Rusnok: To jeste šok, ali mi si možemo dozvoliti i veći deficit

Povezani članci

• Posijeci pa reci
• Matthew Caruana Galizia: SLAPP tužbe se koriste da unište novinarima život
• Masovna tuča na trgu u Kijevu, više osoba povrijeđeno
• Von der Leyen kritikovana nakon podrške pobjedniku hrvatskih izbora
• Merkel upozorava na pogoršanje humanitarne situacije u svijetu
• Velika pljačka grčke banke

Savjet guvernera ČNB – Jiří Rusnok u sredini – Foto: ČNB

Razgovor sa  J. Rusnokem, guvernerom ČNB vodio Jakub Svoboda (Právo 18.07.2020, rubrika Naslovna strana)

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Šok od zatvaranja ekonomija širom svijeta zbog virusa Corona neće zaobići ni Češku Republiku a biće potrebni i vanredni državni izdaci. Veći deficit budžeta međutim ČR si može dozvoliti a ni ljude ne treba nagovarati da grozničavo štede, rekao je guverner Češke narodne banke Jiří Rusnok.

ČNB zbog Corona virusa pretpostavlja pad ekonomije za osam posto. Šta to znači sa gledišta nezaposlenosti, plata i rasta cijena?

Živimo u doba izuzetne nesigurnosti a niko ne zna, kako će izgledati dalji razvoj epidemije a također i dalji razvoj ekonomije. Međutim, veoma je vjerovatno da ćemo doživjeti značajan pad ekonomskog učinka.

A šta ako bi došlo do drugog talasa i morale se vratiti restriktivne mjere?

Ako bi se, ne daj bože, nešto takvo desilo, onda je to popisano u našem alternativnom scenariju koji pretpostavlja dublji pad od oko 13 posto. Ali pođimo od osnovnog scenarija – pad ekonomije za osam posto je svakako izuzetan i mora se nažalost osjetiti i u razvoju životnog standarda. Međutim uticaj na život većine ljudi počet ćemo značajnije osjećati negdje na koncu godine a posebno u sljedećoj godini jer kako uticaj na zaposlenost tako posebno na plate uvijek ima značajno zakašnjenje. Firme, koje budu prinuđene prilagoditi se smanjenoj potražnji otpuštat će ljude postepeno.

Zadržati zaposlene sada pomaže vlada uglavnom programom Antivirus…

Da, Antivirus dotira značajan dio radnih mjesta u velikoj grupi poslodavaca u nadi da će se te firme vratiti normalnom učinku i biti sposobne svoje radnike koristiti u punoj mjeri. To će se, nadajmo se, dogoditi u mnogim slučajevima, međutim treba računati s tim da u mnogim slučajevima to sigurno neće biti brzo zato što će ekonomija nakon virusa Corona biti drugačija. Usuđujem se procijeniti, da se branše, posebno u uslužnim djelatnostima, koje su bile spojene sa premještanjem miliona ljudi po cijeloj planeti bilo radi biznisa ili turizma, neće tako brzo oporaviti.

Kako će se to sve iskazati u nezaposlenosti?

Nezaposlenost će se, bez sumnje, povećati. Zadržati radno mjesto ili naći novo biće znatno teže nego što smo se bili navikli poslednjih godina. U aktuelnoj prognozi računamo na rast nezaposlenosti na četiri do pet posto.

Šta plate? Na njihov brzi rast iz posljednjih godina sada izgleda možemo zaboraviti…

Ja mislim da će prosječna plata porasti i ove godine. Na jednu stranu tamo će funkcionisati zakašnjenje koje sam spomenuo a na drugu stranu plate se često dogovaraju na koncu prethodne godine ili na početku tekuće a na neki način su fiksirane. Da bi neko bio sposoban brzo provesti sniženje nominalnih plata je izuzetak. Ali ne kažem da se i to ne dešava.

Lani je prosječna plata porasla za više od sedam posto. Koliko to može biti ove godine?

Prije krize mislili smo da će plate porasti negdje oko pet do šest posto. Sada je jasno da će rasti znatno manje, prema našoj aktualnoj procjeni oko 2,5 posto. Rast plata po odbijanju inflacije biće vjerovatno na nuli ili malo negativan. Tako će i zaustavljanje rasta realnih primanja, koje smo imali u puno posljednjih godina, biti jedna od posljedica krize.

Inflacija je sada skoro iznenađujuće živa, u junu su maloprodajne cijene rasle za 3,3 posto u odnosu na prošlu godinu. Hoće li se smanjivati?

