Boris Pavelić: Paljenje vještice Čačića
Povezani članci
Strašno je i nenadoknadivo to što se dogodilo gospođi Katalin Liptak iz Mađarske, i ovaj tekst ni jednim slovom ne kani umanjiti njezinu bol, štoviše: 8. siječnja 2010., na autocesti u Mađarskoj, predsjednik HNS-a Radimir Čačić automobilom je otraga udario u njezin automobil, i od posljedica toga udarca u bolnici su umrli suprug i majka Katalin Liptak, Giorgy i Erszebet. Dogodila se tragedija, i najbliže članove obitelji gđe Liptak nitko više ne može vratiti. Čačić će odgovarati, tako mora i treba biti, i to Čačić nikada nije pokušavao izbjeći. Na ono drugo pitanje – bi li se trebao povući iz politike – nije jednostavno jednoznačno odgovoriti. Čačić je svoju odluku donio, i o njoj će na izborima suditi birači.
Ali način na koji Čačićevi politički suparnici raubaju nesreću mađarske obitelji, a još više način na koji dio medija koristi taj slučaj, licemjeran je do skandala. U posljednje vrijeme, novinari HTV-a dva su puta putovali u Mađarsku. Prvi put smo doznali da nisu uspjeli razgovarati s gospođom Liptak. No bili su uporni, pa smo u utorak navečer svjedočili potresnome intervjuu sa ženom kojoj je život nepovratno uništen. Doznali smo da je Čačić poslao tek pismo sućuti, ali da se unesrećenoj nije osobno javio. Voditeljica kaže i da od nesreće »traje potraga za predsjednikom HNS-a«, kao da su novinari raspisali tjeralicu. Temeljit novinarski rad, nema što, koji skladno nadopunjuje svojedobnu izjavu HDZ-ova saborskog zastupnika Frane Matušića, jednu od onih koje će ući u antologiju hrvatskoga političkog licemjerja. Matušić je o Čačiću kazao ovako: »Neprihvatljivo je da u političkom životu Hrvatske i dalje sudjeluje takva osoba, koji ima takav teret na svojoj savjesti i na savjesti svoje stranke HNS-a, koja se želi prikazati demokratskom«.
Kada su se to, na primjer, HTV i HDZ s toliko sućuti brinuli o civilima pobijenima poslije Oluje? Nije te ljude teško naći: eno ih životare i danas po napuštenim selima, zaboravljeni i sami, i možda se sporo i s teškoćama nakon petnaest godina počinju oslobađati elementarnoga egzistencijalnog straha. No intervjue s takvim žrtvama na HTV-u baš i nismo mogli gledati, niti je Matošić izjavljivao da ne smiju javno djelovati oni koji ta ubojstva zataškavaju. A ti civili, tek da podsjetimo, nisu pogibali slučajno i nehotice, kao što nažalost jesu majka i suprug Katalin Liptak. Čačić naime nije nikome pucao u glavu, nego je prebrzo vozio, a neka baci kamen vozač koji to ne čini. Ne sjećamo se, također, da nas je HTV naročito izvještavao o slučaju Ive Peke, nekadašnjeg uglednog HDZ-ovca iz Splita, koji je 1997. u Solinu automobilom usmrtio 11-godišnju Andreju Pudar – i pobjegao. Osuđen je na godinu zatvora, ali nikada u nj nije kročio. Izdržavanje kazne dvaput je odgođeno, jer se navodno razbolio, što mu nije smetalo da godinama nastavi raditi na lukrativnu položaju šefa županijskih cesta, s kojega nije odstupio. A onda je HDZ-ov v.d. predsjednika države Vlatko Pavletić, u sumnjivome posezanju za predsjedničkim ovlastima, u siječnju 2000. pomilovao Ivu Peku.
Potom su ovoga HDZ-ovci opet nešto unapređivali, pa to opozivali, pa su ga novine sumnjičile za pronevjeru nekakvih dvadeset milijuna kuna, da se na kraju Peko, u dobroj tradiciji srednjeg HDZ-ova ešalona, uspješno zagubi u neprohodnoj džungli vladavine prava i osobne odgovornosti kako ih i danas prakticira HDZ. No jedno je sigurno: HDZ-ovcu Ivi Peki, koji je zgazio djevojčicu pa je prepustio sudbini, nikada se ništa nije dogodilo. Intervju s majkom Andreje Pudar na HTV-u nikada nismo vidjeli. Ali zato gledamo besramnu političku propagandu HDZ-a, koji bi se trebao crvenjeti od stida, umjesto da mrlja po onoj krvi s asfalta mađarske autostrade.