NAŠI TEATARSKI MONTENEGRINI

Izdvajamo

• Samo ovi nabrojani primjeri doprinosa crnogorskih umjetnika teatarskom životu Bosne i Hercegovine više nego zorno govore o iznimno značajnom prisustvu naših Montenegrina u umjetničkim povisilicama, ovdašnjim...

Povezani članci

• Večeras koncert Rundek Cargo Tria u Sarajevu
• Strategija za Zapadni Balkan: EU predstavlja nove vodeće inicijative i podršku regionu orijentisanom ka reformama
• Dani hrvatskog filma u Češkoj
• U Mostaru akcija – topli obrok za stare samce i paketići za najmlađe
• ‘Ljubav’ je najbolji film
• Mostarci i jutros drže blokiranu deponiju, tokom dana očekuju akciju policije

Foto: Pinterest

Malo se i nedostatno pisalo i piše o isprepletenosti kulturnih veza Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Posebno je malo rasvijetljen teatarski aspekt u toj crnogorsko-bosanskohercegovačkoj teatarskoj simbiozi.

Poslije završetka Drugog svjetskog rata u zamasima ukupne obnove obnavljanju kazališne umjetnosti posebno je svojim iskustvom, imaginacijom i pronicljivošću doprinio glumac i redatelj Vaso Kosić, koji je dugo vremena bio mjera stvari kad je dramska umjetnost u Narodnom pozorištu Sarajevo bila u pitanju. Kosić se pokazao ne samo kao vrstan glumac i redatelj, nego i kao seriozan organizator. Sa Cetinja je vrlo brzo po dolasku u središnju teatarsku kuću Bosne i Hercegovine doveo iznimno talentiranog glumca Mihaila Mrvaljevića, koji je godinama bio jedan od stožera dramskog repertoara, a jedno vrijeme i direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

Ništa manji nije bio značaj participacije Milivoja Bačanovića u usponima sarajevske Opere, kao i dirigenta Miroslava Homena, koji je dao obol kako opernoj umjetnosti tako i zborskom pjevanju, podstičući rad i ozbiljne rezultate Akademskog kulturno-umjetničkog društva Slobodan Princip Seljo iz Sarajeva. Homen je značajno doprinio i Sarajevskoj filharmoniji kao dirigent ali i umjetnički vođa i direktor.

Jedan od najuspješnijih teatarskih direktora u Bosni i Hercegovini bio je Zdravko Martinović, koji je udario temelje najuspješnijih teatarskih sezona zeničkog Narodnog pozorišta (danas Bosanskog narodnog pozorišta Zenica!), a u tom kazalištu neke od svojih maestralnih uloga ostvario je Marko Martinović.

U mostarskom Narodnom pozorištu dugo su briljantnim kreacijama u dramskom repertoaru gospodarili Petar i Dragica Tomas.

I pojedini glazbenici podrijetlom iz Crne Gore omogućili su uspone negdanjeg mostarskog Simfonijskog orkestra…

Mirko Kujačić, slikar bogate internacionalne karijere, dao je kao scenograf pečat jednoj epohi mostarskog Narodnog pozorišta.

Glumci mlađih generacija Radojica Čolović, Mirko Vlahović, Branimir Popović ostvarili su zamamne kreacije na bh. pozornicama.

Uostalom i najbolji bh. dizajner teatarskih plakata je Branko Bačanović, također crnogorske korjenike…

Samo ovi nabrojani primjeri doprinosa crnogorskih umjetnika teatarskom životu Bosne i Hercegovine više nego zorno govore o iznimno značajnom prisustvu naših Montenegrina u umjetničkim povisilicama, ovdašnjim…

Prevažna redateljska ostvarenja Branislava Mićunovića na tuzlanskoj i Blagote Erakovića na zeničkoj pozornici doprinos su redateljskoj raznovrsnosti u bh. teatru 70-tih i 80-tih godina.

Posebno je intenzivirana suradnja crnogorskih i bh. dramskih umjetnika poslije okončanja agresije na BiH, pa je Ivica Šarić interpretirao vodeću baso dionicu u prvoj crnogorskoj operi Balkanska kraljica, a za intenziviranje teatarske suradnje bh. i crnogorskog kazališta tadašnji direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Gradimir Gojer proglašen je počasnim članom Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice.