Američko tržište rada u Corona krizi: Početak tragedije

Povezani članci

• Medvedev: Isključenje Rusije iz SWIFT-a je objava rata
• SAD će braniti Japan od Kine
• Napadi na tvornice: Teški nemiri prilikom antikineskog protesta u Vijetnamu
• Francuska poziva Iran da bude konstruktivan u razgovorima u Beču
• Uragani Manuel i Ingrid u Meksiku odnijeli 47 života
• Zapadna Evropa napušta kršćanstvo, počinje sustizati nejveće nevjernike Čehe

To je istorijski najteži pad na američkom tržištu rada. Mnogi ekonomisti su izgubili povjerenje u brzi oporavak. Samo predsjednik i dalje daje lijepu sliku.

Piše:  Ines Zöttl, Washington-Spiegel

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

Kratko prije objavljivanja podataka sa američkog tržišta rada u petak u TV stanici Fox zazvonio je telefon. Zvao je predsjednik. Donald Trump rado zazvoni na rani šou “Fox & Friends” kad mu dođe njegov neodoljivi poriv za davanje saopštenja. I ovoga puta mnogo toga ležalo mu je na srcu. Međutim porast nezaposlenosti na skoro 15 posto jedva da ga je zanimao. Taj broj je ipak očekivan, smirivao je Trump: „Sva ova radna mjesta će se vratiti i to će se vratiti veoma brzo a slijedeće godine imaćemo fenomenalnu godinu.“

Upitno je da li je Trump pola godine prije predsjedničkih izbora stvarno uvjeren u to šta govori. Osnov za to on u svakom slučaju nema. Čak iako konjuktura u ljeto opet krene moglo bi prema procjenama ekonomista trajati nekoliko godina dok američko gospodarstvo dostigne nivo od prije krize. Sa oporavkom konjukture u formi V – dakle brzi rast nakon dubokog pada – „ne računa niko sa kim govorim“, kaže predsjednica Federal Reserve Bank San Francisko, Mary Daly.

Drugačije nego predsjednika najnoviji izvještaj sa tržišta rada šokirao je mnoge profesionalne posmatrače. Pad zaposlenosti od oko 20,5 miliona u aprilu je „najtraumatičniji gubitak radnih mjesta u istoriji gospodarstva SAD“, kaže Gregory Daco, glavni ekonomista Instituta Oxford Economics. Za dvije godine velike recesije 2008/2009. nije bilo ni upola toliko izgubljenih radnih mjesta.

Zvanična stopa nezaposlenosti od 14,7 posto stvarno potvrđuje dramatiku situacije. Mnogi ljudi nisu se formalno prijavili kao nezaposleni jer polaze od toga da je njihovo otpuštanje samo privremeno. Nešto šire postavljena takozvana U6 stopa se popela na skoro 23 posto, porast od oko 14 procentnih bodova. Od početka Corona krize 33,5 miliona ljudi zatražilo je pomoć za nezaposlene.

Pustošnje pokriva cijelu zemlju

Virus je Ameriku katapultirao deset godina nazad u prošlost – od stvorenih novih radnih mjesta za vrijeme rasta nije preostalo puno. Pustošenje pokriva cijelu zemlju. Prije svega uslužne djelatnosti kao restorani, hoteli i pozorišta izbacili su svoje osoblje na ulicu. Ali i industrija smanjuje broj radnih mjesta. U statistici za april nema ni jednog sektora čiji zaposlenici nisu pogođeni:

• Posebno jako je lockdown pogodio radnike u trgovini na malo kao i ugostiteljstva i slobodnim aktivnostima. Samo u ovom posljednjem području izgubljeno je 7,5 miliona radnih mjesta. Ali ne otpuštaju ljude samo restorani i kina nego i radnje sa živežnim namirnicama ili online trgovci smanjuju personal.
• Još drastičnije ispada to u umjetnosti, zabavi i odmoru. Zaposlenost se smanjila za više od 50 posto.
• Pošto je „normalna“ zdravstvena zaštita zbog Covid – 19 ograničena, zdravstvene ustanove također redukuju broj zaposlenih.
• Energetske firme ukidaju radna mjesta – a sa aspekta padajućih cijena nafte koje smanjuju dobit fraking industrije, moglo bi biti još gore.
• Slično važi i za državu, koja je u aprilu već poslala skoro milion ljudi na biro rada. Mnoge savezne države i opštine stoje pred kolapsom budžeta jer poreski prihodi opadaju a izdaci, zbog pandemije, rastu.

Posljedice gospodarskog pada pogađaju do sada prije svega one koji su kao posljednji pobrali plodove posljednjeg rasta: Stopa nezaposlenosti Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca leži iznad stope bijelih Amerikanaca. „Srceparajuće“ je da je najbolja pozicija na tržištu rada koji su manjine i oni koji malo zarađuju „ikada u svome životu doživjeli“ sada kroz pandemiju ugrožena, žalio se nedavno šef Feda Jerome Powell. I žene su u prosjeku češće nezaposlene. „Oni koji imaju male plate upravo doživljavaju svoju vlastitu Veliku depresiju“, rekao je stručnjak za tržište rada Ahu Yildirmaz iz ADP istraživačkog instituta za “Washington Post”. To je aluzija na krizu tridesetih godina koja se duboko urezala u kolektivnu psihu Amerike.

Što duže recesija traje utoliko se srednji sloj mora više bojati za svoja radna mjesta. Preduzeća kao Boeing, U.S. Steel, General Electric i United Airlines, ali i Uber i Airbnb najavila su reduciranje personala. Mnogi još vjeruju u to da će na američkom superfleksibilnom tržištu rada talasu otpuštanja već uskoro opet slijediti talas zapošljavanja. Savezne države Karolina, Džordžija i Teksas kreću sa otvaranjem gospodarstva a i druge smanjuju ograničenja. Očekivanje je da će se nezaposleni tada opet vratiti u svoja preduzeća, kaže Ryan Sweet iz  Moody’s Analytics. “Međutim za to nema garancije.”

Očekuje se više od 40 miliona nezaposlenih

„Gospodarstvo se puno brže zatvorilo nego što će se opet moći otvoriti“, upozorava renomirana ekonomistica Diane Swonk iz auditorske firme Grant Thornton. Jer opasnost zaraze je „i dalje problem“. Preduzeća bi mogla još mjesecima planirati ograničenja. A mnogi restorani ne bi mogli, zbog postavljenih uslova, pokrivati troškove. “Rizik je veliki da nezaposlenost nije privremena nego da će trajati”, vjeruje Swonk. Nezavisni Congressional Budget Office procjenjuje da će nezaposlenost na kraju 2021. još biti na oko 10 posto i time tako visoko kao na vrhuncu finansijske krize.

I Joseph Brusuelas, glavni ekonomista auditorske firme RSM, je pesimista. On očekuje da će broj nezaposlenih preći marku od 40 miliona. I za svakoga četvrtog mogao bi gubitak radnog mjesta biti trajan, procjenjuje on. Za njega su podaci iz aprila samo “početak tragedije”.

Ekonomista, koji se već 20 godina bavi američkim gospodarstvo, opisuje situaciju citatom iz završne scene Šekspirove drame „Kralj Lir“: „Tužno nam vreme nalaže zboriti iz srca, ne što treba da se kaže. Ko je međ nama najstariji bio ponajviše se od nas napatio; toliko neće poživeti niko od mlađih nas, ni videti toliko.“