Da, biće to slabljenjem potražnje. To je sigurno. Do sada to nismo puno vidjeli zbog potresa izazvanih virusom kad su se ljudi najprije kupovali velike količine živežnih namirnica a sada je opet počeo funkcionisati efekat odloženih kupovina potrošačkih roba. Međutim, ne sumnjam u to da će razvojem situacije posebno na tržištu rada potražnja opadati a cijene će postepeno smanjivati svoj rast.

Ciljem ČNB je održavati inflaciju na oko dva posto. Kad će pasti na taj nivo?

Iduće godine, ove još ne. Pokazuje se da tzv. osnovna inflacija koja izražava ravnotežu u ekonomiji, je i dalje stabilna, rekao bih i više nego što smo pretpostavljali a to se vjerovatno neće odmah mijenjati. U drugom polugodištu rast cijena bi se trebao postepeno smirivati iako vjerovatno sporo. Međutim, trebali bismo se vratiti u našu zonu tolerancije pod tri posto. A iduće godine se može očekivati da se cijene bezbjedno vrate na naš dvoprocentni cilj.

Čime se kriza izazvana virusom Corona razlikuje od onih prethodnih?

Ona je drugačija svojim jedinstvenim uzrokom koji je izazvan tim da je de facto došlo da zatvaranja ekonomija u cijelom svijetu, a time je nastao ogroman šok. U prvom trenutku bio je posebno na strani ponude zato što se ili nije proizvodilo ili nije bilo moguće robu i usluge dostaviti potrošačima. Međutim, po popuštanju najtvrđih karantinskih i ograničavajućih mjera iz toga se zapravo stvorila kriza potražnje koja opet nije ništa tako neuobičajeno.

Vlada hoće do spašavanja i restatovanja gospodarstva uložiti nekoliko stotina milijardi. Može li to država sebi dozvoliti? Kako gledate na mantru da se to treba proinvestirati?

Zasada izgleda da ćemo ove godine imati istorijski najveći deficit javnih finansija, moglo bi to biti 8 do 10 postao BDP. To je razumljivo mnogo ali veliki dio deficita je prouzrokovan time da država zbog zastoja i pada gospodarstva neće ostvariti prihode koje je očekivala, a da je država aktivno odlučila da neke poreze i ne ubere i da ih ostavi u gospodarstvu. Na drugu stranu deficit je prouzrokovan i dodatnim izdacima u visini 4 do 5 posto BDP, što nije pretjerano. Međutim, to je značajan impuls koji bi trebao pomoći da ovogodišnji pad bude niži a obnavljanje ekonomije u idućim godinama brže. Makroekonomski Češka Republika to može podnijeti.

Kako sa pozicije ČNB i kao ekonomiste ocjenjujete potporne mjere vlade?

Ne pripada mi da to previše komentarišem. Međutim, sa makroekonomskog gledišta smatram reakciju vlade za adekvatnu. Mislim da nije napravila nikakvu fatalnu grešku. Trebamo biti svjesni toga da u javnim finansijama imamo niz osigurača koji spriječavaju lako izdavanje novca i njegovu zloupotrebu. Na drugoj strani to ima svoje posljedice ako od države hoćete brza rješenja. Država nije firma i ne funkcioniše kao privatni subjekat gdje odluči vlasnik i to je gotovo. Ovdje to jednostavno traje, što razumljivo može izazvati nezadovoljstvo. Možemo diskutovati također o efikasnosti državne uprave, o njenoj digitalizaciji ali sve su to “grijesi” dugogodišnje prošlosti.

Velika očekivanja izazvao je program garancija za kredite firmama ali pokreće se sporo.

Program je po mome mišljenju postavljen više manje ispravno. Ne vidim tamo veliki problem kako u obimu, koji je možda previše optimistički sa gledišta potreba firmi, tako u u veličini garancija. Govorimo, međutim o kreditima za obrtna sredstva, a njima preduzeća finansiraju funkcionalnu proizvodnju kada imaju prodaju. A pošto u nizu branši nema prodaje tako nema ni potrebe da se aktivnost u toj mjeri finansira. Da ne govorimo o tome da je niz preduzeća stupio u krizu veoma dobro opskrbljen vlastitim novcem.

