Nakon skandala oko vrhunskog političara
Žele li Škoti još neovisnost – i ako da, koliko?
Povezani članci
Nicola Sturgeon: Škotska premijerka i prednji borac za neovisnost – Foto: Jeff J Mitchell / dpa
Samo još 43 posto Škota hoće van iz Ujedinjenog Kraljevstva. Može li vlada pod Nikole Sturgeon ovo raspoloženje opet okrenuti?
Von Isabella Reichert – 08.03.2021.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Do prije kratkog vremena znakovi su ukazivali na neovisnost: Konac sa najavama iz Londona, konac sa problemima oko Brexita i njegovim posljedicama – i konac sa korona haosom pod vođstvom Borisa Johnsona. Većina Škota bila je donedavna za to da se napusti Ujedinjeno Kraljevstvo.
Međutim, sada su se odnosi obrnuli. Sa 46 prema 43 posto Škota ipak bi glasalo za ostanak kod Britanaca ukoliko bi se održao odgovarajući referendum. To proizlazi iz reprezentativne ankete u ime „Scotland on Sunday“.
Krivicu za navodnu promjenu mišljenja nosi skandal oko nekadašnjeg premijera zemlje Alexa Salmonda u koji se trenutno sve više uvlači premijerka Nicola Strugeon. Salmond je bio preko 20 godina predsjednik partije i morao je odgovarati zbog seksualnih napada i pokušaja silovanja. Salmond je oslobođen. Nejasno je ipak ostalo od kada je Sturgeon znala za optužbe protiv njega i da li je odgovarajuće reagovala kao šefica vlade. Tvrdnju da je to sve bio komplot protiv Salmonda potaknut od nje odbacila je premijerka kao „apsurdnu“.
Moguća apsolutna većina na izborima u maju
Sturgeon se strasno zalaže za odvajanje njene zemlje od Velike Britanije i zahtijeva odgovarajuće glasanje. Salmond je već 2014. pokrenuo prvi referendum za neovisnost, međutim, on je sa 55 posto ispao u korist ostanka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sa negativnim izvještajima u štampi o njemu, Sturgeon i Škotskoj nacionalnoj partiji (SNP) sada očito nestaje podrška za aktuelne planove za neovisnost.
Međutim, podaci iz ankete pokazuju samo naizgled promjenu mišljenja Škota – u stvarnosti ostaje neovisnost kao tema važna kao i prije.
- Na jednu stranu variraju rezultati anketa već mjesecima sa marginalnom većinom za ili protiv istupa iz britanske državne zajednice. Aktuelna saglasnost za ostanak je dakle prije svega momentalna slika pod uticajem Salmondovog skandala.
- Na drugu stranu slični regionalni pokreti za neovisnost u Irskoj, Španiji ili nekadašnjem Sovjetsko Savezu daju naslutiti da se to zbog ljutnje na jednog – usto trenutno bezuticajnog – političara ne gubi tako lako.
To do sada nije moglo izazvati susretljivost Londona: Tony Blair je sa “Devolution” pokrenuo djelomični transfer moći na zemaljske parlamente u Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj. Međutim, posebno Boris Johnson je potkopao povjerenje Škota u dogovor kada ga je označio kao „Blairovu najveću grešku“ i podjelu moći napadao kao „katastrofu sjeverno od granice“.
Usto je pokret za neovisnost kroz vladajuću partiju SNP jako zastupljen u parlamentu u Edinburgu. Tamo partija raspolaže sa 61 od 129 mjesta, više nego dvostruko više od konzervativaca na drugom mjestu. Vjerovatno će SNP još ojačati: Za škotske parlamentarne izbore u maju istraživači javnog mnijenja im prognoziraju sada 72 mjesta i time apsolutnu većinu. Ukoliko se to desi Sturgeon obećava da će se sa premijerom Johnsonom izboriti za narodno izjašnjavanje – i to u slučaju nužde provesti i bez njegovog odobrenja.
Šta tačno treba biti „neovisnost“
Kod svih poziva za i protiv neovisnosti ostaje međutim nejasna centralna tačka: Šta ustvari tačno razumiju Škoti i njihova vlada pod tim? Koju valutu treba Škotska imati kao neovisna država, ko treba biti poglavar države, kako tvrde trebaju biti granice prema Velikoj Britaniji, kako izgleda gospodarska isprepletanost – i kako siguran bi bio novi pristup u EU?
Sjećanje na Brexit moralo bi škotskoj vladi biti ustvari sjećanje na to da se izlazak Škotske iz Velike Britanije isto kao i njen izlazak iz EU ne može dobro razjasniti sa jednim pitanjem Da ili Ne. Britancima je u svakom slučaju referendum donio dugogodišnji haos, gospodarske štete i međunarodno osuđivanje – upravo probleme koji Sturgeon između ostalog vodi kao razloge za neovisnost.