Ustrajna borba preživjelih iz Hirošime i Nagasakija protiv nuklearnog oružja

Povezani članci

• Turska i SAD podržali njemački plan za Siriju
• Kataloniji ističe rok da se izjasni o nezavisnosti
• Erdogan potvrdio informacije o prisluškivanju
• Na meti je poljska demokratija
• „Kinesko gradilište“ u Srbiji: Aktivisti govore o „robovskom radu“
• Politička kriza u Iraku, Abidi mandatar nove Vlade

Foto: Reuters

Iako su se suočili sa zastrašujućim posljedicama atomskog bombardovanja Hirošime i Nagasakija, 6. i 9. avgusta 1945. godine, preživjeli se već više od pola vijeka neumoljivo bore za svijet bez nuklearnog oružja što i danas djeluje kao daleki san, pišu svjetski mediji.

‘Do mog posljednjeg daha’

Obilježavajući 75 godina otkako su njihovi gradovi uništeni u trenu, stariji muškarci i žene koji svjedoče o strahotama atomskog bombardovanja Hirošime i Nagasakija trude se podsjetiti svijet na užas nuklearnog oružja, ukazuje Gardijan (The Guardian)

Keiko Ogura imala je osam godina kada je 6. avgusta 1945. američki bombarder B-29, bacio atomsku bombu naziva “Mali dječak” na Hirošimu, japanski grad od 350.000 stanovnika, u trenu usmrtivši oko 80.000 ljudi. Procjenjuje se da je do kraja godine broj poginulih porastao na 140.000 dok su preživjeli podlegli ozljedama ili bolestima povezanim sa zračenjem.

Ogura, koja se u trenutku eksplozije igrala van kuće nakon čega je svjedočila stravičnim prizorima umiranja njenih sugrađana, posvetila je svoj život prenošenju ličnih sjećanja ljudima u Japanu i inostranstvu. Poručuje da će nastaviti da priča o tome “do posljednjeg daha”, naglašavajući da je frustrirana zbog nedostatka napretka u nuklearnom razoružanju te da se plaši budućnosti bez svjedočenja ‘hibakuša’ što je japanska riječ za preživjele nuklearnog bombardovanja u Hirošimi i Nagasakiju.

Procjenjuje se da u Japanu živi oko 136.700 ‘hibakuša’ koji danas u prosjeku imaju nešto više od 83 godine. Među njima je i Sueiči Kido koji je preživio atomsko bombardovanje Nagasakija, 9. avgusta 1945. u kojem je poginulo oko 74.000 ljudi. “Od našeg susjedstva nije preostalo ništa”, rekao je. “Svugdje je bilo crnilo. Sjećam se da sam vidio kako ugljenisana tijela plutaju u rijeci.”

“U početku je bilo bolno pamtiti te dane”, rekla je Ogura, koja o svojim iskustvima nije javno govorila 40 godina. “Ali željela sam da mladi Amerikanci znaju što je učinila njihova zemlja. Ne krivim ih za ono što se dogodilo, samo želim da saznaju činjenice i razmišljaju.”

Lično sjećanje

Atomska bomba koja je eksplodirala iznad Hirošime prije 75 godina, nije samo izazvala smrt i uništenje, već i decenije sramote, gnjeva i straha preživjelih – koji danas osjećaju krajnju hitnost rješavanja svijeta nuklearnog oružja dijeleći s mladima svoja iskustva o onome čemu su svjedočili u avgustu 1945. godine, ukazuje agencija Asošiejtid pres (The Associated Press).

U razgovorima s preživjelima, agencija bilježi kako su neki od njih godinama sakrivali svoj status jer je nemali broj ljudi u Japanu vjerovao da je radijacija zarazna ili nasljedna. Drugi su trovali svoja srca mislima o osveti, a neki od preživjelih su, dodaje AP, gledali kako zbog posljedica zračenja od bombardovanja njihovi voljeni umiru, jedan po jedan, pitajući se jesu li oni sljedeći?

Prije 75 godina, 6. avgusta, sedmogodišnja Mičiko Kodama vidjela je bljesak na nebu iz svoje učionice u osnovnoj školi. Komadići slomljenog stakla padali su na nju. Na putu kući, dok ju je otac krvavu nosio na leđima, ugledala je teško povrijeđenu djevojku koja je gledala u nju. Kaže da je i danas boli to djevojčino lice.

U razgovoru za AP Kodama je kazala da je izgubila svoje omiljene rođake u nedjeljama nakon bombardovanja, zatim roditelje, braću, a poslije i kćerku. Svi su umrli od raka ili od posljedica zračenja. Kodama je živjela u strahu da će biti sljedeća. Kaže da je u prošlosti doživljavala diskriminacije i ponižavanja od ljudi koji su se nakon saznanja da je preživjela Hirošimu, udaljavali od nje.

