Kako Trump gubi svoju bazu

Povezani članci

• Bivši ministar kritizirao Merkel zbog antiuseljeničkih skupina
• Bukurešt: U sukobima tokom protesta 60 privedenih, petoro povređenih
• Za ubistvo predsjednika Haitija osumnjičeni bivši kolumbijski vojnici
• Pariz: U napadu na redakciju magazina ubijeno 11 osoba, najmanje 10 ranjeno
• Rušenje sna o nezavisnoj Libiji
• Posljednji komunisti svjetskog ranga

Foto: DPA – Nisu svi koji su 2016. glasali za Trumpa saglasni sa politikom predsjednika SAD

Raspoloženje u radništvu i na seoskom području ukazuju na krizu zdravstvenog sistema SAD. Mnogi u tome vide krivicu Trumpa.

Piše: Stanley B. Greenberg 09.10.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Izraženi nedostaci zdravstvenog sistema koji za radništvo i ruralno stanovništvo imaju poražavajuće djelovanje, prijete da Donaldu Trumpu prijevremeno okončaju političku karijeru i zahtijevaju energičnu reakciju opozicionih demokrata. Oni također daju poučne zaključke o tome kako se dopire do radnog stanovništva, koje se bori sa velikim problemima i to neovisno o boji kože.

Tako glasi moj zaključak iz bezbrojnih intervjua sa fokusnim grupama koje sam ja proveo za Savez učitelja SAD AFT (American Federation of Teachers) i Voter Participation Center sa bijelim radnicima koji žive van velikih gradskih područja – u seoskom Viskonsinu, u Mahoning valej u Ohaju (nazvanu i Steel Valley), na sjeveru savezne države Main i u okrugu Makomb, prigradskom regionu u širem području Detroita.

Saznanja iz ovoga niza intervjua poklapaju se sa rezultatima telefonske ankete koju sam proveo sa biračima iz radništva u 16 saveznih država u kojima su rezultati izbora najneizvjesniji. I to nakon što je Kamala Harris bila od Joa Bidena nominovana za potpredsjednicu i započela konvencija demokrata ali prije nego što je Biden poslednje večeri konvencije održao svoj završni govor i zahvalio se.

Trump je 2016. profitirao od revolta bijelog radništva koji su mu kod muških birača ove grupe stanovništva darovali nevjerovatnih 48 procentih bodova a kod žena 27 bodova prednosti. Na izborima za predstavnički dom 2018. već je bilo primjetno otriježnjenje: Prednost republikanaca kod ukupnog bijelog radništva pala je za 13 bodova. Prema najnovijim anketama Trump je izgubio kod bijelih žena, kod kojih Biden zaostaje samo osam bodova iza Trumpa (sa 44 prema 52 posto) daljih šest procentnih bodova. Iako Trump isporučuje svojoj bazi jake izjave, koje oni žele da čuju, njegova prednost kod bijelog radništva je u međuvremenu pala za dalja četiri procentna boda.

Iako Trump isporučuje svojoj bazi jake izjave, koje oni žele da čuju, njegova prednost kod bijelog radništva je u međuvremenu pala za dalja četiri procentna boda.

U radnički sloj ubrajaju se izuzetno pretežno porodice sa niskim prihodima i mnogi samohrani roditelji. Rastući broj umrlih od droge kroz opijate, život sa smetnjama i ubistveno skupi zdravstveni sistem razdiru njihovu supstancu. To je 2016. za njih bila bitna motivacija da glasaju za donalda Trumpa: Oni su htjeli da on okonča Obamacare i sa njim povezano skupo obavezno osiguranje i uvede plativo povoljno zdravstveno osiguranje. Pošto on ovo obećanje nije ispunio mnogi od njih su na međuizborima 2018. glasali protiv republikanaca.

Kroz pandemiju situacija se dodatno zaoštrila. Koliko se ja mogu sjetiti još nikada se nije tako ogorčeno diskutovalo o problemima porodica i njihove djece koje se bore sa zdravstvenim teškoćama ili invaliditetom, kao i o opasnostima kojima su izloženi na radnom mjestu. Ili o izgledima da zdravstvena zaštita i lijekovi na recept ubuduće budu još skuplji. To da se predsjednik nije založio za „zaboravljene Amerikance“ nego za samoga sebe, za najbogatiji procenat stanovništva i pohlepne koncerne prelilo je čašu.

