Laža i paralaža
Izdvajamo
- Ponovo se javnost zamajava i zbunjuje postavljanjem pitanja što je starije koka ili jaje. "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga. Lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", rekao je Dobrica Ćosić, opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Povezani članci
- Razmena teritorija kao etničko čišćenje
- Mračna sarajevska istorija: Kazani, Trebević, tajna naređenja i šovinističke demonstracije
- Marion Kraske: SAD, EU i bosanske palikuće
- Žena mi je muslimanka
- Esad Bajtal: Da Tito sad ustane, ja bih ga zagrlio
- ZAPADNA ALIJANSA: Čuvar slobode ili dinosaurus u 21. stoljeću(?)
Naravno da je ovaj izvještaj jedna velika parodija i besramni čin kako bi se očuvala politička vlast Milorada Dodika i negirale dimenzije zločina, a čiji egzekutori su i danas nosioci te iste vlasti. Samo osnivanje tzv. “nezavisne komisije” predstavlja demonstraciju sile i osornosti na ono što je cijeli svijet gledao od 1992. do 1995. i potvrdio presudama Haškog tribunala, reflektirajući nespremnost današnje aktuelne vlasti da se suoči sa prošlošću i genocidom.
Takozvana nezavisna Međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992 – 1995. godine objavila je skandalozan izvještaj kojem je cilj relativizacija počinjenog zločina genocida i odgovornosti počinitelja.
Izvještaj komisije koju je predvodio Izraelac Gideon Greif napisan je na više od hiljadu strana, a zaključuje kako se u Srebrenici nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopće.
Ljudi koji su pobijani su, navodi se u ovom tzv. izvještaju uglavnom ratni zarobljenici i da odgovorni se, kažu, trebaju kazniti.
Naravno da je ovaj izvještaj jedna velika parodija i besramni čin kako bi se očuvala politička vlast Milorada Dodika i negirale dimenzije zločina, a čiji egzekutori su i danas nosioci te iste vlasti. Samo osnivanje tzv. “nezavisne komisije” predstavlja demonstraciju sile i osornosti na ono što je cijeli svijet gledao od 1992. do 1995. i potvrdio presudama Haškog tribunala, reflektirajući nespremnost današnje aktuelne vlasti da se suoči sa prošlošću i genocidom.
Ponovo se javnost zamajava i zbunjuje postavljanjem pitanja što je starije koka ili jaje. “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”, rekao je Dobrica Ćosić, opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Minimiziranjem žrtava rata i dimenzije ratnog zločina Dodik žrtvom svoje politike čini i svoj vlastiti narod navlačeći mu čelične okove koje ga drže statičnim i u neodrživom poltronskom stanju mirovanja u kome će mu aktuelna politika donijeti bolji život u tzv. “svesrpskom svetu”.
Imamo li snage da uđemo u proces samoosvješćivanja u smislu kako nam to i Ajnštajn jednom reče da je država stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi države? I da je država naša sluga, a ne mi njeni robovi?
Možemo li se probuditi iz “svesrpskog sna” jer nas java uči da samo vlastitim mozgom možemo prevladati zamku primitivizma i krenuti u budućnost?