Politikantsko cjepivo protiv zaraze koronom

Izdvajamo

• Globalni napori u suzbijanju pandemije virusa SARS-CoV-2 i njegovih sojeva neće dati ploda dok se čine samo za političkim govornicama te su zatvoreni među zidovima konferencijskih dvorana, a na terenu je pakao. Ta praksa nije ama baš nikakvo jamstvo za djelotvornost svijeta u novim, budućim pandemijama i epidemijama kojih će također biti. Tek je pitanje vremena/trenutka kada će izbiti, gdje i kako. Pa zvuči kao ironija objava zdravstvenih ministara skupine G-20 kako je njihov dvodnevni sastanak, „fokusiran na tekuće napore u borbi protiv Covida-19, kao i strategije za suočavanje s budućim pandemijama, snažna poruka suradnje, pravde i solidarnosti u čvrstom uvjerenju da nitko ne smije biti ostavljen“. Treba li se dogoditi još veće zlo, pa da se svijet trgne, skupi glave i zajednički se odupre, a odgovorne za (ne)činjenje privede svrsi i razlogu? Možda su i dugotrajnost te posljedice koronakrize test za nešto što ubuduće treba drukčije raditi s drugim ljudima na globalnoj pozornici?

Povezani članci

• Janša zabranjuje crvenu zvijezdu i Tita
• ZLATKO JELISAVAC: Klasno samoubistvo
• Političari protiv eksperata u zajedničkoj borbi protiv režima
• Nove tenzije u Makedoniji: Terorizam i trezvene reakcije države
• Politički okvir za epidemiološku sliku Doriana Graya
• Zahtjev za priključenje Evropskoj uniji je priča bez pokrića

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Koliko god jest „malo čudno“ da su cjepiva protiv opakoga koronavirusa, uključujući navodno sva prijeko potrebna klinička ispitivanja i ine provjere sigurnosti i učinkovitosti, bačena na globalno tržište u rekordno kratkom roku za manje od godine dana, odnosno da se zapravo ne zna hoće li cjepiva izazvati i možebitno kada/kakve kontraindikacije po zdravlje ljudi, medicinska znanost upućuje na spoznaju o tomu kako, zasad, cijepljenje raspoloživim vektorskim cjepivima nema alternativu. Uputnije je cijepiti se, nego se ne cijepiti. Ne zbog drugih, kako pogrešno poručuju vlada i režimska tzv. javna kuća HRT, već zbog sebe i zaštite zdravlja svojih najbližih, što je onda i zaštita drugih. Jâk i sve organiziraniji antivakserski pokret u RH – eho globalnih sumnji bez znanstvenog pokrića u epidemiološke mjere i cjepiva (ne samo protiv koronavirusa) – problematizira stanje i zaoštrava izravan sukob s vlašću, što nikako ne sluti na dobro 

Marijan Vogrinec

Kud’ svi Turci, tu i ćelavi Mujo, znana je ironična posprdica našeg, je li, mudra pûka valjda još iz vakta kada se na samo dvjestotinjak metara zračne linije, recimo u Sarajevu – više no poučno za vladare pola milenija kasnije – snošljivo slavilo boga u četirima reprezentativnim bogomoljama triju vjerskih denominacija: islamskoj, židovskoj i dvjema kršćanskim, tzv. zapadnoga i istočnog zakona. Pa, ako svi Turci u džamiju, i ćelavi Mujo za njima u džamiju, ako svi Turci u mehanu, i ćelavi Mujo za njima u mehanu… Pa, ako sav epidemiološki osviješćen svijet – očito medicinska znanost i farmaceutska industrija nisu kadri drukčije svladati valove sve opasnijih, smrtonosnih mutacija virusa SARS-CoV-2 – poseže i za trećom dozom cjepiva radi masovne zaštite stanovništva, i polit-epidemiolozi od osobita HDZ-premijerovog povjerenja/odabira najavljuju treću dozu. Vrlo skoro, kažu, ali „još razgovaramo o tomu koje dobne skupine ljudi trebaju imati prednost“. Unatoč poraznoj činjenici da je još u lipnju propao vladin plan o barem 55 posto cijepljenih u zemlji do kraja mjeseca, da Bijedna Naša ulazi u jesen s manje od 50 posto cijepljenih objema dozama, da iz dana u dan raste broj zaraženih, hospitaliziranih, na respiratoru i umrlih, svaki drugi žitelj RH ne želi se cijepiti.