Ministri govore da su svoj posao uradili a da je sada red na bankama…

Davaoci kredita su banke. Imaju doduše pojedinačne kredite garantovane do visine 80 do 90 posto ali cijeli portfolio imaju garantovani samo do visine 30 posto, dakle i one nose određeni rizik i očigledno veoma brižljivo procjenjuju svaki zahtjev. A u branši ili preduzeću u kojima ocjene da je vjerovatnoća nemogućnosti vraćanja kredita prelazi određenu granicu  kredite neće htjeti davati. U tome nema ništa čudno, to je logično i na svoj način ispravno, jer je niz preduzeća imao probleme prije Covida ili su u branši koja će dugoročno imati probleme a niko od nas ne bi tamo uložio svoj novac zato što znamo da će se ta preduzeća boriti za opstanak a puno njih neće to preživjeti. Puno hotela i restorana u atraktivnim turističkim destinacijama, koje smo ih imali prije Covida, vjerovatno neće preživjeti, tako da to niko neće finansirati lake ruke. Međutim, ja ne bih nad programom Covid III lomio štap.

Ekonomisti strahuju od toga koliko ljudi će doći na biro rada kada se okonča program Antivirus. Zasada on treba da funkcioniše do kraja augusta.

Ne znam kako će vlada odlučiti kada će se program završiti i šta će ga eventualno zamijeniti. Jasno je da dugoročno ne može funkcionisati da pola miliona radnih mjesta bude dotirano iz javnih izvora. To je neodrživo, mora se preći na drugi režim, koji će reflektovati specifične šokove a biti sposoban kratkoročno pomoći ugroženim granama. Dakle Antivirus će prije ili kasnije biti zaključen a to će se razumljivo vidjeti, minimalno privremeno, u nekakvom povećanju nezaposlenih. Naše demografske karakteristike tržišta rada se međutim ovom krizom neće u osnovi izmjeniti. Uzmite da je pred krizu ovdje na tržištu rada bilo minimalno tri četvrt milona stranaca. Razumljivo je da mnogi od njih ovdje ostanu pod svim okolnostima jer njihov rad ne možemo zamijeniti domaćom radnom snagom ali biće ih nekoliko stotina hiljada manje. Zbog toga ne bih se uopšte plašio da ćemo dugoročno živjeti sa desetpostotnom nezaposlenošću.

Pomoć traže svi, neki je možda i ne trebaju…

Jasno je da u takvim masovnim programima podrške prihodima, preduzetništvu i drugim stvarima je uvijek određeni broj tzv. putnika na crno. U prvim etapama podrške na to se ne može previše gledati jer ne bi se programi uopšte mogli pokrenuti – nemate kapacitet da identifikujete, razvrstate, odstranite. Svi traže pomoć a tražiće i dalje ali to je već uloga države da u određenom trenutku kaže: pažnja, već smo prošli akutnu fazu, pomogli smo da se održi to najnužnije, niko nije umro od gladi a sada se morate postarati sami.

ČNB je od marta već tri puta snizila kamatne stope skoro do nule i ublažila uslove za davanje hipoteka. Je li iscrpila sve mehanizme kako bi ekonomiji u ovom trenutku mogla pomoći?

Ne bih to formulisao tako da su naše mogućnosti iscrpljene. Mogućnosti centralne banke su teoretski neograničene ako je to nužno. Međutim, dalje popuštanje valutne politike sada ne traži ni opšta ni gospodarska situacija. Osiguran je pristup kreditima sa aspekta visine kamatnih stopa i mogućnosti banaka da daju kredite kada zahtjev ocjene kao kreditno sposoban. Nema razloga za ekspanzivniju monetarnu politiku i zbog toga što imamo stalno prilično visoku stopu inflacije. Sniženje stopa od dva procentna boda je bilo više nego značajno, snizili smo očigledno najviše među razvijenim državama.

Međutim kamate na kredite nakon sniženja stopa ČNB nisu baš snižene…

Krediti za obrtna sredstva sigurno pojeftinjuju, u njihovom slučaju naše kamate se najbrže i najdirektnije prenesu do tih klijentskih. Ukoliko se radi o hipotekarnim kreditima tu se radi o dugoročnom novcu a mi na to našim stopama utičemo samo indirektno. Banke tu primjenjuju i određene rizikove dodatke zbog povišene vjerovatnoće da će se pogoršati platežna sposobnost dužnika. Građani se opravdano ljute na to da se na štednim ulozima u bankama, nakon što je ČNB snizila kamatne stope, kamate snižavaju mnogo brže nego kamate na kredite. To je dato zakonitostima tržišta koje nije stoprocentno elastično. Međutim, stope će se prije ili kasnije naći tamo gdje trebaju biti, jer je za razliku od mnogih drugih tržišta na bankarskom tržištu vlada velika konkurencija.