Za većinu upitanih ovo je bio razlog da predsjedniku Trumpu otkažu vjernost. Tri četvrtine upitanih dalo je 2016. Trumpu svoj glas ali ni polovina od njih ne namjerava da ga u novembru ponovo bira. Čak i učesnici fokus grupa koji podržavaju Trumpa, ne protestvuju kada su drugi učesnici ogorčeni time što je Trump zdravstvenopolitički ruke stavio u krilo, širi mržnju i rasizam, dijeli zemlju, postavlja se na stranu dobrostojećih i u odnosi na Covid – 19 radi bez plana. To sve za nih – kao i za većinu drugih grupa stanovništva u SAD – egzistencijalna pitanja.

O Joe Bidenu su se upitani izražavali suzdržano. On djeluje staro i ne baš pun snage, u najboljem slučaju stavlja u izgled male izmjene zdravstvenog sistema i ne odaje utisak da bi htio dovesti u pitanje moć najbogatijih procenata. Isto kao i mnogi drugi radnici učesnici fokus grupe žele jaku vodeću figuru, koja iz osnova reformiše zdravstveni sistem, podržava radno stanovništvo u borbi protiv velikih koncerna i ujedinjava zemlju, da bi se mogla savladati aktuelna gospodarska kriza i kriza javnog zdravstvenog sistema.

Gnjev radnika na establišment nakon finansijske krize 2008. ušao je duboko u biračku bazu demokrata, kojoj pripadaju mnogi crnci, Hispanjolci, nevjenčane žene i rođeni na prelasku milenijuma.

Gnjev radnika na establišment nakon finansijske krize 2008. ušao je duboko u biračku bazu demokrata, kojoj pripadaju mnogi crnci, Hispanjolci, nevjenčane žene i rođeni na prelasku milenijuma. Mnogi su u početku bili skeptični prema Obaminom Affordable Care Act i nisu na slijedeći izborima u potpunosti podržavali kandidate demokratske partije. To se promjenilo tek kad su se demokrati na međuizborima 2018.  borili za naklonost birača sa sloganom „Health care, health care, health care!“. Pandemija je za progresivne snage otvorila mogućnost da se bore za radne ljude  bez obzira na boju kože.

Za radništvo i ljude sa seoskog područja je sistem zdravstva nad svim vladajuća tema. U fokus grupama učesnici odmah počinju da govore o osobnim zdravstvenim krizama koje iz dana u dan moraju savladavati.

„Moja supruga je invalid“, rekao je čovjek iz Vinkonsina. „Imuni sistem moje kćerke funkcioniše još samo sa 30 posto. Ona ide od ljekara do ljekara a moja supruga joj stalno prijeti da ne smije donijeti virus u kuću“. Drugi čovjek iz Viskonsina je govorio o svome neizliječivo bolesnom sedmogodišnjem sinu. Jedna žena iz Maina je izvjestila da je skoro iskrvarila i sada duguje za račun iz bolnice 24 000 dolara „što ko zna koliko dugo stoji u mome Credit Record“ (Credit Record daje podatke o kreditnoj sposobnosti). Žena iz Ohaja ima dvoje autistične djece. Unuk jedne druge žene pati od alergije i upučen je na korištenje EpiPen – jednog autoinjektora koji mu u nuždi spašava život. „Već tri godine ne mogu da uzmem EpiPen. Ja to jednostavno ne mogu platiti. Moje osiguranje neće da preuzme troškove“, žali se pogođena. Cijene da lijekove za nužne slučajeve su su se znatno povećale i ostaju trajno na visokom nivou.

Kada sam pratio razgovor u zoom fokus grupi pitao sam se na početku da li su učesnici sastavljeni na osnovu specijalne liste – dok nisam tačno pogledao podatke o invalidnosti iz popisa stanovništva. U cijeloj zemlji 12,6 posto stanovništav ima invaliditet; u seoskom području to je 15,1 posto. Kod crnaca i američkih Indijanaca vjerovatnoća invaliditete je veća nego kod bijelaca. U starosnoj grupi 65 – do 74- godišnjaka svaki četvrti a kod iznad 75 godina svaki drugi ima neki invaliditet. Obje grupe su u seoskim područjima u kojima žive učesnici u fokus grupama relativno više prezentirani. Strukturni rasizam igra u ovom sklopu važnu ulogu: Početkom godine samo 20 posto crnaca sa invaliditetom imalo je zaposlenje, kod je kod bijelaca i Hispanoamerikanaca bilo 30 posto.