Bez dvojbe, cijepljenje protiv zaraznih i najčešće smrtonosnih bolesti jest najveći, povijesni doseg medicine i nije sporno da je upravo „igla“ uspjela čak iskorijeniti u svijetu niz zaraznih bolesti od kojih se stoljećima umiralo ili ozbiljno zauzdati druge smrtonosne, pa i neke nove zadnjih desetljeća. Koliko god jest „malo čudno“ da su cjepiva protiv opakoga koronavirusa, uključujući navodno sva prijeko potrebna klinička ispitivanja i ine provjere sigurnosti i učinkovitosti, bačena na globalno tržište u rekordno kratkom roku za manje od godine dana, odnosno da se zapravo ne zna hoće li cjepiva izazvati i možebitno kada/kakve kontraindikacije po zdravlje ljudi, medicinska znanost upućuje na spoznaju o tomu kako, zasad, cijepljenje raspoloživim vektorskim cjepivima nema alternativu. Uputnije je cijepiti se, nego se ne cijepiti. Ne zbog drugih, kako pogrešno poručuju vlada i režimska tzv. javna kuća HRT, već zbog sebe i zaštite zdravlja svojih najbližih, što je onda i zaštita drugih. Jâk i sve organiziraniji antivakserski pokret u RH – eho globalnih sumnji bez znanstvenog pokrića u epidemiološke mjere i cjepiva (ne samo protiv koronavirusa) – problematizira stanje i zaoštrava izravan sukob s vlašću, što nikako ne sluti na dobro.

Liberalniji i popustljiviji

Na početku kolektivne ugroze tzv. četvrtim valom, tzv. delta sojem, više nije jasno što je važnije: kokoš ili jaje, odnosno što je kokoš, a što jaje. Dok se bolnice pune novim i sve mlađim zaraženima koronavirusom, a  ekonomija teško diše na respiratoru – unatoč Plenkovićevoj fatamorgani o ozdravljenju gospodarstva, zasnovanoj na 16,1-postotnom rastu BDP-a u drugom kvartalu u odnosu na prošlu godinu, što je učinak „oporavka“ od koronakrize i niske lanjske baze – antivakseri i državni epidemiolozi se ne slažu u bitnomu, ali ni šira javnost nije načisto s tim: jesu li u uvjetima masovne (i smrtne) ugroze/epidemije važnije međunarodne proklamacije o ljudskim pravima i slobodi pojedinca u odlučivanju o svom zdravlju ili u zaštiti kolektivnog zdravlja stanovništva država/epidemiolozi imaju pravo privremeno ograničiti pojedinačnu volju? Vlasti u RH, za razliku od nekih u drugim državama ne samo u EU i ne samo u Europi, ruku na srce, bila je u koronakrizi liberalnija i popustljivija, jer je siromašna, ekonomija joj je već godinama na aparatima za preživljavanje, izvozno-uvozni saldo je u negativi i jamačno dugoročno u disbalansu, od nečega se mora živjeti tako da su i epidemiološke mjere nekakav surogat onoga što napredan svijet radi i trenutne, ovisno o okolnostima, polit-epidemijske pameti.

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic i ministar zdravstva Vili Beros. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

A ta pamet nije osobito kapacitirana budući da se nije usudila, željela, znala ili naprosto mogla potruditi oko toga da – osobito kad je riječ o diranju međunarodno zajamčenih ljudskih prava i sloboda pojedinca u prijekim ili nepredviđenim okolnostima – pravodobno si osigurati valjanu parlamentarnu dopusnicu za polit-epidemiološke mjere što će ih donositi. To je trebalo učiniti smjesta, prije godinu i pol kada je pandemija bolesti SARS-CoV-2 provalila iz Wuhana u cijeli svijet, a to u Bijednoj Našoj nije učinjeno, pa je labav alibi o pravosnažnosti stožeraških epidemioloških mjera samo na osnovi retrogradne izmjene zdravstvenih paragrafa, jer su vladin Nacionalni stožer Civilne zaštite i Znanstveni savjet stranački dimenzionirana paratijela sastavljena mahom od HDZ-ovih članova i simpatizera, a to nije to. Toliko je nestranačkih ili inostranačkih ljudi iz struke, uvaženih znanstvenika u svijetu, koji bi itekako dobrodošli u boju s epidemijom, a premijer Plenković i zdravstveni ministar Vili Beroš ih nisu uzeli u obzir.

