Šutnja = odobravanje

Povezani članci

• Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma
• Akademski treći entitet
• Politika infantilizacije = infantilizacija politike
• Naša stranka: 400 hiljada za ‘adaptaciju’ općinske sale bolje dati za đačke užine, gradnju parkinga i slične svrhe
• Krleža: Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija ode Tito preko – preko Romanije
• Šta nam zapravo donosi dualno obrazovanje?

Koji apsurd – brine me zdravstveno stanje Ratka Mladića! Uvjeren sam da će ga, ukoliko dovoljno dugo poživi, dočekati najstrožija moguća presuda. Ako su istiniti medijski izvještaji o Mladićevom zdravlju, haški tribunal bi se mogao ugledati na jedan sudski proces iz Njemačke.

Sa kačketom na glavi i tupim beživotnim pogledom, „Komadić“ i fizičkom pojavom podsjeća na zločinca iz druge epohe, bivšeg stražara koncentracionih logora iz 2. svjetskog rata, Sobibor, Majdanek i Flossenbürg, John Demjanjuka (izvorno Ivan Mykolajovyč Demjanjuk). On je u 91. godini života osuđen na simboličnih 6 godina zatvora. Pozadina i učešće u zločinima za koje se terete Mladić i Demjanjuk, u potpunosti se razlikuju. Slično im je zdravstveno stanje. Njemački doktori su tokom cijelog sudskog procesa, činili sve da nepokretnog starca održe u životu do izricanja presude.U sudnicu je dovožen invalidskim kolicima, te uprkos nemogućnosti kretanja i razgovjetnog govora, nije dozvoljeno odugovlačenje procesa.

Toliko o Komadiću. Ozbiljnijim problemom po BiH i region, u odnosu na novog stanovnika Scheveningen-a, proteklih se dana nameću Mladićevi ideološki sljedbenici, istorijski revizionisti koji podržavaju njegov lik i nedjelo putem protesta i skupova podrške. Transparent i skandiranje na utakmici u Banjaluci, plakat i miting u centru grada, skupovi na Palama, u Kalinoviku itd…

Teško je ne upitati se – Kako sljedbenike zlikovca, ubijediti da je on baš to – ogavni zlikovac vrijedan ničega do prijezira? Kako je moguće da ga, nakon svih dokaza, video i audio snimaka, masovnih grobnica, razumna osoba može slaviti? Priznajem, posmatrajući ljudsku istoriju ova pitanja djeluju naivno. Dovoljno je nekoliko jačih medijskih uporišta da se preko noći, od najgoreg ljudskog ološa, stvore nacionalni idoli.

Možemo se pomiriti sa činjeničnim stanjem, ili postepeno dekonstruirati dvadesetogodišnju nagomilanu propagandu, rušenjem ideoloških, medijskih i komunikacijskih barijera, izgrađenih ratnim podjelama. Odlučio sam se za drugu opciju.

Pošaljite na e-mail…

„Nazovite našeg portparola Milenka Šajića na broj…on će Vam odgovoriti na sva pitanja“, objašnjava sekretarica Administrativne službe Grada Banjaluka. Zvoni telefon…

-Halo

-Poštovanje gospodine Šajić (predstavim se). Zovem u vezi plakata sa likom Ratka Mladića, u centru Banjaluke na Trgu Krajine. Da li je Grad odobrio postavljanje plakata i ukoliko nije, kada će ga komunalne službe ukloniti? I zanima me da li imate saznanja u kojoj mjeri plakat vrijeđa Banjalučane nesrpske nacionalnosti…

-Ovaj…Ne znam na koji plakat mislite. Pošaljite mi to pitanje pismeno na e-mail zajedno sa slikom plakata, pa ću Vam odgovoriti tokom dana.

Tako sam i učinio. Gospodin Šajić nije odgovorio na e-mail i nije se više javljao na telefonske pozive.

