.g.)

Prilog se odnosi na nekad čuvenu Gimnaziju u Mostaru. Od poznate i priznate Gimnazije danas imamo samo zgradu koja podsjeća na superiornu prošlost, retrogradnu i tragičnu sadašnjost, te putokaz za budućnost koja ne dolazi.

Prošlost ne možemo vratiti (niti bi to trebalo, valja ići dalje). Sadašnjost ne možemo promijeniti, a budućnost koja je tu, sprat iznad u mostarskoj gimnaziji pod jednostavnim nazivom GIMNAZIJA  nismo sposobni slijediti.

Između prošlosti i budućnosti sistem obrazovanja i mladi ostaju zaglavljeni u tragičnom blatu iz kojeg im se kao jedini racionalan izlaz čini individualni odlazak (iseljavanje) u Evropu po završetku školovanja. Dakle, mladi u BiH se školuju za Evropu koja im nudi ono što u domovini nemaju već tridesetak godina.

Da pojasnim. U toj zgradi, na tri sprata egzistiraju tri modela, tri programa, tri političke i životne filozofije.

Prvi i drugi sprat čine “dvije škole pod jednim krovom”, da oprostite. One rade po dva nastavna programa. To su programi na hrvatskom i na bosanskom jeziku. Možda bi bilo preciznije označiti ih kao hrvatski i bosanski program. Ako zaronimo u temeljne motive ovakve situacije koja je pogubni anarhizam onda bi se moglo reći “škola HDZ” i “škola SDA” ili još direktnije škola hrvatskog nacionalizma i škola bošnjačkog nacionalizma koji se zaogrnuo  plaštom  bosanstva. (Nije mi namjera da ih izjednačavam, ali oba počivaju na istoj ideološkoj matrici i zajedno produciraju štetu koja će ostaviti dugoročne i teško popravljive štete). Dva modela (koji nisu mostarski unikum, već pravilo za tzv. miješane kantone) se ne dodiruju, ne susreću, ne integriraju.

Na trećem spratu je ta Gimnazija “Koledž ujedinjenog svijeta”. Koja ironija, ujedinjeni svijet, đaci iz stotinjak država a ispod njih i doslovno i prenesesno “ispod njih”, razjedinjena BiH (razjedinjena, suprotstavljena, u naglašenom antagonizmu i negiranju, u latentnom konfliktu).

Naravno, problem je poznat bh. pa i evropskoj javnosti. Ovdje se godinama vrti neka evropska organizacija pod nazivom OSCE u čijoj nadležnosti su problemi ove vrste!? Znaju za problem. Šta čine, što ne alarmiraju evropsku javnost. Vrijeđa ofucana mantra “ovo je vaša zemlja, mi smo tu da pomognemo”.

Ako ovo sve znamo šta je smisao ovog teksta?

Model Koledž ujedinjenog svijeta situiran je upravo u Mostaru koje je paradigma necivilizacijske paradigme segregacije u obrazovanju. Osnivači su se, kažu, vodili idejom da na konkretan način pokažu da ljudi iz različitih država (i sa svekolikim razlikama koje postoje među ljudima) mogu ići u istu školu pod istim krovom, učiti po istom nastavnom programu. Oni u tome uspijevaju. Integralni model obrazovanja koji egzistira u Mostaru  petnaest godina (od 2006.) pokazuje superiornost takvog koncepta.

Ali, šta s tim? Pa to nauka i sistem obrazovanja u demokratskom svijetu, u normalnim državama znaju i niko to ne dovodi u pitanje. A i kako bi problematizirali kad za to ne postoje nikakvi valjani razlozi i argumenti.

Projekat dobrih namjera u Mostaru nije uspio u svojoj temeljnoj namjeri i motivaciji, nije uspio za 15 (i slovima petnaest) godina da promijeni percepciju mostarskih domorodaca, njihove temeljne stavove i ponašanje niti da proizvede bilo kakav efekat kod etabliranih politika u BiH koje drže u svojevrsnom zatočeništvu mladost Mostara i sličnih, “miješanih”(!?) sredina u BiH.

Ponavljam, petnaest godina, ali se nisu makli “dalje od početka” u bh. pačjoj školi!

Zašto? Politika reducirana na klijentelizam, korupcija, kriminal, indoktrinacija, suspenzija političkog sistema i državnih funkcija, zarobljeni um!?

Indoktrinacija je jača od objektivno superiornih i ljudskoj prirodi bližih integrativnih modela.

Cijena te indoktrinacije je skupa i svaki dan će biti veća. Zemlja gubi biološku supstancu (naravno ne samo zbog problema koji apostrofira ovaj tekst). Odlaze školovani, radno i reproduktivno sposobni građani što je dvostruki, trostruki udar (pod jednim krovom, krovom BiH). Da upotrijebim stilsku figuru, u BiH će ostati jedan krov bez temelja. Propuh koji ne može kompenzirati nikakva promjena izbornog zakona niti tzv. legitimno predstavljanje u političkoj sferi.

Da zaključim, nije riječ (samo) o obrazovanju, već o opstanku društva. Ko to ne razumije ne može mu se pomoći, a ko razumije, a na to pristaje ili ako mu je to čak agenda, onda čini zločin nad svojim mladima i perspektivi svih građana.