Štete li biskupi ugledu Hrvatske?

Povezani članci

• Faruk Šehić: Emigrant u kapi lavandinog ulja
• Bunimo se radi diskriminacije različitih ali NE radi diskriminacije ISTIH
• Iako ga je smijenio, Tripalo je volio Tita
• Predrag Lucić: U Hrvatskoj je izvjesnija Sirija nego Siriza
• Svetislav Basara: Kosovo i Velika Srbija su prekonoć postali lažna religija
• Uri Weltmann: Budimo na strani Izraelaca i Palestinaca koji žele mir

Umjesto da preispitaju dobronamjerne sugestije svoje katoličke braće i svedu komemoraciju za Bleiburške žrtve u prihvatljive okvire lišene proustaške ikonografije, HBK u kojoj očito glavnu riječ vodi konzervativna struja biskupa nastavlja po starome nanoseći „štetu ugledu katoličke crkve“, nanoseći štetu cjelokupnom svećenstvu, a i samoj RH. Oni se moraju suočiti sa istinom da jedino katolička crkva u Hrvatskoj komemorira fašističkim zločincima iz Drugog svjetskog rata, da se jedino u njihovim (našim) crkvama održavaju mise za Antu Pavelića te pukovnike i generale vojske NDH. Živeći daleko u prošlosti oni kao da ne žele čuti papine poruke iz Rima, niti žele vidjeti kako njihove mise pohode simpatizeri NDH sa ustaškim zastavama dok se istovremeno na crkvama u Austriji i Njemačkoj vijore zastave duginih boja.

„U Austriji se kaže da je to fašistički skup“, rekao je predsjednik Austrijske biskupske konferencije Christoph Schonborn.

Ni ove godine na Udbini nije bilo jasne distinkcije prema ustaškom režimu.

„Misa na polju pored Bleiburga postala je dio manifestacije koja se politički instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom obilježavanju i tumačenju povijesti te šteti ugledu katoličke crkve“, napisati će prije dvije godine tajnik biskupije u Klagenfurtu Engelbert Guggenberg otklonivši zahtjev Hrvatske biskupske konferencije da na Lojbaškom polju nedaleko Bleiburga služe misu komemorirajući žrtve Bleiburga. Za katoličku crkvu u Austriji nije bilo upitno da su manifestacije na Bleiburgu pod okriljem HBK predstavljale glorificiranje fašizma vješto zamaskiranog, a što za razliku od hrvatskih katolika austrijske katolike itekako smeta, instrumentalizacijom komemorativnog misnog slavlja.

Kada se ocjenama o ustaškim veličanjima na Bleiburgu pridružila i austrijska te europska javnost prepoznavši u njima najveća fašistička okupljanja u poslijeratnoj Europi, osudi su se pridružile i austrijske vlasti ekspresno pretočivši u kazneno zakonodavstvo zabranu upotrebe i isticanja svih ustaških simbola, uključujući i „Za Dom Spremni“, izjednačivši ih sa ozloglašenim simbolima terorizma novog doba Al-Kaide, strogo zabranjujući njihovo korištenje na tlu Austrije. Narodski rečeno takova „čudovišta“ oni više nisu željeli podnositi, bilo im je dosta toga 30-to godišnjeg ustaškog ludila. Obilježavanja na Bleiburgu su označena kao manifestacija koja sramoti katoličku crkvu – „šteti ugledu katoličke crkve“ – te su hrvatski biskupi koji su preko HBK bili promicatelji toga rugla na Bleiburgu, „protjerani“ iz Austrije. To je prava istina. Stoga je legitimno pitanje Saboru RH – Kako to da ono što šteti ugledu katoličke crkve ne šteti i ugledu Republike Hrvatske? No HBK nikada nije prihvatila te i takve ocjene svoje katoličke subraće iz Austrije, posebice ne one iz biskupije u Klagenfurtu.