To ostavlja loš dojam u javnosti, u konačnici nanosi štetu državi, budući da se neki od ponajboljih iz te znanstvene elite tzv. prve brzine (npr. Ivan Đikić, etc.) stalno javljaju u medijima i žele pomoći, ali…  Što oni znaju i mogu, je li, u usporedbi s „epidemiologom svjetskoga glasa“ i doktorom političkih znanosti Davorom Božinovićem, neurokirurgom s doktoratom iz molekularne biologije Vilijem Berošem, ravnateljem HZJZ-a Krunoslavom Capakom s riječkim doktoratom (2012.) „Arsen u vodi za piće i njegov utjecaju na zdravlje“, infektologinjom Alemkom Markotić, ravnateljicom Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu i inim HDZ-ovim uzdanicama koje takorekuć dnevno ne silaze s tv-zaslona, govore jedno, misle drugo, a objektivno se u zemlji događa treće, pa im građani odavno više ne vjeruju. Govorili istinu ili samo trbuhozborili premijerovu volju, zapakiranu u celofan „neupitne skrbi za zdravlje svih nas“. Gemišt  poruka iz znanstvene i stručne literature u aktualnim svjetskim izdanjima o pandemiji i političkih interesa vladajuće kaste. Profiltriran gemišt-filtrom onoga što veliki i moćni u Europi i svijetu uvažavaju ili ne iz znanstvenih istraživanja, studija i kliničkih istraživanja po narudžbi i za mastan novac farmaceutskih korporacija. Koje na osnovi te dokumentacije traže tržišni palac gore Američke agencije za hranu i lijekove (FDA), Europske agencije za lijekove (EMA), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i, dobiju li ga, definitivno je otvoren ključni ventil za milijarde dolara profita na tzv. zaštiti zdravlja ljudi od kobnih/jih ishoda zaraze koronavirusom.

E sad, antivakseri će toj logici agresivno pokazati srednji prst, tući se s policijom po svijetu, čak u zemljama s više od 70 posto cijepljenih ljudi, provalit će u prostorije slovenske državne televizije s ciljem da izravno komuniciraju javnosti svoja stajališta koja vlasti subverzivno zataškavaju i guraju pod tepih. Nedemokratski postupci karakteriziraju aktivnosti i jedne i druge strane, što s ljudskim pravima i slobodama nema baš puno veze niti pomaže svladavanju uzroka i nošenju s posljedicama zaraze koronavirusom, a činjenica je – koju ni jedni niti drugi ne bi priznali ni pred streljačkim strojem – kako se o bolesti SARS-CoV-2, njezinim mutantima, valovima i sljedećim pojavnostima neusporedivo manje zna nego što se javno komunicira. Stvar je tim ozbiljnija, opasnija i neizvjesnija. U godini i pol, u RH je od te bolesti umrlo već blizu 8500 ljudi, i još umiru. Baš svaki dan. Kako sada stvari stoje, a stoje loše, epidemija se ubrzano/zloslutno širi te je pretpostaviti da će ih umirati još više.

Respirator prije neplodnosti

Jest da su tzv. mainstream polit-epidemiolozi i „epidemiolozi“ šeprtljali s epidemiološkim mjerama u prošlih već nešto više od godine i pol, da su bili nedosljedni, kompromitantni, stranački pristrani i nedosljedni vlastitim izjavama/procjenama, etc., ali u pandemijskim okolnostima kad svi znaju da ne znaju ili nedovoljno poznaju – bez obzira koliko su to spremni javno priznati – pravu prirodu tako globalne ugroze s tolikim smrtnim ishodima, nije ni zamjeriti vladajućem ćelavomu Muji što će i on za svim Turcima i u džamiju i u mehanu… I na Mjesec, ako treba, po tu treću dozu cjepiva jer što bi bilo kad bi bilo, odnosno što će biti bude li jamačno je manji rizik od čekanja Godota na antivakserskom peronu. Gdje će se, kako pokazuju i sezonski neverini zaraze sve novim, bržim i opasnijim sojevima korone, je li, prije dočekati respirator ili smrt starijeg/morbiditetnijeg člana obitelji no kontraindikacija cjepiva: ugrušavanje krvi, spolna nemoć, neplodnost, mentalna retardacija, karcinom… čime antivakseri plaše ljude. A nemaju dokaz baš kao što ni provakseri nemaju dokaz da se to neće dogoditi nikomu ili hoće samo nekima.