Šta nas čeka na jesen kad se okonča moratorij na otplatu kredita? Hoće li se povećati iznos neotplaćenih kredita?

Sigurno nas ne čeka katastrofa, to kažem sasvim odgovorno. Treba pogledati koliki procenat ti trenutno zaustavljeni krediti predstavljaju u portfoliu banaka. Radi se oko 14% svih kredita koje banke imaju što znači da je to relativno veoma malo. Kad se moratorijum završi pretpostavljam da će se većina kredita standardno vratiti u opticaj a preduzeća i domaćinstva će ih otplaćivati. Jednostvano su uzeli određenu pauzu za odmor. Dio dužnika će sigurno imati problem ali mislim da će to biti manji dio tih koji su koristili moratorijum a banke za to moraju naći rješenja.

Dosta ljudi troše, naprimjer uplaćuju odmor na moru kao da je sve iza nas. Ne bi li oni trebali ipak štediti za očekivani teži period?

Nema potrebe ljude nagovarati da štede jer štednja u kriznim situacijama ima prirodnu tendenciju da raste. Jeste da to izgleda iz medijalnih slika kao da se novac razbacuje skoro kao iz helikoptera i da se ljudi ponašaju neodgovorno ali stvarna slika je takva da rastu ulozi u bankama kako domaćinstava tako i preduzeća. Podsticati ljude da previše štede bilo bi do određene mjere kontraproduktivno. Ne treba time hraniti strah od budućnosti koji vodi do smanjenja povjerenja u ekonomiju a sam po sebi može izazvati recesiju. Ovo nije kraj svijeta. To je ekonomski šok, koji nas je vratio malo unazad, ali mi ćemo stalno biti relativno veoma bogata zemlja. I dalje ćemo voziti auta, kupovati kompjutere i gledati full HD televiziju. Samo neko vrijeme nećemo osjećati poboljšanje materijalnog standarda na koje se ovo društvo naviklo u osnovi šest godina u nizu do marta ove godine.

Neće li restart naše ekonomije više zavisiti od toga kakva će situacija biti u Njemačkoj i cijeloj Evropi?

I kad bi ova ili bilo koja druga vlada odlučivala ne može se oduprijeti tome što dolazi spolja. Mi smo mala otvorena ekonomija. Ukoliko se evropska i svjetska ekonomija, kako se za sada pretpostavlja, budu oporavljale onda ćemo to savladati bez neke drame. Ako se to ne desi, naprimjer zbog ponovnog uvođenja karantina kao posljedice povratka virusa tada ni još aktivnija vlada sa još ekspanzivnijom fiskalnom politikom nema šansi da izmijeni taj razvoj.

Ljude koji namjeravaju na odmor u inostranstvo sigurno zanima kako će se kretati kurs krune narednih mjeseci.

Nakon skoka kursa iznad 27 CZK za evro do skoro 28 CZK na početku ove krize, situacija se smirila a tako se dio investitora vraća kruni. Sad smo oko 26,60 CZK za evro. Ja bih se intuitivno usudio reći da bi kruna na tom nivou trebla izdržati ako se ne vrati talas nesigurnosti povezan sa pandemijom koji bi vjerovatno vodio privremenom slabljenju valuta sličnih kakva je kruna. Ako bi se ekonomija potpuno stabilizovala onda mislim da postoji određeni potencijal za jačanje krune na nivo prije krize. Zasada bi to vidio kao stabilnost iako će nekakvih kretanja u redu desetina halera uvijek  biti.

ČNB prošli mjesec povećala zalihu zlata u rezervama za 1,2 tone na 9 tona. Nije li pomalo apsurdno da ga sada kupujete kad su cijene rekordne a u prošlosti ste ga prodavali kada je zlato bilo jeftino?

Nije zadatak ČNB da bi špekulirala na razvoj cijena zlata. Zlato kupujemo da bi ga imali dovoljno jer hoćemo nastaviti izdavanje zlatnih spomen kovanica. Istovremeno moramo biti pripremljeni na eventualni ulazak u evrozonu kada bismo trebali dati doprinos u zlatu u Evropsku centralnu banku. U svakom slučaju ne radi se o promjeni naše strategije. Udio zlata u našim deviznim rezervama biće i dalje zanemariv jer zlato ne smatramo za praktičan instrument za držanje rezervi centralne banke.

cnb.cz