Quo Vadis Dijasporo?
Povezani članci
Foto: bh dijaspora
Centralna izborna komisija BiH je na svojoj 59 hitnoj sjednici održanoj 1.10. 2020 donijela Odluku o utvrđivanju i objavi broja birača upisanih u izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine za Lokalne izbore 2020 godine. Odlukom je utvrđeno da će se na izvodu iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine naći ukupno 101 771 birača. Na istoj toj sjednici Centralna izborna komisija je je odbila upis u izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine za čak 27 960 birača.
Bosanskohercegovačka dijaspora danas broji cirka 2 miliona građana što je nešto više od 50 % njenih građana sa tendencijom da ova cifra i dalje raste s obzirom na posljedice katastrofalne politike koju decenijama vode politički lideri koalicije SDA-HDZ i SNSD-a.
Nakon što sam objavio post o Izborima u BiH i broj prijavljenih za glasanje putem pošte, u kojoj je najveći broj birača 27 508 prijavljen iz Republike Srbije, te 19 190 iz Hrvatske, javila mi se moja dobra školska kolegica Ljubinka K. sa sljedećim komentarom: „Nisam se prijavila za glasanje jer smatram da nije u redu da dijaspora glasa za bilo koju državu. Razlog; Bez obzira u kojoj si državi rođen, otišao si da živiš u nekoj drugoj državi (iz bilo kojeg razloga), ti udišeš zrak te države, stvaraš dobit kako sebi tako i toj državi. U tvojoj rodnoj državi kola drugi vazduh, druga klima, druga pravila. Zato smatram da ne možeš živjeti lagodnijim životom u stranoj državi i odlučivati o životu u rodnoj državi. Ko hoće pomoći rodnoj državi nek se vrati iz dijaspore, uloži svoj novac i znanje zaposli kojeg jadnika i onda učestvuje u životu te države. Zašto bi jedan Hrvat koji živi u Australiji, koji ne zna hrvatski jezik, čak ni gdje se nalazi, odlučivao o mojoj sudbini i mom životu u Hrvatskoj, samo zato što je Hrvat. Zato dijaspori bilo koje države treba ukinuti pravo glasa . Jer ista ima pravo glasa u državi gdje trenutno živi!“.
I nije moja dobra kolegica sama u svom mišljenju, mnogi drugi koji se nisu prijavili za izbore misle slično. Ali ono što zasigurno nenamjerno prešućuju jeste činjenica da je bh. dijaspora stvorena u ratnom vihoru kao posljedica etničkog čišćenja, razaranja, kulturocida, urbicida i genocida u BiH. Aneks 7 Dejtonskog sporazuma o povratku protjeranih i izgnanih nikad nije sproveden jer današnju vlast čine isti oni ratni profiteri iz 90-ih. Njih održiv povratak bh. dijaspore na prijeratna ognjišta nikada nije ni interesirao. Naprotiv, cilj je bio da se rezultati etničkog čišćenja očuvaju.
Život jednog protjeranog lica se ne može pojednostaviti kao jedna obična knjiga koje se čita, zatvoriš je kad prekineš čitanje i nastaviš dalje isti onaj svoj život kao da se ništa prije toga nije desilo.
”KO JE KRIV?”
Lako je naći na desetine razloga lošeg odziva dijaspore. Odličan komentara mog kolege Adema Zolote, inače člana Glavnog odbora Socijaldemokratske partije BiH:
„Takozvana dijaspora broji blizu dva miliona ljudi i to je dovoljan broj da se svaka vlast promijeni na bilo kojim izborima u BiH. Zašto se prijavljuje ovako malo ljudi da glasaju? Veoma je složen odgovor na to pitanje. Ako čitamo komentare na politička dešavanja u BiH, najveći patrioti, ali iza tastature, su ljudi iz dijaspore. Oni bi ratovali, pucali, davali život za Bosnu ali da su što dalje od BiH. Oni, na bosanskim sijelima, kad popiju koju, plaču za Bosnom, razbijaju flaše, ide im se odmah kući, znaju sve pjesme, sijeku vene za domovinom….A nemaju vremena za par minuta da se prijave i glasaju.
Zašto? Sve je to posljedica. Uzroci leže u ratu, u prikupljanju donacija. Kada su ljudi davali i „šakom i kapom“ a određeni „sakupljači perja“ (para i zlata) se bogatili. Poslije rata nastavljeno je intenzivno raseljavanja stanovništva kao rezultat „prve stranke kod Bošnjaka“ jer je bolje narod raseliti nego da se pobuni i svoja prava traži na ulici a u zemlji ostaviti ovce koje se mogu uvijek šišati. Razne delegacije su išle u obilazak dijaspore uz nezaobilazna sijela u đamijama i dvoranama ali sergija je uvijek bivala organizovana… i uvijek bila „mašala puna“. I dogurasmo do toga da svaki šesti Bošnjo neće da ima bilo kakvu vezu sa Bosnom. S druge strane teško bi Bosna i Hercegovina sačuvala svoju likvidnost da nije dijaspore i njenih doznaka gotovine familijama. Svake godine dijaspora upumpa u BiH četiri milijarde plus ono što potroši na godišnjem odmoru…. Umorna je dijaspora od obećanja, prevara, pljačkanja i laganja. Ovdje u BiH se mora naći grupa ozbiljnih ljudi kojima nije lično bogaćenje u prvom planu, osmisliti strategiju i raditi sa ljudima od Amerike do Australije. Sve ostalo je propadanje kome jednako doprinosi i dijaspora i domaći izdajnici.“
Poznata novinarka Gordana Katana, sa adresom u Banjaluci kaže: “Nisam ni iznenađena niti razočarana. Naime, ako se prati trend registracije i glasanja banjalučana, Bošnjaka i Hrvata, on je od izbora do izbora bio sve manji pa se došlo do do situacije u kojoj se više ne čuje u gradskoj skupštini glas ni građanske, bošnjačke ili hrvatske Banjaluke. I razmišljam kada gledam listu svojih prijatelja, sugrađana na Facebooku koji žive u inostranstvu da su se samo oni registrovali sa članovima najuže porodice bilo bi ih barem 1500. To najbolje govori kako se Banjaluka voli onako deklarativno , patetično na društvenim mrežama ali im je istovremeno lijeno registrovati se pa glasati. Naprosto mi je muka od onoga, dođeš u Banjaluku ideš na ćevape, pokažeš se malo pred ljudima na Slapu u Alibabi ili cviliš na Facebooku stavljajući fotke Vrbasa, Šehera a mrsko ti uraditi bilo što konkretno poput prijave za glasanje“.
Gospođa Bakira Hasečić, Višegrađanka, žena koja je vlastitim primjerom pokazala kako se brani pravda i bori za svoju državu je iznijela i lično mišljenje; Oni koji se nisu prijavili za glasanje, to je za Bosnu i Hercegovinu IZGUBLJENI GRAĐANIN! Čovjek bez svog identiteta je 0“.
Na žalost mnoge naše sugrađane, na njihov pravi identitet podsjete „domaćini“ država u kojima danas žive, pitajući ih odakle dolaze. Asimilacija, na žalost, ne podrazumijeva automatsku promjenu genetike, kulture, izgleda i navika pa se ne možeš tek tako lako utopit u masu!
Tek onda se mnogi prisjete najljepše države na svijetu koju su za sva vremena precrtali u svojim sjećanjima!
Ponekad se zapitam se hoće li im to ikada halaliti njihovi preci sa zaboravljenih harema.