Savjesni kazališni kritičar

Povezani članci

• Muje iz Margite
• OSCAR 2013: ‘Argo’ je najbolji film, Spielberg gubitnik sezone
• Glas razuma
• Što ga bolnije jači od njega ’tuku po prstima’ Dodik će se više cinično iživljavati na onima na kojima može pa makar bili i mrtvi
• Holandsko ljeto: džemper i dekica na nogu i po
• Sutra počinju plesni festivali na Jadranu

Goran Cvetković „Teatar i društveno biće“, odabrane pozorišne kritike 2011.- 2015., Most  Art, Zemun, 2016.

U posljednjoj klasi velikog Vjekoslava Afrića diplomirao je režiju Goran Cvetković, danas etablirani i jedan od najznačajnijih teatarskih kritičara južnoslavenskog prostora. Cvetković je strasnik teatarske umjetnosti za koga je i danas, kao i prije ratova 1992. – 1995., jugoslavenski kazališni i duhovni prostor izazovan u mjeri njegovog nepristajanja na mrtvački teatar. Beskompromisni je borac da kriterij kvaliteta bude jedini bitan u njegovoj kritičarskoj poetici u kojoj savjest dominira, pa je ovaj nepotkupljivi teatarski kritičar danas prepoznatljiv, a brojna južnoslavenska teatarska obitelj, kada želi slušati kritičarski pravorijek, sluša to na frekvencijama Drugog programa Radio Beograda, gdje sudove o recentnom teatru iznosi Goran Cvetković.

Da za povijest teatra na našim prostorima Cvetkovićeve kritike i eseji ostanu u vidu knjiga pobrinuo se Dragan Stojković, koji je u okviru svoje nakladničke kuće Most Art izdao odabrane kritike ovog savjesnog znalca teatarske umjetnosti… Pod jedinstvenim naslovom Teatar i društveno biće u prvoj knjizi pojavile  su se kritike iz teatarskog života Beograda i Srbije, a u drugoj, pak, knjizi su recenzije na predstave jugoslavenskog kulturnog prostora i kazališna gostovanja.

Time je Dragan Stojković napravio veličanstven potez otrgavši od zaborava stručnu, visoko moralnu kritičku misao Gorana Cvetkovića i kao jedan od rijetkih nakladnika danas pružio čitateljstvu na uvid kritičarski opus koji bilježi teatarske mijene, valorizirajući opuse ansambala i dostignuća pojedinih umjetnika glume, režije, scenografije, kostimografije, scenske glazbe, koreografskih ostvarenja.

Svatko tko pročita nadahnuto Cvetkovićevo dvoknjižje uvjerit će se ne samo da Cvetković precizno detektira pojave u teatarskoj umjetnosti našega doba nego i da kontekstirajući teatar unutar društvenih fenomena i metamorfoza, do kraja opravdava naslov Teatar i društveno biće.

Dvoknjižje na ponos kako autoru jednako i izdavaču!