Kad je zdravlje u pitanju, medicinska preventiva i liječenje oboljelih, je li, ne postoje apsolutna jamstva ni za najsigurnije/najprovjerenije metode i medikamente. Osim ne zaraziti se, ne oboljeti, a to je pak okolnost koja također nije pod apsolutnom kontrolom ikoga od nas. Možeš do neba paziti tako da djevičnjak ostane nepoderan, pa svejedno trudnoća pukne  gromovitim iznenađenjem. I? Cijepiti se ili ne i trećom dozom? Naravno, ne protiv „trudnoće“ virgo intaktnih antivaksera. Neka za nju sami snose posljedice ili neka objasne svojima u obitelji, ako znaju i mogu, zašto su bliskog člana u tzv. zlatnim godinama bili poslali sinu Tame i Noći, lađaru Haronu u Hadu, da ga preveze svojim čamcem preko Aheronta. Dakle, cijepiti se i prvom, i drugom i trećom dozom. I četvrtom, petom… zatreba li. Ne zato što u Beroš-Capakovim skladištima stoji na lageru cca milijun doza cjepiva za koje nema interesa necijepljenih i kojem negdje koncem listopada istječe rok uporabe, odnosno što bi se ta zaliha imala podebljati ovih dana za još cca 250.000 doza, nego stoga što veći broj cijepljenih – tvrdi i svjetska epidemiologija prema tomu što je navodno dosad istražila – podrazumijeva veću zaštitu od težih oblika zaraze, hospitalizacije i smrti na respiratoru. Tim više, jer prva i druga doza i imaju rok trajanja zaštite.

Pa, ako hrvatski ćelavi Mujo baulja za svjetskim Turcima i u džamiju i u mehanu, manje-više prikriveno oponaša brže i naprednije u medicini od sebe, nije za zamjeriti. Još manje ironizirati i ismijavati. Neznatan i mali, kakav na zapadnom Balkanu već jest, nije u epidemiološkoj poziciji soliti pamet drugima i istrčavati pred pandemijsko rudo, nego pozorno gledati što napredniji rade, kritički se prilagoditi suradnji i primjenjivati slične ili iste najpotentnije standarde u zaštiti kolektivnog zdravlja. Najprije svojih građana, a time i ostalih u svijetu, koji je odavno već tzv. globalno selo (H.M. McLuhan). Danas već i digitalni komunikacijski zaselak. I učiti na tuđim i postignućima i pogreškama. To manje stoji, a donosi više koristi od vlastitog eksperimentiranja epidemiološkim mjerama na osnovi, je li, manjkavog znanja izabrane i forsirane skupine HDZ-ovih epidemiologa i polit-epidemiologa ili njihova nerazumijevanja zaključaka iz aktualnih studija svjetskih istraživanja virusa/sojeva SARS-CoV-2, što se potom komunicira domaćoj javnosti kao zdravo za gotovo.

Pošteno je priznati koliko se o čemu (ne) zna i koliki je rizik tih (ne)znanja u odlukama ljudi kojima je povjereno kreirati epidemiološke mjere radi čim kvalitetnije zaštite što većeg broja ljudi. Medicina nije svemoćna ni u zemljama s neusporedivo većim standardom zdravstvene skrbi niti su znanstvenici i političari na vlasti nepogrešivi ljudi, pa je njihova riječ sveto pismo. Dapače. No, nekomu se mora vjerovati, a taj komu valja vjerovati ima djelom i izjavama zaslužiti povjerenje. Nikomu i ništa nije zajamčeno unaprijed, što je u kriznim situacijama iznimno važno pojmiti i prispodobiti tomu dnevno ponašanje. A pandemijska/epidemijska situacija itekako je krizna. Čak ozbiljnije no što se razumijeva i među vladajućim političarima i u najširoj javnosti. Medicinska znanost to izravno komunicira, ali poruka ne dospijeva u javnost kakva je poslana, nego kao neki loš GMO produkt nafutran ekonomskim, političkim, geostrateškim, vjerskim, pa čak i vojnim interesima megakorporativne farmaceutske industrije i politike zemalja u kojima se proizvode medikamenti. Pa će biti da najsiromašnije države ne dobivaju ni dovoljno niti pravodobno vektorska cjepiva protiv korone, a jaki zapadni politički igrači pak služe se nepoštenom praksom obrane svojih tržišta od ravnopravne, službeno odobrene (FDA, EMA) uporabe cjepiva iz Kine i Ruske Federacije. Hebeš smrtnu ugrozu, politika i profiti kolo vode u međunarodnim odnosima koji su sve prije no humanistički.