Drugi pokušaj…Tragom informacije da je Potpredsjednik RS, Emil Vlajki, prisustvovao mitingu podrške Ratku Mladiću, kontaktirao sam Vlajkijev kabinet upitavši o razlozima prisustvovanja skupu, slično kao i gradsku administraciju – Da li gospodin Vlajki smatra da je podrškom Ratku Mladiću uvrijedio građane RS nesrpske nacionalnosti, prvenstveno Hrvate, koje navodno predstavlja… Iz kabineta su zatražili pitanje na e-mail. Poslao sam, nisu odgovorili.

Poučen prethodnim negativnim iskustvima, Upravu kluba FK Borac nisam direktno pitao o primarnoj temi. Tražio sam komentar nekoga iz Uprave povodom osvajanja i proslave titule prvaka BiH u fudbalu. Na izjavu je pristao direktor kluba Radmilo Šipovac. Poslije čestitke za osvojenu titulu i par pitanja sportske prirode, slijedilo je…

-Gospodine Šipovac, kako komentarišete transparent podrške Ratku Mladiću i skandiranje istom tokom završne utakmice prvenstva BiH?

-(Kratki muk…) Nemam komentar. Svi su vidjeli da klub nije učestvovao u tome.

6yka.com

Pokušao sam na sličan način dobiti komentare drugih pojedinaca i institucija, ali ishod je bio isti – ili uopšte nisu odgovarali, ili je komentar glasio da komentara nema. Uvidjevši kako odgovore uzalud tražim na pogrešnim adresama, obraćam se čovjeku čije tekstove izuzetno cijenim, banjalučkom profesoru filozofije i kolumnisti portala 6yka.com, Draganu Bursaću.

Kako gledate na odbijanje komentara o podršci Ratku Mladiću ovih dana u Banjaluci, s čime sam suočen tokom pripreme teksta? Zašto šutnja…Da li u ovom slučaju znači odobravanje, ili strah zbog moguće odmazde?

– Komentarisati situaciju oko hapšenja Mladića nije ,,zdravo” u ovom trenutku za SNSD kadrovike. Sa jedne strane Milorad Dodik je rekao kao svi treba da budu procesuirani, a time i Mladić. A kad Dodik nešto kaže, intimno se vrhuška može neslagati ali samo ako nije u SNSD-u. Za te stvari je određen socijalista Đokić, koji je na njemu svojstven način PR, zajedno sa Pantelijom Ćurguzom, javnog nacionalističkog mišljenja. Ostali naprosto ćute, jer im je tako rečeno.

Vaše mišljenje o Mladiću i podršci istom tokom proslave titule prvaka FK Borca i današnjim mitingom…

– Fudbalski klub ,,Borac” nema nikakve ni logičke niti sportske veze se Ratkom Mladićem. Niti istinski navijači. Ali vrlo dobro znamo da ,,istinski“ navijači ne postoje na ovim prostorima već decenijama. Mladić je samo katalizator kroz koji se ističe desničarsi stav pojedinih navijačkih grupa. Istu takvu podršku bi dobio i Goran Hadžić, da hipotetički sutra bude uhapšen. Mladićevo hapšenje je samo potpirilo nacionalističku vatru bez koje slavlje, ne bi bilo slavlje. Ali prosto to je desničarska ideologija navijačkih grupa, koja je gotovo identična svugdje u svijetu. Ovdje je samo flagrantnije i vidljivije ,,desničarenje“

Dok je, kao opozicionar, bio miljenik međunarodne zajednice, Milorad Dodik je Mladića nazivao kukavicom koju što prije treba sprovesti u Haag. Danas, ipak, deklarativno podržava skupove podrške Ratku Mladiću. Šta mislite o ovom obratu?