Na kraju sam uzeo pod lupu podatke iz popisa stanovništva za izborne okruge za kongres učesnika u fokus grupama. Oni bacaju sasvim novo svjetlo na SAD u pandemiji. U Makomb okrugu sa izraženim predgrađima kreče se udio invalidnosti sa 14 posto kako kod bjelaca tako i kod crnaca na otprilike istom nivou kao na seoskom području. Za sjeverni dio savezne države Mejn statistika pokazuje udio invalidnosti od 20 posto pri čemu je taj udio kod bijelog stanovništva neznatno veći. U 6. izbornom okrugu u Ohaju ima 20 posto svih bjelaca i crnaca invaliditet dok u ovom području kvota kod starijih ljudi leži više nego kod drugih Amerikanaca koji žive na selu.

Za radništvo i ljude sa seoskog područja je sistem zdravstva nad svim vladajuća tema.

U pandemiji Covid – 19 osobni zdravstveni problemi ljudi se kroz nesposobnost vlade još pojačavaju – sa posljedicom da emocionalna povezanost sa Trumpom nestaje.

Čim se čuje health care slušate užasne stvari: “16 000 dolara vlastitog učešća”, poslodavci koji svoje zaposlene izbacuju iz zdravstvenog osiguranja, „apsurdni“ doprinosi za osiguranje, iz vlastitog džepa plaćeni račun od 400 dolara za lijek za astmu. Pojedini upitani frustrirano izvještavaju da za Medicaid (program za osiguranje za ljude sa malom primanjima) zarađuju previše ali da njihov prihod nije dovoljan da se potvrde u srednjem sloju. Oni su pričali o ljudima koji odustaju od liječenja jer ga ne mogu platiti. „Naša zdravstvena zaštita je jednostavno neshvatljiva“, smatrala je žena iz Mičigena. „Na jednu stranu razbacuju se ogromne sume a na drugoj strani visoki ljekarski računi tjeraju ljude u ruinu.“

Mnogi od učesnika u fokus grupama žive teško na rubu „gospodarstva minimalne plate“ u kome se firme ne brinu za svoje zaposlenike i okrenute su samo svome profitu. „Danas si još samo jedna brojka“, rezimirala je jedna žena u Ohaju. Ona i druge okreću svaki dolar tri puta i moraju ustanoviti da Donald Trump ne preduzima ništa da bi otklonio probleme u zdravstvenom sistemu koji njih gazi. Osim toga za radničke porodice koje nisu pogođene siromaštvom zdravstvenopolitičke reforme demokrata – dakle Obamacare i alternative privatnog osiguranja koje se mogu izabrati na saveznom health care exchanges – nisu bile velika pomoć.

Učesnici fokus grupa nisu diskutovali Obamin Affordable Care Act sa ideološkim naočalima nego su izvještavali o njihovim osobnim iskustvima sa osiguranjima koja se nude na health care exchanges i – tako je formulisala jedna učesnica u intrvjuu – „koštaju brdo novca a mnoge troškove ne preuzimaju“. Oni se osjećaju ostavljeni na cjedilu od zdravstvenog sistema i žele da neko dovede u red taj sistem. Lijepe riječi Joe Bidena ne daju im mnogo nade da će on započeti velike promjene. „U zdravstvenoj politici on ostaje neprecizan“, smatrala je žena iz Viskonsina. „Ja bih htjela znati šta konkretno on želi poboljšati.“

Birači koji često mijenjaju stranu a koji spadaju u radništvo i žive na selu glasali su 2016. pretežno za Trumpa ali su događanja za vrijeme krize Covid – 19 njihovu sliku o Trumpu promjenila iz temelja. Oni vjeruju da Trump nije virus shvatio ozbiljno i da u ovoj za njih životno važnoj stvari nije uradio ništa osim haosa.

Lijepe riječi Joe Bidena ne daju  mnogo nade da će on započeti velike promjene.

Primjetno je da Trumpova uobičajena strategija odvraćanja i prebacivanja krivice kod ovih nestabilnih birača više ne prolazi. „Mnoge njegove izjave mogu se lako pobiti“, misli čovjek iz Visconsina. On ne shvaća o čemu se radi. Izgubio je kontakt sa realnošću“, kaže druga žena. „Sramota je da mi kao zemlja navodno trebamo biti na svjetskom vrhu a imamo najviše Corona slučajeva i najviše mrtvih“ smatra čovjek iz Mičigena. „U pandemiji Covid – 19 uradili smo sve naopako.“

Učesnici fokus grupa očajavaju nad tim da ne postoji akcioni plan za SAD i „da je svako prepušten samom sebi“. Ogorčeni uzimaju k znanju da se predsjednik više stara o svojim porodičnim preduzećima nego o ostatku nacije. Jedna žena je čak špekulirala da nije zaustavio putnički saobračaj „zato što je sam vlasnik hotela“. Učesnici razgovora su sa pažnjom registrovali da članovi Trumpove prodice zauzimaju ključne pozicije u administraciji i da od mjera spašavanja i kredita profitiraju porodični imperijum firmi, Trumpovi prijatelji i najbogatoji procenta stanovništva.