Ovogodišnje okupljanje u Udbini koje je predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić sa još 10 biskupa, cijela biskupska reprezentacija, potvrdilo je ono na što su jasno ukazali iz katoličke crkve u Austriji. U svojoj propovijedi lišenoj uzročno posljedične povezanosti, prikazujući Bleiburg izvan konteksta vremena, biskup Križić upire prstom u partizanske zločine fiškalski prešućujući ono sve što Bleiburgu prethodi, četverogodišnja fašistička tortura, rasni zakoni i logori smrti, likvidacija i streljanja nevinih žrtava, genocid nad Židovima, Srbima i Romima. Prešućujući da je Jasenovac bio uzrok a Bleiburg posljedica, zločince se lako dade pretvoriti u žrtve. To naravno ne opravdava zločin koji je na Bleiburgu nesumljivo počinjen ali se skreće pažnja na selektivno tumačenje prošlosti i nužni odmak od ustaškog poretka i počinjenih zločina što biskupovom govoru nedostaje. Još se nije našao biskup u katoličkoj crkvi Hrvatske koji će na misi za žrtve Bleiburga otvoreno i bez zadrške progovoriti kako o ustaškim zločinima tako i o rasnim zakonima NDH. Biskup Križić kao da ni danas 76 godina od završetka Drugog svjetskog rata ne razumije koja je strana u tom sukobu bila strana dobra, a koja strana zla.

Na poziv hrvatskih biskupa misi na Udbini odazvali su se, pored onih koji su uistinu došli nošeni komemorativnim pobudama i HOS-ovi crnokošuljaši sa simbolima NDH, zastavama sa ustaškim pozdravom ZDS. Manje je važno da li su oni izravno pozvani, ali je jako važno i nedopustivo da se od njihova prisustva i fašističkog znakovlja NDH biskupi nisu u dovoljnoj mjeri distancirali. Na taj je način pečat njihova prisustva obilježio ukupnost slike ovogodišnjeg komemorativnog misnog slavlja na Udbini.

Vjerujući da smo svi mi kratke pameti, biskup Križić će u svojoj propovijedi istaknuti kako i danas ima puno onih koji osuđuju okupljanja i euharistiju za žrtvu Bleiburga sa zlonamjernim optužbama kako ova okupljanja i molitve  služe veličanju ustaškog režima.

„Problem je u tome što bi NEKI KOJI NISU VJERNICI htjeli zabraniti molitve za neke osobe, prije svega za žrtva Bleiburga“, istaknuti će tako biskup Križić, zaboravivši da ih sa Bleiburškog polja nisu udaljili nikakvi nevjernici, već njihova subraća iz crkve katoličke u Klagenfurtu poručivši im da „ukupna slika ove manifestacije šteti ugledu katoličke crkve”.

Umjesto da preispitaju dobronamjerne sugestije svoje katoličke braće i svedu komemoraciju za Bleiburške žrtve u prihvatljive okvire lišene proustaške ikonografije, HBK u kojoj očito glavnu riječ vodi konzervativna struja biskupa nastavlja po starome nanoseći „štetu ugledu katoličke crkve“, nanoseći štetu cjelokupnom svećenstvu, a i samoj RH. Oni se moraju suočiti sa istinom da jedino katolička crkva u Hrvatskoj komemorira fašističkim zločincima iz Drugog svjetskog rata, da se jedino u njihovim (našim) crkvama održavaju mise za Antu Pavelića te pukovnike i generale vojske NDH. Živeći daleko u prošlosti oni kao da ne žele čuti papine poruke iz Rima, niti žele vidjeti kako njihove mise pohode simpatizeri NDH sa ustaškim zastavama dok se istovremeno na crkvama u Austriji i Njemačkoj vijore zastave duginih boja.

Živeći u dalekoj prošlosti i u raskoraku sa stvarnošću, hrvatski biskupi nas guraju u močvaru fašističkog blata.