– Dodik je pragmatičan čovjek, koji apsloutno nema stabilan stav.. Dakle, kako volim reći u šali, on je čisti postmodernista, a da to i ne zna. Njegove stavove utvrđuje i određuje samo i jedino trenutna situacija u kojoj se nalazi i iz koje može izvući maksimalnu korist za sebe. Za raspravu o Dodikovoj promjeni stavova nije dovoljan jedan odgovor potrebna je čitava psiho-socijalna studija.

Još jedno pitanje, koje sigurno zahtijeva više prostora i vremena za detaljnu analizu, zato ću Vas zamoliti ukratko za vlastito viđenje međunacionalnih odnosa i suživota u Banjaluci danas, te u kojoj mjeri ih potonja dešavanja narušavaju…

– Kada je u pitanju mađunacionalni suživot, tu imam dva mišljenja. Ako je to moguće. Krećem se u krugu ljudi koji su Bošnjaci, Hrvati, Srbi, djeca iz miješanih brakova…zapravo krećem se u svijetu prijatelja. Naravno, da tu ne postoje nikakve pa ni najmanje nacionalne i vjerske insinuacije. Čak se i šalimo na taj račun. Ali to je jedan pogled i moj, da kažem mikrosvijet. Druga strana medalje je uopšte uzev , život u Banjaluci. Kao svaka palanka postoje podjele po svim mogućim i nemogućim parametrima. Pa tako i nacionalna podjela. Kad kažem podjela mislim to bukvalno. Naprosto dijelovi grada sa većinskim (povratničkim) bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom su u potpunosti podijeljeni i odvojeni od centra Banjaluke (primjer Šehera). Došlo je do getoizacije, ali i autogetoizacije. Kao da niko od tih ljudi više i ne pokazuje potrebu da se druži sa drugim nacijama. Što je još luđe podjele idu i dublje. Tako se većinsko srpsko stanovništvo dijeli na domicijelno i dođoško-tzv. izbjeglice, Hrvati i Bošnjaci se između sebe dijele na one koji su ostali u Banjaluci sve vrijeme i one koji su postali dijaspora-pa ih zovu vikend stanovništvom. Ovo su samo mali, ogledni primjeri podjela i podijeljenosti, koji nisu karakteristični samo i isključivo za Banjaluku. Što se tiče hapšenja Mladića i uticaja ovog događaja na međunacionalne odnose, on je minoran, zapravo nepostojeći. Segregirano stanovništvo poodavno ima svoje mišljenje o ovome, a Mladićevo izručivanje Haagu će i jedne i druge i treće, ako ih ima samo učvrstiti u njihovom promišljanju. Žalosno je što ovdje postoji suživot-izlizana i odurna riječ, dakle paralelni životi, ljudi koji su nekad bili komšije i prijatelji. Danas pod krinkom suživota, kao aveti prolaze jedni pokraj drugih, praveći se da ovi drugi ne postoje.

Bez komentara

Prethodni Bursaćev odgovor savršeno sublimira tekst, banjalučku i uopšte bosansko-hercegovačku zbilju. Živimo paralelnim životima jedni do drugih, ideološki svjetlosnim godinama međusobno udaljeno.

Uz dozvolu gradske administracije, ili bez, velika slika Ratka Mladića je izvješena u centru Banjaluke. Navijači su skandirali sa transparentom i to je već prošlost. Više od navedenog, izuzev pojedinaca poput ekipe 6yka portala, brine šutnja i nereagovanje građanstva, zbog ovih i drugih, svakodnevnih, društvenih devijacija.

U kratkoj komunikaciji sa Banjalučanima, na pomen skupova podrške Ratku Mladiću, kod pojedinaca sam osjetio nelagodu, pomalo stid, čak i mogućnost privatnog slaganja u vezi odgovora na postavljena pitanja. Odbijanjem komentarisanja, ostaje dojam koračanja linijom manjeg otpora, nezamjeranjem većini.

Biti neutralan nije dovoljno. Ne samo u Banjaluci – šutnja znači odobravanje.