Čovječanstvo, barem zasad, posjeduje jedino ta vektorska cjepiva protiv bolesti SARS-CoV-2 i njezinih mutacija, koja – to nitko niti ne tvrdi – također nisu svemoćna i bez niza ograničenja, ali u kriznoj pandemijskoj situaciji ipak je bolje imati nešto za makar kakvu-takvu zaštitu, uključivo cikličko ili sezonsko docjepljivanje, nego ništa. Epidemiolozi od ugleda u struci tvrde da vektorska cjepiva, unatoč mogućim rijetkim nuspojavama, nisu dugoročno opasna po ljudsko zdravlje, da nema ni dobnih niti rodnih ograničenja za njegovu primjenu, pa… Tu tvrdnju osobito sad trbuhozbori hrvatski ćelavi Mujo kad je posrijedi cijepljenje trećom dozom, iako nije znao uvjeriti svoje sugrađane da se u barem dvotrećinskom broju cijepe i prvom i drugom dozom. Izrael i Velika Britanija su među prvima po broju cijepljenih u svijetu, ali već cijepe ljude i trećom dozom ne bi li dohvatili što bolju poziciju uoči jesensko-zimskog plimnog vala tzv. delta soja, ili nekih još opasnijih što se već javljaju u Južnoj Africi, Latinskoj Americi… . Izrael želi cijepiti i četvrtom dozom, a EMA provjerava Pfizer za treću.

Koronavirus nije pobijeđen

Jamačno se svijet još godinama, desetljećima, a možebitno nikad neće riješiti koronavirusa – bit će sezonska zaraza kao svake godine drukčija gripa? – pa se ljudi, zdravstveni sustavi, farmaceutska industrija, vlade i političari trebaju sinkronizirati u primjeni epidemioloških mjera. Koje imaju biti također zajedničke i sinkronizirane, jer pojedinačnim se bitkama na raznim meridijanima i paralelama zajedničke nam globalne domovine ne može dobiti rat. Dosadašnje pak iskustvo nije ohrabrujuće budući da su se zdravstveni sustavi i političke vlasti pojedinih država same i na svoj način tukle s pandemijom/epidemijom koronavirusa, pa su ishodi ostali problematični. Od negiranja bolesti u Brazilu ili SAD-u u doba Donalda Trumpa do vrlo temeljitih/sveobuhvatnih/strogih mjera u Izraelu, Novom Zelandu ili u Švedskoj „nezaključavanja“ tzv. starog normalnog u javnom životu i gospodarstvu (teorija tzv. imuniteta krda). To je u Švedskoj pak rezultiralo manjim brojem oboljelih/umrlih i boljim ekonomskim ishodima no u zemljama pune epidemiološke strogoće, tzv. lockdowna, policijskog sata, karantena, samoizolacija, zatvaranja granica, etc.

Koronavirus nije pobijeđen i nitko živ ne zna što će se događati s njim u budućnosti, a pretpostavke su labav oslonac, pa je tim važnije zajednički se u svijetu boriti protiv zaraze, koordinirano i sinkronizirano budući da su negativna iskustva u tom smislu poučnija no što se misli. Zakazale su u tom zajedništvu, koordinaciji i sinkronizaciji ne samo najbogatije zemlje u svijetu nego i ključne međunarodne institucije/asocijacije koje i postoje radi toga – UN, EU, WHO, etc. – jer ili nisu učinkovito/brzo reagirale (npr. EU u katastrofalnom slučaju masovnog umiranja u Bergamo u Italiji) ili su svoju ulogu svele na birokratsko lamentiranje o tome što bi „trebalo činiti“ i globalno plašenje ljudi statističkim praćenjem/objavljivanjem podataka o milijunima zaraženih i umrlih, (ne)odobrenim cjepivima, etc. A to nije to. Niti je to – to, što međunarodne institucije/asocijacije ne pokazuju čak ni neku nakanu za zajedničkom, koordiniranom i sinkroniziranom akcijom svjetske medicinske i političke pameti protiv smrtne ugroze čovječanstva.

