Dino Mustafić: Živimo u džungli gdje se gaze ljudska prava, umjesto kreativnih došli su poslušni

Povezani članci

• Obljetnički zapis: ZLOČIN
• 121. rođendan Ive Andrića: Velikan kojeg je smrt uzdigla
• Šotrić: Partizansko groblje je kosmopolitski spomenik rodoljubima i antifašistima Mostara
• Češka sjećanja na Tita
• Knjiga o Mahiru uskoro izlazi iz štampe
• Ivo Komšić: Herceg Bosna je projekat Franje Tuđmana, zločini napravljeni pod okriljem udruženog zločinačkog poduhvata se moraju priznati

Istaknuti bh. reditelj Dino Mustafić priveo je kraju rad na dugometražnom dokumentarnom filmu “Transforming tomorrow” koji će premijerno biti predstavljen 13. septembra na AJB DOC film festivalu. To nije jedini povod za intervju s Mustafićem, s kojim smo osim o umjetnosti, razgovarali i o politici, te stanju u zdravstvu u Kantonu Sarajevu.

Film “Transforming tomorrow” rezultat je tri godine opsežnog istraživanja i snimanja na terenu, a njegova tematika kritički je usmjerena na kompanije koje, kako ističe autor, na putu do profita zanemaruju bilo kakve etičke i moralne principe rada.

“Nakon više od tri godine snimanja i istraživačkog rada došli smo do tog svečanog trenutka da izađemo pred publiku vrlo respektabilnog festivala Al Jazeera Doc. S velikim zanimanjem iščekujem reakcije publike. Film je kritički usmjeren na kompanije koje na putu do profita zanemaruju bilo kakve etičke i moralne principe rada. Ljudi su postali objekti, igračke korporativnog fašizma koji se instalirao u BiH. Očigledno je da postoji sprega političke vlasti i poslovne elite gdje su građani pokusni kunići za raznorazne kombinacije”, kaže nam Mustafić.

Takav korporativni fašizam, dodaje, ima lice neofeudalizma koji eksploatiše dušu i iscrpljuje život.

“Oni su vlasnici cjelokupnog života radnika i svih nas koji se ne možemo pomiriti da živimo u džungli gdje se gaze elementarna ljudska prava. Prosto, to su nedodirljivi i moćni, igraju se bogova na zemlji i uz podršku političke oligarhije određuju sudbinu živih ljudi, a ne poštuju ni mrtve. Film je odlučio da prekine medijsku i političku šutnju kupljenu utjecajem finansijskog magnata Arcelor Mitala u BiH”, otkriva Mustafić.

U strahu i tjeskobi veliki broj ljudi odgovore i utjehu traži u umjetnosti

Igrani film “Paviljon” po scenariju Viktora Ivančića i Emira Imamovića Pirketa, a njegovom rediteljskom palicom, dobio je legitimaciju uz finansijska sredstva na konkursu Fondacije za kinematografiju.

“‘Paviljon’ je mračna, crnohumorna priča puna optimizma. Žanrovski vrlo atipična detekcija posljedica rata i divljačke, kvazi-liberalne i kvazi- demokratske transformacije naših društava. Likovi u ovom filmu su generacijska dob na zalasku života, nekadašnji ostaci klase radnika, seljaka i ‘poštene inteligencije’, međutim svi zajedno gubitnici tranzicije, koji u egzistencijalnoj krizi preispituju svoju prošlost, tragajući za uzrocima vlastitih nevolja. Optimizam nastaje u trenutku spoznaje i donošenja odluke koju naši junaci potom sprovode. Svaku od tih odluka sažima jedna jedina riječ: pobuna”, govori bh. reditelj.

Ovogodišnje Sarajevske večeri muzike (SVEM) održavaju se online od 7. do 12. septembra. U izmjenjenom i prilagođenom formatu SVEM želi zatvoriti svoje 26. izdanje Mocartovim djelom Rekvijem iza kojeg stoji upravo Mustafić.

“Osobit, taman, dramatičan, veličanstveni Mozartov Rekvijem jeste motiv da u vrijeme kada je čovječanstvo suočeno s globalnom krizom, možda najvećom krizom naše generacije, pokušamo jezikom umjetnosti, solidarnosti i saosjećanja pronaći smisao. Odluke koje će pojedinci i vlade donijeti tokom sljedećih nekoliko mjeseci vjerovatno će odrediti izgled našeg svijeta u narednim desetljećima na mnogim poljima, tako i kulture. Broj žrtava u svijetu, kao i kod nas već sada jeste opomena i izazov za opstanak. Zato moramo u obzir uzeti i dugoročne posljedice naših odluka”, smatra bh. reditelj.

