Stop negiranju genocida i holokausta u BiH!

Povezani članci

• Heni Erceg: Ulica Milana Mladenovića zvuči dobro i nekako raduje
• Pakao siromaštva
• POLEMIKA O PJESMI: „GDJE JE NESTAO ČOVJEK?“
• Mali rječnik Znakova
• ASIM MUJKIĆ: Probosanska politička opcija – šta je to?
• Epsko-lirski deseterac: Ljubavni jadi Kačavende Vase

Ljudi koji danas negiraju da se genocid u Srebrenici desio čine to svjesno i bezobzirno  kako bi prvenstveno zadržali svoje političke pozicije koje su imali tokom rata u BiH ili imaju danas. Veliki dio njih su bili učesnici ratne genocide ideologije te je naivno očekivati da postoji politička volja za lustracijom, prihvatanjem istine i vlastite odgovornosti.

Cijeli civilizovani svijet obilježava godišnjicu genocida u Srebrenici i odaje počast žrtvama rata u BiH. Da se genocid kao i holokaust u Evropi desio za njih nema nikakve dileme. Da se genocid desio u Srebrenici morat će jednog dana priznati i Srbija ma koliko se ona danas trudila da izmjeni karakter rata u BIH, falsifikuje historiju, minimizira žrtvu rata i slavi ratne zločince. Poslanici Europskog parlamenta su joj to postavili  kao jedan od uslova  u  svojoj rezoluciji od 28. novembra 2018. godine na putu ka EU – punopravnom članstvu.

Od okončanja rata pa do sada ni jedan od srpskih premijera i predsjednika nije priznao da se u Srebrenici desio genocid. Dapače, aktivnosti na njegovom negiranju ne samo da nisu prestali već su uveliko intenzivirani. Neosporno je da se radi o sistematskoj državnoj politici negiranja genocida iza koje stoje državni organi i većina političkih lidera čime Srbija nastavlja svoj put samoizolacije i moralne destrukcije. Ohrabruju pojedini slučajevi poput odluke gradonačelnika Šabca Nebojše Zelenovića da zabrani promociju knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja pod nazivom ”U Srebrenici nije bilo genocida”.

Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić zaslužuje punu podršku bh. javnosti u namjeri da ne ustupi spisak od 8.382 osobe sa generalnim podacima, datumom, okolnostima i ostalim relevantnim podacima o stradanju žrtava genocida  direktoru Republičkog centra Miloradu Kojiću.

Osnivanje takozvane Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine na čijem se čelu nalazi Gideon Greif je nehumani i necivilizacijski čin kontinuiteta primitivnog iživljavanja negatora genocida na žrtvi rata. Osnovana je prevashodno kao instrument čiji je osnovni cilj očuvanje moći aktuelnih političkih predstavnika bh. entiteta RS-a. Ljudi koji danas negiraju da se genocid u Srebrenici desio čine to svjesno i bezobzirno kako bi prvenstveno zadržali svoje političke pozicije koje su imali tokom rata u BiH ili imaju danas. Veliki dio njih su bili učesnici ratne genocide ideologije te je naivno očekivati da postoji politička volja za lustracijom, prihvatanjem istine i vlastite odgovornosti. To što cijeli civilizirani svijet osuđuje genocid i njegove počinioce, što postoje na stotine hiljada stranica, dokumenata i dokaza, sudskih presuda Haškog Tribunala, video snimaka, fotografija njima uopšte nije važno. Radi se u stvari o zadojenim nacionalističkim ekstremistima spremnim na stvaranje konfliktnog stanja društva i po cijenu da ga  moralno totalno devastiraju.

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko shodno svojim bonskim ovlastima ima obavezu nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida i holokausta čime bi se nametnula zakonska regulativa po kojoj bi negiranje zločina u BiH bilo kažnjivo te stvorili uslovi za uspostavljanja povjerenja među građanima te spriječilo dalje izrugivanje međunarodnom pravu.