Nisu tzv. mali zeleni i neka opasna superinteligencija iz duboka Svemira iznenada napali Plavi planet eda bi istrijebili naše malenkosti i naselili se, ali u čemu je uopće razlika te i ugroze sve pogubnijim mutantima virusa SARS-CoV-2 kojemu ljudska pamet ne uspijeva stati na kraj? Jer se nije udružila budući da ugrozu ipak – u konačnici – ne shvaća ozbiljno? Baš kao ni klimatske promjene o kojima megakorporativni svijet i političke mu ancile desetljećima laprdaju razumu neprobavljive bajke dok se teško izranjavljena priroda nije sada digla protiv čovjeka sušama, poplavama, potresima, vulkanima, uraganima, tsunamijima, nestašicama hrane i pitke vode, etc. Ne vrijedi biti general nakon bitke. A najviše je generala s činovima stečenim laprdanjem o bitkama desetcima kilometara daleko od prvih crta bojišnice. U Bijednoj Našoj je takvih – u postotku – više no u Kini, najmnogoljudnijoj vojsci na svijetu. I malih je Mujića na izvoz. Jedan je u Rijeci, Autotrolej mu je prezime, koji se upravo hvali pred tv-okom da će podijeliti 500 kuna „nagrade“ svakomu svom zaposleniku koji donese tzv. covid-potvrdu da je cijepljen protiv korone ili je prebolio tu napast.

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

To malo odudara od svojedobne ironije premijera Andreja Plenkovića o tomu kako „Hrvatska neće, kao neke zemlje u svijetu (npr. i sâm SAD, op. a.), plaćati ljudima da se idu cijepiti, zaštititi svoje i zdravlje svojih najbližih“. U riječkomu komunalnom prijevozniku Autotroleju kažu da su pribjegli takvom nagrađivanju svojih koronaopasnosti svjesnih djelatnika na inicijativu sindikata i radi vlastite sigurnosti u poslovanju. Oko 90 posto svih zaposlenih u Autotroleju su vozači gradskih autobusa koji su u dnevnom kontaktu s putnicima, velikim brojem ljudi koji ih mogu zaraziti ili oni mogu zaraziti putnike, pa… U doba lanjskog tzv. lockdowna nitko od radnika nije otpušten iako su (pri)gradske linije svedene na svega dvije-tri, gorivo je višekratno poskupjelo, broj putnika je drastično manji, u poslovanju su zabilježeni znatni financijski podbačaji, pa nije nevažno ni to da Autotrolej računa na državne potpore koje će ovisiti o broju radnika s tzv. covid-potvrdama. Riječki mali Mujić jest novo lice u Bijednoj Našoj, ali rodni mu list potječe iz inozemstva, gdje mnoge zemlje pribjegavaju jednokratnim novčanim tzv. covid-naknadama svojim građanima kako bi čim podnošljivije prebrodili najsnažnije udare koronakrize.

Stanje se pogoršava

Neki dan su se i zdravstveni ministri zemalja skupine G-20 našli u Rimu pametovati o zajedništvu, koordinaciji i sinergijskom djelovanju svijeta u borbi protiv pandemije, što će – kao i uvijek do sada – ostati mrtvo slovo na papiru. Rečeni megakorporativni, geopolitički, geostrateški i vojni interesi globalnih moćnika svaki put gurnu pod tepih čovječnost, pravednost, a na toj osnovici i humani pristup nejednakostima i širenju siromaštva sve većeg broja ljudi. Mo’š mislit’ kakav je stupanj empatije najrazvijenijih država Plavog planeta prema siromašnima i najsiromašnijima kad se jaz tzv. bogatog Sjevera i siromašnog Juga planeta tako brzo širi. Unatoč, je li, kojekakvim strategijama, summitima, „humanitarnim“ hodočašćima državnika, predstavnika UN-a, EU-a, WHO-a, UNICEF-a… U prošlih 20-ak godina nema pomaka nabolje, dapače, stanje se pogoršava.

Globalni napori u suzbijanju pandemije virusa SARS-CoV-2 i njegovih sojeva neće dati ploda dok se čine samo za političkim govornicama te su zatvoreni među zidovima konferencijskih dvorana, a na terenu je pakao. Ta praksa nije ama baš nikakvo jamstvo za djelotvornost svijeta u novim, budućim pandemijama i epidemijama kojih će također biti. Tek je pitanje vremena/trenutka kada će izbiti, gdje i kako. Pa zvuči kao ironija objava zdravstvenih ministara skupine G-20 kako je njihov dvodnevni sastanak, „fokusiran na tekuće napore u borbi protiv Covida-19, kao i strategije za suočavanje s budućim pandemijama, snažna poruka suradnje, pravde i solidarnosti u čvrstom uvjerenju da nitko ne smije biti ostavljen“. Treba li se dogoditi još veće zlo, pa da se svijet trgne, skupi glave i zajednički se odupre, a odgovorne za (ne)činjenje privede svrsi i razlogu? Možda su i dugotrajnost te posljedice koronakrize test za nešto što ubuduće treba drukčije raditi s drugim ljudima na globalnoj pozornici?