Činjenica je, poručuje Mustafić, da u ovakvim situacijama, koje izazivaju ogroman strah i tjeskobu, veliki broj ljudi motiviše da traži odgovore i utjehu baš u umjetnosti, svijetu muzike.

“Kada biramo između alternativa, ne trebamo se pitati samo kako ćemo prevladati neposrednu prijetnju pandemije, već u kakvom ćemo svijetu živjeti kad sve utihne. Čovječanstvo će preživjeti, većina nas će biti živa, no živjet ćemo u drugačijem svijetu i to je sada jasno. Ovo nije kraj naših profesija, ali jeste jedan novi početak, pun neizvjesnosti i pitanja. Umjetnici, posebno iz performativnih i muzičkih djelatnosti traže način kako da komuniciraju s publikom po svim epidemiološkim protokolima. To je teško, jer počivamo na feedbacku, publika kreira uživo atmosferu predstave, ona je kreativni faktor. Virtuelni teatar nije moguć, može biti privremen, ali to je drevna, sinkretička umjetnost i traži živog čovjeka, ovdje i sada”, govori reditelj.

Smatra kako pandemijska kriza mnogima služi kao veliki izgovor za suspenziju dijela ljudskih prava.

“Kad se ta prava jednom izgube, znamo koliko je dug proces da se vrate na Balkanu. Pitanje šta ćemo napraviti s ovim i kako ćemo se postaviti prema cijeloj situaciji. Suštinski je važno biti racionalan i naći pravu mjeru između toga da se zaštite životi, što ne znači da se odustane od određenih prava i sloboda, koja su već sada vidljivo ugrožena. Ne mogu, a da ne spomenem klasno pitanje u doba korone koje se otvorilo, jer nemaju svi mogućnost da ostanu u izolaciji ili rade od kuća, neko mora izaći na tržište rada, izložiti se mogućnosti zaraze”, poručuje Mustafić.

Politika treba biti moralna i humana i u službi čovjeka

Hipotetički, pitali smo ovog bh. reditelja šta bi učinio kada bi na jedan dan bio političar, koji bi bio njegov prvi potez, šta bi to promijenio…

“Moj stav je da politika treba biti moralna i humana i u službi čovjeka. Vjerujem u havelovski princip da ne mora biti samo umijeće mogućega, već da može biti i umijeće nemogućega, umijeće usavršavanja sebe i svijeta. To je jako daleko od poimanja političkog djelovanja na Balkanu kojem trebaju odvažni i odgovorni političari s vizijom i emancipatorskim politikama”, kaže nam.

Za BiH je važno, nastavlja, da sačuva multietničku supstancu i transformira je u građansko društvo sa svim mehanizmima zaštite kolektivnih prava koji ne smiju biti nadređeni niti privilegovani u odnosu prema socijalnoj jedinki, subjektu građaninu.

“Dakle, odgovor je da se ovo za što se ja zalažem javno ne može desiti za jedan dan, ali može u nekoliko godina. Razumijevam BiH kao kosmopolitsku i kulturnu tvorevinu koju sada opterećuju plemenske borbe i zato je strateški cilj civilizirati društvo kroz građansku demokratiju kao jedini mirni put u moderan svijet. Sve drugo vodi u konflikt i suprotno je historijskom i kulturnom biću BiH”, smatra Mustafić.

Dok privodimo intervju kraju, nismo mogli, a da se ne dotaknemo i situacije u zdravstvu u KS. Vidljivo je, mišljenja je bh. reditelj, koliko trebamo reformi u javnom sektoru, pa samim tim i u zdravstvu.

“Vjerujem da imamo znanja i kompetentnih ljudi koji mogu uspostaviti funkcionalan zdravstveni sistem, ali ne mogu nadjačati stranačke kerbere kojih ima u svim profesijama, sada oni vode glavnu riječ umjesto eksperti, umjesto uspješnih i kreativnih došli su impotentni i poslušni. Pa molim vas, mi u jeku pandemije nemamo ministra zdravstva u KS. To sve govori o kapacitetu sadašnjeg zdravstvenog sistema. Da imaju zrno morala i časti ministri u Vladi KS zajedno s premijerom trebali bi podnijeti neopozive ostavke radi disfunkcionalne i nepostojeće koalicije”, jasan je Mustafić.

klix.ba