Vanjski ožiljci od atomskog bombardovanja su izblijedjeli, ali Kodama kaže kako joj srce nije zacijelilo. “Za mene rat nije završen. Čak i 75 godina kasnije, i dalje patimo od zračenja. (…) A nuklearno oružje i dalje postoji.”

Daleki san

Japanske hibakuše “postigle su snažan alhemijski podvig, pretvarajući svoja mračna sjećanja na eksplozije atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki u organsku silu za promociju svijeta bez nuklearnog oružja”, ukazuje Njujork tajms (The New York Times) ističući da njihova borba danas djeluje kao daleki san.

Preživjeli su proveli mnogo vremena i uložili energiju u kampanju za potpuno uklanjanje nuklearnog oružja. Od dočeka posjetilaca u njihovim domovima u Hirošimi i Nagasakiju do predavanja na različitim mjestima, oni su svoju poruku mira dijelili s publikom u zemlji i inostranstvu, uključujući razgovore sa svjetskim političkim i vjerskim liderima. Hibakuša je, naglašava list, kao živi testament opasnosti od atomske bombe postala pojam okupljanja mirovnih aktivista širom svijeta, kao i moralni balast japanskog poslijeratnog pacifizma.

Kada su organizacije preživjelih počele biti politički aktivne pedesetih godina prošlog vijeka, imale su dva cilja: zahtijevati odštetu i finansijsku potporu japanske vlade i potaknuti uklanjanje nuklearnog oružja. U ovom prvom su prilično uspjeli, ali u nuklearnom razoružanju perspektiva je sumorna, naglašava Njujork tajms.

Broj nuklearnih bojevih glava smanjio se s vrhunca od oko 70.000 sredinom osamdesetih na današnjih oko 13.000. Ali u posljednjih 25 godina Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja etablirali su se kao nuklearne države, Kina je proširila svoj skromni arsenal i, što je najvažnije, Sjedinjene Države i Rusija – daleko najveće nuklearne sile – počele su napuštati ranije potpisane sporazume.

Njujork tajms također ističe da je budućnost sporazuma Ujedinjenih naroda koji poziva na uklanjanje nuklearnog oružja neizvjesna – ugovor je do sada ratificiralo samo 40 od 50 zemalja potrebnih za njegovo stupanje na snagu. Ugovor nije potpisao ni Japan, čija sigurnost počiva na nuklearno naoružanim Sjedinjenim Državama, dodao je list.

Egocentrični nacionalizam

Na 75. godišnjicu atomskog bombardovanja njegovog grada gradonačelnik Hirošime upozorio je svijet na porast “egocentričnog nacionalizma” i pozvao na veću međunarodnu saradnju u prevladavanju pandemije korona virusa, ukazuje Vašington post (The Washington Post).

Govoreći na ceremoniji u četvrtak ujutro u Memorijalnom parku u Hirošimi, u blizini središta eksplozije 6. avgusta 1945. godine, Kazumi Matsui obnovio je “Deklaraciju o miru” u ime grada i apelovao na japansku vladu da ratifikuje UN-ov sporazum iz 2017. godine koji predlaže uklanjanje nuklearnog oružja.

Sedamdeset i pet godina nakon bombardovanja Hirošime čovječanstvo se bori protiv nove prijetnje: korona virusa, rekao je Matsui. “Međutim, s onim što smo naučili iz prošlih tragedija, trebali bismo biti u stanju da prevladamo ovu prijetnju… Civilno društvo mora odbaciti egocentrični nacionalizam i ujediniti se protiv svih prijetnji.”

Prošle godine Matsui je također upozorio na porast nacionalizma, naglašava vašingtonski list i dodaje kako njegov najnoviji apel poprima dodatnu važnost – Novi START, odnosno Ugovor o strateškom smanjenju oružja između Sjedinjenih Država i Rusije ističe u februaru, a špekuliše se da možda neće biti obnovljen, odmotavajući tako decenije napora da se nuklearni arsenali ograniče.

“Mreža instrumenata kontrole oružja, transparentnosti i izgradnje povjerenja uspostavljena tokom hladnog rata i posljedica toga propada”, upozorio je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Antonio Guterres) u video poruci povodom godišnjice bombardovanja Hirošime. “Podjela, nepovjerenje i nedostatak dijaloga prijete da će svijet vratiti neometanom strateškom nuklearnom takmičenju.”

Radio Slobodna Evropa