Vuhanski rašomon

Povezani članci

• Katalonija: Najteža politička kriza u posljednjih 40 godina
• Bidenova administracija suspendira Trumpove sporazume o azilu
• Saudijska Arabija oborila raketu ispaljenu iz Jemena
• Dramatičan politički vakuum: Tko sada vlada Ukrajinom?
• Lekcije o sećanju
• Odbijen al-Asadov „mirovni plan“

Foto: Pixabay

Portal The Intercept nedavno je dobio na uvid dokumente o istraživanju više sojeva koronavirusa financiranom američkim federalnim subvencijama. Istraživanje se provodilo u suradnji s Vuhanskim institutom za virologiju, smještenim u gradu iz kojega je krenula epidemija Covida-19, te još dvije kineske istraživačke institucije.

Iako hipoteza o “bijegu” virusa SARS-CoV-2 iz laboratorija nije bila primarni predmet službenih istraživanja o uzrocima pandemije bolesti Covid-19, internetski portal The Intercept nedavno je dobio uvid u dokumente koji, kako je zaključio jedan zdravstveni stručnjak, tu hipotezu ne dokazuju, ali je čine vjerojatnijom nego što se činila dosad.

Portal je još u rujnu 2020. od američkih zdravstvenih vlasti tražio uvid u dokumente koje je dobio tek krajem kolovoza ove godine, nakon podizanja tužbe na temelju prava na pristup informacijama. Radi se o 900 stranica dokumenata koji se tiču američkih federalnih subvencija dodijeljenih tamošnjoj neprofitnoj zdravstvenoj organizaciji Eco Health Alliance (EHA) za istraživanje više sojeva koronavirusa. Istraživanje se provodilo u suradnji s Vuhanskim institutom za virologiju, smještenim u gradu iz kojega je krenula epidemija Covida-19, te još dvije kineske istraživačke institucije. Portal je dobio dokumente o dva poziva za financiranje koje je raspisao američki Nacionalni institut za alergijske i zarazne bolesti, na čijem je čelu tamošnji vodeći epidemiolog Anthony Fauci. Jednu od subvencija dobio je Eco Health Alliance, ukupno 3,1 milijun dolara za period od 2014. do 2019. godine, od čega je Vuhanskom institutu za virologiju u sklopu projekta uplaćeno nešto manje od 600 tisuća dolara. Tim projektom pod nazivom “Razumijevanje rizika od pojave koronavirusa šišmiša” upravljao je predsjednik EHA, britanski zoolog Peter Daszak.

Istraživanja “dobitka funkcije” bila su kontroverzna i prije pandemije Covida-19, a u SAD-u je od 2014. do 2017. na snazi bio moratorij na takve eksperimente. Glavni razlog je upravo mogućnost laboratorijskog incidenta kojim bi se moglo ugroziti javno zdravlje

Drugi projekt, pod nazivom “Razumijevanje rizika od pojave zoonotskih virusa u novim žarištima zaraznih bolesti u jugoistočnoj Aziji”, napisan je 2019. godine, uoči izbijanja pandemije, a trebao je trajati od 2020. do 2025. Njegova je glavna teza da je jugoistočna Azija najveće svjetsko žarište novih zaraznih bolesti i da je stoga potrebno povećati resurse za istraživanja koja će se time baviti.

Osim projektnih prijedloga, dokumenti koje je dobio The Intercept sadrže i ažurirane izvještaje EHA-e o napretku u istraživanjima, uključujući i detalje o eksperimentima s humaniziranim miševima. Ta se istraživanja kvalificiraju kao treća od moguće četiri razine biosigurnosti, a ta razina uključuje eksperimentiranje s mikrobima koji putem udisanja mogu prouzročiti ozbiljnu i potencijalno smrtonosnu bolest.

Istraživanje se sastojalo od kombiniranja genetskog materijala “roditeljskog” koronavirusa s drugim virusima, a utvrđeno je da se takvi izmijenjeni virusi, kada se nađu u plućima genetski humaniziranih miševa, reproduciraju značajno brže nego originalni virus. Virusno opterećenje odnosno količina virusa pritom je u nekim trenucima bila do 10 tisuća puta veća kod miševa zaraženih izmijenjenim virusima nego kod onih zaraženih originalnim virusom, a ustanovljeno je i da jedan tako izmijenjeni virus kod miševa dovodi do značajnog gubitka težine, što je faktor koji pokazuje ozbiljnost bolesti.

