ZLOČINI NAD CIVILIMA U PETRINJI I HRVATSKOJ KOSTAJNICI / Prvostupanjske presude u odsutnosti
Povezani članci
- Opet otkaz Hrvoju Zovku na HRT-u
- U Mostaru obilježen 27. juli – Dan ustanka naroda BiH
- Srećan Svetski dan igre
- KORUPCIJA NA SLOBODI: Kada će nakon hapšenja kadrova SDA na red doći SNSD i HDZ, i zašto neće
- Mala afera u kovinskom SUBNOR-u
- Bolje da Zrenjanin promeni ime u Arsengrad zbog arsena u vodi, nego u Petrovgrad
Na Županijskom sudu u Zagrebu će u ponedjeljak 10. veljače 2020. u 12.00 i 14.00 h biti izrečene dvije presudu u kaznenim postupcima za ratni zločin protiv optuženih Dragana Čavića za ubojstvo djevojčice Zrinke Gmaz i protiv optuženog Dragana Birača za ubojstvo obitelji Bišćan.
Spomenuti optuženici su bili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, suđenje je provedeno u njihovoj odsutnosti.
Dragan Čavić se tereti da je kao pripadnik izviđačko – diverzantske grupe zajedno s nekoliko nepoznatih pripadnika iste paravojne srpske postrojbe 16 . srpnja 1993. na okupiranom području Petrinje tijekom trajanja primirja, s linije razgraničenja na desnoj obali Kupe, iz automatskog oružja otvorio vatru na maloljetnu Zrinku, njenog brata i bratića, koji su se bezbrižno kupali i sunčali. Tokom te podmukle akcije Zrinka Gmaz je na mjestu ubijena a njen brat Domagoj i bratić su teško ranjeni.
Dragana Birača se tereti da je kao pripadnik paravojne srpske postrojbe, koja je u rujnu 1991. opkolila kuću obitelji Bišćan na tada okupiranom području Hrvatske Kostajnice, a nakon što je obitelj s podignutim rukama izašla iz svoje kuće, hicima iz automatske puške izvršio ubojstvo supružnika Anđelke i Mladena Bišćana, te Anđelkine majke Jagode Brkljačić. Sin Danijel je preživio napad na svoju obitelj i neposredni je očevidac ovog tragičnog događaja.
Pred nama su još jedne u nizu prvostupanjskih sudskih odluka koje s obzirom na činjenicu da svjedočimo suđenjima u odsutnosti optuženika, danas državljana Srbije i BiH, predstavljaju nedovoljnu satisfakciju obiteljima žrtava.
Još jednom apeliramo da se suđenja odvijaju u onim državama u kojima optuženici prebivaju, na način da se obiteljima žrtava omogući svjedočenje i praćenje takvih suđenja. To otvara put kako za materijalnu tako i simboličnu satisfakciju obiteljima žrtava, a društvima unutar kojih prebivaju optuženici za ratne zločine mogućnost suočavanja s njihovim individualnim zločinima.