Papa dolazi da nam uzme zadnju kunu
Povezani članci
Iako poluslužbene informacije kazuju kako će se na papin dolazak u Zagreb potrošiti 14 milijuna državnih kuna, mediji, temeljeno na iskustvima ostalih zemalja, procjenjuju da će ta svota biti i trostruko viša. Ni država, a ni Hrvatska biskupska konferencija (HBK) ne žele reći o kolikom se novcu radi, već poručuju da će korist od ovoga posjeta biti višestruko veća od samog ulaganja.
Nesumnjivo, papa je dobrodošao u Hrvatsku, ali po prvi puta poglavara Rimokatoličke crkve u Zagrebu dočekuju prosvjedi, a glasnije no ikada se propituje sekularnost države te trebaju li građani koji nisu vjernici plaćati dolazak Josepha Ratzingera. Razloge ovakvoj kritičnosti možemo pronaći u činjenici da hrvatsko gospodarstvo još uvijek tone u recesiji, ali i u poslovično lošem komuniciranju HBK-a s novinarima i javnošću.
Ne treba zanemariti ni razlike u karizmama sadašnjeg i bivšeg pape kao ni podatak da je uoči ovog, kako ga mnogi nazivaju, vjerskog spektakla HBK otvorila vrata novog zdanja koje se prostire na 11 tisuća kvadrata od kojih je svaki koštao 1500 eura. Biskupi će tako zasjedati u skupocjenim dvorima obloženim poludragim kamenom oniksom, dok istodobno Hrvatski zavod za zapošljavanje bilježi rekordne brojke nezaposlenih. To se izravno kosi s naukom Crkve, prevladavajući je stav u hrvatskoj javnosti.
Upitan papin utjecaj na Bruxelles
Dan uoči papinog dolaska nedaleko pozornice koja je izgrađena na središnjem zagrebačkom trgu, prosvjedovat će članovi i simpatizeri Udruge za zaštitu ljudskih prava „David”. Predsjednik Udruge Boris Stanojević kaže da ovakovog okupljanja ne bi bilo da dolazak Benedikta XVI. financira isključivo Katolička crkva. Kao bivšem katoliku mu je neprihvatljivo da se za ovaj događaj izdvaja novac iz već tanke javne blagajne koja se urušava pod teretom krize i loše gospodarske politike.
Iako su vladajući političari papin dolazak stavili u kontekst potpore integracije Hrvatske u Europsku uniju, Stanojević misli da u tome i nema previše smisla. Svoje uvjerenje obrazlaže činjenicom da Vatikan nije zemlja članica Unije, te da o Ratzingerovom utjecaju dovoljno govori podatak da u europski ustav nije ušla odredba o kršćanskim temeljima.
Udruga David i njeni istomišljenici ne žele izazivati nerede, već samo odaslati poruku. Upravo se zbog toga i neće okupljati za vrijeme samog papinog boravka u glavnome gradu. Stanojević tvrdi da interes za prosvjede postoji, iako ne zna procijeniti tko će sve prosvjedovati i koliko bi se prosvjednika moglo okupiti.
„Iako je izvana i deklarativno Hrvatska sekularna država, iznutra je situacija sasvim drugačija. Krenite od vrtića, škole, policije ili vojske. Sekularna država se ne ponaša na taj način”, objašnjava Stanojević. Privilegiranost Crkve vidi i u nalazima financijske revizije koja je utvrdila nepravilnosti u poslovanju Kaptola koji, po svemu sudeći, državni novac troši netransparentno, a pri tome i ne plaća porez.
Istodobno, misli predsjednik Udruge David, Crkva svoju ulogu u Hrvatskom društvu ispunjava samo deklarativno, dok na duhovnom planu ne čini gotovo ništa. Puno toga zamjera Crkvi, počevši s tamnim mrljama prošlosti, trenutnim nepoštivanjima različitosti, kao i nametnutoj pripadnosti toj vjerskoj zajednici koje se ne stječe voljnom odlukom, već krštenjem u dojenačkoj dobi.