Takvi rezultati – a to je ujedno i predmet sporenja – po svemu sudeći spadaju u eksperimente “dobitka funkcije” (gain of function) uz pomoć mutacije, s obzirom na to da je eksperimentom postignuto višestruko virusno opterećenje kod izmijenjenih virusa. U pozivu za financiranje američke krovne istraživačke institucije National Institutes of Health (NIH), čija je agencija i Faucijev Nacionalni institut za alergijske i zarazne bolesti, izričito se međutim navodi da se novac od dotacija ne smije koristiti za istraživanja “dobitka funkcije”, te da se ona odmah moraju prekinuti ukoliko se pokaže da dovode do takvih rezultata, a o njima je potrebno izvijestiti sve relevantne institucije. Tako je u smjernicama NIH-a iz 2016., navodi The Intercept, napisano da, ukoliko bilo koji himerički virus nalik SARS-u ili MERS-u (virusi iz porodice koronavirusa) pokaže povećano virusno opterećenje veće od jednog zapisa u odnosu na roditeljski soj, istraživanje mora biti zaustavljeno.

Tijekom posljednja dva desetljeća u svijetu je otvoreno najmanje 20 novih istraživačkih centara razine biosigurnosti 4, a jedan od njih je i Vuhanski institut za virologiju koji djeluje od 2017. godine

Rezultati su doista i prijavljeni, no NIH je zaključio da oni ne udovoljavaju kriterijima kojima se definiraju eksperimenti “dobitka funkcije” zbog toga što se do kraja eksperimenta virusno opterećenje koje uzrokuju mutirani virusi izjednačilo s onim kakvo proizvodi originalni virus. Osim toga, smatrali su, virusno opterećenje nije isto što i sposobnost virusa da se replicira. Projekt, dakle, nakon tih otkrića nije suspendiran, već je obnovljen na period od još pet godina, a zaustavljen je u travnju 2020. odlukom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog izbijanja pandemije Covida-19.

I Anthony Fauci i direktor NIH-a Francis Collins više su puta izjavljivali da projekti koje NIH financira ne uključuju istraživanja “dobitka funkcije”. Sam Fauci u dva je navrata to rekao i pred Kongresom, na ispitivanju koje je upriličeno nakon što ga je skupina republikanskih zastupnika optužila da su upravo ta istraživanja uzrokovala pandemiju Covida-19. Iako dokumenti ne dokazuju da su Fauci i Collins zaista znali da bi eksperimenti koje su financirali mogli spadati u takva istraživanja, nakon uvida u njih molekularni biolog sa Sveučilišta Rutgers Richard Ebrightzaključio je da oni pokazuju da “nije istinita Faucijeva i Collinsova tvrdnja prema kojoj NIH nije podržavao istraživanja ‘dobitka funkcija’ potencijalno pandemičnih patogena u Vuhanskom institutu za virologiju”.

The Intercept je, osim toga, razgovarao s 11 stručnjaka, od kojih je njih sedmero reklo da, prema njihovom mišljenju, sporni rad ispunjava kriterije da se kvalificira kao takvo istraživanje, samo jedan rekao je da ne ispunjava, a troje da nemaju dovoljno informacija, ali da je “eksperimentiranje s humaniziranim miševima nepotrebno riskantno”. Svi osim dvoje rekli su i da takvi eksperimenti dovode u pitanje sigurnost i nadzorne mehanizme federalno financiranih istraživanja, a Jacques van Helden, bioinformatičar sa Sveučilišta u Marseilleu, primijetio je i da se ta rasprava “previše fokusira na tehničke aspekte istraživanja ‘dobitka funkcije’, dok je pravo pitanje imaju li ona potencijal stvoriti ili olakšati selekciju virusa koji mogu zaraziti ljude”.

Hipotezu o laboratorijskom curenju provjeravala je i američka obavještajna zajednica po nalogu predsjednika Joea Bidena. Ta 90-dnevna istraga završena je 27. kolovoza zaključkom da se nikakav definitivan zaključak o porijeklu pandemije ne može donijeti, ponajprije zbog toga što je, kako je rekao Biden, “Narodna Republika Kina tajila kritične informacije”. Najavio je i da će SAD i druge zemlje nastaviti inzistirati na provođenju druge faze istrage Svjetske zdravstvene organizacije, čija je prva faza završena u ožujku, također bez definitivnog zaključka.