Nasuprot tomu oni se moraju boriti za finansijsko preživljavanje i boje se da bi uz nešto nesreće mogli završiti kao beskućnici. kada se održavao intervju sa fokus grupama već je bio istekao savezni dodatak od 600 dolara uz novac za nezaposlene. Učesnici grupa , koji su bili nezaposleni, očajno su se pitali kako trebaju bez ovoga dodatka preživjeti. 2016. oni su skoro svi podržali Trumpa jer su mislili da bi se on kao poslovni čovjek pobrinuo za rast gospodarstva.

U međuvremenu hvata ih strah pri pogledu na ekonomske štete koje je on prouzrokovao. Trumpova nastojanja da birače podsjeti na velike gospodarske uspjehe iz vremena prije pandemije ne daju plodove. Gospodarska kompetentnost sa kojom se on hvali pokazala se kao pravljenje važnim i ne pokazuje u ovim teškim vremenima nikakvo smirujuće dejstvo. „Vidim pred sobom svoga oca, kome idu suze na oči kad gleda vijesti na TV i ja se osjećam isto tako“, priznala je jedna žena iz Viskonsina. „Tada pomislim: O bože, sada sam postala ista kao moji roditelji. Protiv toga se ne može ništa uraditi. Čovjeka zaboli srce kad vidi vijesti.“

Oni vjeruju da Trump nije virus shvatio ozbiljno i da u ovoj za njih životno važnoj stvari nije uradio ništa osim haosa.

Mi smo zamolili svakoga učesnika fokus grupe da pošalje jedan e-mail predsjedniku. U mailovima postaje uočljivo: Duh optimizma, koji je uticao da se oni pridruže revoltima radničkog sloja je nestao. neki još nisu izgubili nadu da će Trump napraviti zaokret ali većina u svojim e-mailovima izražavaju svoje razočarenje. Pritom se pokazalo da oni žele predsjednika koji neće zemlju razdvajati i neće dozvoliti da SAD na međunarodnoj pozornici postane „predmet podsmjeha“ kako su se izrazila istovremeno dvojica pošiljalaca e-mailova. Oni žele predsjednika kojemu na prvom mjestu stoji dobrobit ljudi a ne interesi velikih koncerna.

„Ja sam Vas podržala kada ste nastupili protiv Hillary Clinton ali Vi sada pokazujete da niste tu za ljude“, pisao je čovjek iz Viskonsina. „Vi ste američkom narodu lagali o Covid – 19“, pisao je neko. „Vi utjelovljujete sve što u Americi leži u zlu i ovu zemlju ste uspješno ruinirali. Čestitam! Vi ste ništarija“, pisala je žena iz Ohaja.

Posebno razotkrivajuće je ono što pisci e-mailova nisu spomenuli: „Kakva sam ja bio budala kad sma na poslednjim izborima dao ovom tipu svoj glas!“ Oni se ne kaju i ne priznaju da su napravili nešto loše. Svi radni Amerikanci su od krize 2008. u finansijskim teškoćama a sve oštriji problemi u zdravstvenom sistemu, tjelesni invaliditet, troškovi zdravstvene zaštite, vlastito učešće kao i narasla moć osiguravajućih i farmaceutskih firmi stvaraju eksplozivnu smješu. To je 2016. pokrenulo mnoge radnike da biraju Trumpa. To je bio i razlog zašto mnogi nebjelački radnici, koji simpatiziraju sa demokratima, kao i mnogobrojni rođeni na prelasku milenijuma 2016. i na međuizborima nisu izašli na birališta i nisu time svojim glasom ojačali Obamacare. Svi ovi birači imali su razloge za svoju odluku.

Covid – 19 je potresao mnoge egzistencije ali je poljujao i naizgled nepremostive političke barijere. Velika većina radnog stanovništva želi, neovisno od njihove boje kože, vladu koja ne dopušta da na nju utiče farmaceutska industrija i koja će hrabro reformisati zdravstveni sistem SAD.

Stanley Greenberg je autor bestselera New York Timesa i savjetnik za ankete predsjednika, premijera i čelnika koncerna u cijelom svijetu. U svojoj 2019. objavljenoj knjizi ‘RIP GOP’ on objašnjava da republikanska partija u SAD zbog postupnog gubljenja cijelih biračkih slojeva klizi u egzistencijalnu krizu.

ipg-journal.de