Civilna udruga kao tajna organizacija?
No koliko je zapravo stav Udruge David relevantan u hrvatskom društvu vidjet će se tek po broju prosvjednika, budući da osim Stanojevića javnosti nije poznato ime niti jednog njenog drugog člana. Iako su se u medijima spominjale brojke od nekoliko desetaka članova pa sve do nekoliko stotina, zagovornici papinog dolaska podsjećaju na hrvatske zakone prema kojima su za osnivanje udruge dovoljni potpisi samo tri osobe.
Naš sugovornik bez obzira na ovakve pokušaje diskreditiranja ne želi govoriti o broju članova kao ni o izvorima financiranja rada udruge. Kaže, podupiratelji su brojni, no njihov identitet krije kako ne bi imali problema u svojim radnim i životnim sredinama.
Hrvatska puno troši na spektakle
Glavni urednik neovisnog i neprofitnog informativnog portala H-Alter Toni Gabrić podsjeća da Hrvatska i inače izdvaja velike količine novca na nepotrebne spektakle u koje uvrštava i dolazak pape Benedikta XVI.
Gabrić se ne slaže s tezom vladajućih i misli da papa ne može izravno utjecati na eurointegracijske procese. Smatra da bi bilo potrebno da sve razine društva, uključujući i civilno društvo, razviju kampanje koje će informirati građanstvo o ulasku zemlje u Europsku uniju kako bi svi bili upoznati s dobrim i lošim stranama članstva, razlozima ulaska, obvezama i demokratičnosti samoga postupka.
„Hoće li nam to reći papa? Ne vjerujem! Papa je lik koji ima karizmu među vjernicima i može ih eventualno uvjeriti da je EU dobra za njih. Pri tome ne mislim na racionalno uvjeravanje. Ako papa kaže da je Unija dobra, više će vjernika za to glasovati, ali to nije demokracija”, objašnjava Ratzingerov utjecaj Gabrić.
Najviše će profitirati vladajući
Za prosječnog hrvatskog građanina dolazak pape ovaj put stvarno nije važan, misli naš sugovornik i podsjeća na važnost dolaska Ivana Pavla II. 1994. godine. Karol Woytila je tada progovorio o nacionalizmu, a vlasti je jasno rekao ono što joj treba reći, sjeća se Gabrić uz pitanje kome su potrebna četiri dolaska poglavara Katoličke crkve u posljednjih 17 godina.
Promišlja da bi od svega mogla profitirati samo aktualna vlast koja si dolaskom Ratzingera priskrbljuje legitimitet u trenutku kada ima nisku podršku u javnosti. Ove su namjere možda najvidljivije iz javnog prebrojavanja oporbenih lidera koji su potvrdili dolazak na skup u HNK, točnije iz javnog prozivanja onih koji navodno neće doći.
„Postavlja se pitanje što hoće papa? Mislim da kao i svaki put do sada želi osnažiti hrvatsku verziju katoličanstva koje nije baš zrcalo onoga što bi katoličanstvu u 21. stoljeću trebalo biti”, kaže Gabrić.
Kaptol krši ugovorne obveze
Glavni urednik H-altera oštro upozorava da se Crkva sve više i očitije ponaša kao prosječni hrvatski tajkun. Pri tome misli na gradnju luksuznih građevina što, prema njemu, dokazuje da se crkvena vrhuška formira iz istoga društvenog sloja kao i nova ekonomsko-mafijaška elita. Uz to, iz crkvenih redova i dalje dolaze agresivne nacionalističke poruke, a Kaptol to tolerira i često podupire kroz svoje glasilo Glas Koncila.
To je u izravnoj kontradikciji s ugovorima sa Svetom Stolicom prema kojima Crkva za neke zaista vrijedne društvene angažmane od države dobiva sredstva i položaj. “Trebalo bi propitati može li država na temelju spomenutih ispada revidirati ugovore s Vatikanom”, zaključuje Gabrić.