Prvu fazu istrage opisali su pak sami njezini sudionici u članku koji je 25. kolovoza objavljen u časopisu Nature. Tu je skupinu WHO oformio u listopadu 2020., kao neovisni međunarodni tim s kolaborativnim mandatom, no u njemu su sudjelovali i šef Eco Health Alliancea Peter Daszak, kao i predstavnici svih triju kineskih institucija, dakle ljudi koji su provodili eksperimente s koronavirusima. Takav sastav tima bio je rezultat kompromisa s kineskim dužnosnicima, a uvjeti istrage bili su takvi da istražiteljima nije dozvoljen pregled laboratorija u Vuhanu u kojima su rađena istraživanja. Kineske institucije uskratile su i podatke o prva 174 slučaja zaraze koji su se dogodili u prosincu 2019., a bilo je i slučajeva po svemu sudeći namjernog dezinformiranja. Primjerice, u izvještaju je napisano da ne postoje dokazi da su živi sisavci prodavani na vuhanskim mokrim tržnicama tijekom 2019. godine, što se kasnije pokazalo netočnim.

Istražitelji su opisali i kako cilj prve faze nije ni bio donijeti definitivan zaključak o porijeklu pandemije, nego stvoriti temelje za daljnju istragu. Napisali su i da hipoteza o curenju iz laboratorija u početku također nije spadala u njezin mandat, ali su je naknadno u nju uključili te eksplicitno naveli da je ona “moguća”, ali za nju nisu pronađeni dokazi.

Znanstvenici su, piše u tom članku, istraživali još četiri teorije, jednu o direktnom zoonotskom uvođenju virusa u okoliš (prelijevanje virusa iz divljine) i tri o indirektnom zoonotskom uvođenju te zaključili da ni za jednu od njih nemaju definitivne dokaze, ali se najvjerojatnijim čini direktno ili indirektno uvođenje putem posrednika, živih divljih životinja s mokrih tržnica u Vuhanu. Ni sam direktor WHO-a Tedros AdhanomGhebreyesus nije bio zadovoljan ishodom istrage zbog čega je u srpnju najavio njezin nastavak, uključujući i onaj koji se odnosi na mogućnost bijega virusa iz laboratorija, što je Kina, međutim, odbila.

Istraživanja “dobitka funkcije” bila su kontroverzna i prije pandemije Covida-19, a u SAD-u je, primjerice, od 2014. do 2017. na snazi bio moratorij na takve eksperimente. Glavni razlog je upravo mogućnost laboratorijskog incidenta kojim bi se moglo ugroziti javno zdravlje, a takvi incidenti prilično su učestali, ali najčešće s blagim posljedicama i na ograničenom području. The Economist je nedavno objavio tablicu s popisom takvih incidenata od 1970. do 2021. godine, a ona pokazuje da su se u tom periodu dogodile 54 laboratorijske nesreće s bakterijom brucele, 18 incidenata s virusom vakcinije, 17 s bakterijom salmonele, 15 s bakterijom tuberkuloze, 11 s Ešerihijom koli, devet s virusom ebole, po sedam s virusom denga groznice i bakterijom zečje groznice te šest incidenata s hantavirusom.

Zabilježeni su i slučajevi zaraze laboratorijskih radnika HIV-om i Zika virusom, a 1979. godine u jednom sovjetskom vojnom postrojenju 68 ljudi umrlo je uslijed zaraze bakterijom antraksa. U Kineskoj pokrajini Gansu 2019. godine oko šest tisuća ljudi zarazilo se bakterijom brucele, koja uzrokuje blage, gripi slične simptome, a zaraza je krenula iz tamošnjeg veterinarskog instituta. The Economist navodi i da je u američkom istraživačkom centru za biološko oružje Fort Detrick svake godine u periodu od 1989. do 2002. zabilježen barem jedan slučaj laboratorijske infekcije.

Unatoč tome, tijekom posljednja dva desetljeća u svijetu je otvoreno najmanje 20 novih istraživačkih centara razine biosigurnosti 4, a jedan od njih je i Vuhanski institut za virologiju koji djeluje od 2017. godine. Četvrta odnosno maksimalna razina sigurnosti podrazumijeva zaštitne mjere kao što je presvlačenje odjeće i tuširanje nakon svakog ulaska u laboratorij, nošenje zaštitne odjeće koja obuhvaća cijelo tijelo i dekontaminaciju svih materijala prije napuštanja prostora. S druge strane, procedure uz pomoć kojih bi se pridržavanje tih pravila moglo provjeravati iznimno su netransparentne, a ne postoji ni međunarodno neovisno tijelo, primjerice u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije, koje bi imalo ovlasti provoditi takav nadzor.

Novosti