Savjest oslobađa

Povezani članci

• Anela Hakalović: Pandemija koronavirusa je pokazala koliko su muzeji važni za zajednicu
• Edvin Kanka Ćudić: Spomenik na Kazanima je važan i zbog očuvanja multikulturalnog i antifašističkog Sarajeva
• Adnan Bratić: Na mladima ostaje da se izbore za vrijednosti zapadne civilizacije
• Slobodanka Komljenac Macanović: Žrtve zaslužuju istinu o Kazanima
• Adis Nadarević: Srebrenica je svetinja, politički sukobi oko nje su sramota
• KULTURA SJEĆANJA – OD VJEČNOG RATA K VJEČNOM MIRU

 Važno je znati. Važno je šetati kroz sve Buchenwalde, Aushwitze, Jasenovce, Manjače i Dretelje, šetati dovoljno dugo dok ne isperemo vlastitu savjest i dok nam jedina religija ne bude čovjek, a nikako ideologija. Samo tako možemo osigurati da se ne ponovi ono što se već jednom dogodilo. Ako etnički branimo zločin i nismo u mogućnosti izaći iz konteksta nacije, mi u zločinu sudjelujemo.

Piše: Bojana Dude

Do danas traje vjerovanje da se za nacističke logore nije znalo do oslobođenja Europe. Općenito traje vrijedi pravilo neznanja – kada nam susjed tuče ženu ili kada nam odvode sugrađane krive vjere, rase ili nacije ili susjede prave vjere i nacije, ali krivih ljudskih uvjerenja, pa ih pokosi neljudska ideologija. Kada se ideologija krene svome kraju, naročito onda nismo znali, ako smo i znali, ništa nismo mogli učiniti. Tako nam povijest kaže, a ona, ako je suditi po našoj povijesti, nije učiteljica života, već ponavljačica zla.

U aprilu 1945. godine, njemački grad Weimar predao se saveznicima, točnije američkoj 80. pješadijskoj diviziji. Svega osam kilometara od spomenutog grada, nalazio se legalni koncentracijski logor Buchenwald, sagrađen 1937. godine. Nakon Kristalne noći 1938. godine kada su nearijevci već bili građani drugog reda i progon Židova postao masovan, u samom gradu uništena je Sinagoga. Od tada, pa do 1945. g. kroz logor je prošlo oko 240.000 ljudi, od kojih je 56.545 ubijeno. Prvi logoraši su bili komunisti, socijalisti, homoseksualci, intelektualci koji se nisu slagali sa režimom i politički neistomišljenici. Kada su sredili unutrašnjeg neprijatelja, onda je došao onaj imaginarni, pa su polako počeli stizati Židovi. Logoraši su bili prinuđeni na rad u korist lokalne industrije. Mrcvareni su, izgladnjivani i ubijani na samo osam kilometara od grada. Kada su saveznici ušli u sam logor, toliko su bili prestravljeni prizorima, da je general George S. Patton natjerao lokalno stanovništvo u obilazak logora. Lijepo obučeni i ugojeni mještani su nad mrtvom hrpom izgladnjelih tijela prekrivali usta od užasa tvrdeći da nisu znali. Do tada, do savezničkog otkrića logora, Europa, svijet i susjedi Buchenwalda nisu znali gdje odvode milijune sugrađana u stočnim vagonima. Za konačno rješenje i aparat kojim će ga ostvariti, a za čiju je gradnju i organizaciju potrebno hiljade i hiljade ljudi, nitko nije znao. A važno je znati. Važno je šetati kroz sve Buchenwalde, Aushwitze, Jasenovce, Manjače i Dretelje, šetati dovoljno dugo dok ne isperemo vlastitu savjest i dok nam jedina religija ne bude čovjek, a nikako ideologija. Samo tako možemo osigurati da se ne ponovi ono što se već jednom dogodilo. Ako etnički branimo zločin i nismo u mogućnosti izaći iz konteksta nacije, mi u zločinu sudjelujemo.

 Ne oslobađa rad, oslobađa savjest.

 Tekst je nastao u saradnji sa forumZFD u Bosni i Hercegovini.