Živimo maglovitu i zagađenu stvarnost

Izdvajamo

• Za one koji toliko pomno ne prate političku zbilju ili neće da vide, iznenađenje je bilo da su se takvoj politici pridružili i „časnici“ iz Demokratskog fronta na čelu sa svojim predsjednikom. Da podsjetim, još dok je bio na najodgovornijim funkcijama u SDP-u, od prosječnog pravnika, Lagumdžija je postupno i temeljito pravio novog Savu Kovačevića. Nema portala i novine koji nisu objavili kako se visoko pozicionirani dužnosnik zaustavio i u službeno vozilo primio trudnicu. Tako se stvarao mit i djelo velikog patriote. Predstavljao se ujediniteljem i zaštitnikom građanske BiH. Potom je uspješno rasturio svog predsjednika pa onda udario po ljevici i nanio im, pored svih svojih slabosti kojima i sama obiluje, najveći poslijeratni udarac. Ono na čemu mu HDZ mora biti posebno zahvalan jeste da je sačuvao dominaciju Čovića i njegove stranke, možda i bolje nego li Hrvatski narodni sabor. Potom rastura vlast i vladu u Sarajevskom kantonu i onda, za svaki slučaj, zajedno sa svojim ljutim protivnikom Z. Lagumdžijom, pravi nekakvu novu socijal-demokratiju sastavljenu od političkih fosila koji su imali šansu da kroz trodecenijsko vladanje nešto naprave, a napravili su, danas, vidimo šta. Kad sve sabereš i oduzmeš, najbolje to u emisiji sa Draganom Markovinom iskaza pisac Robija K. – Viktor Ivančić - STOKA.

Povezani članci

• Dragan Markovina: Povjesne laži Bilandžića&Butkovića
• Slavo Kukić apeluje: Shvatite ozbiljno Dodika nemojte da nam se ponovi Milošević
• METANARACIJA, POETIZACIJA I PSIHIJATRIZACIJA DAYTONA
• Održana promocija knjige Nerzuka Ćurka “Rasprava o miru i nasilju (geo)politika rata-(geo)politika mira-studij mira”
• VIKTOR IVANČIĆ: NAŠ KREŠO
• Izložba “Susreti” u susret otvaranju Gazi Husrev-begove biblioteke

Mostarski grafiti – foto: Svjetlana Salahović

Prošle su tri čitave decenije, a djeca koja su “ratni proizvod” nisu npr. u Mostaru stigli da izađu iz tri ulice ili dvije mahale. Da ne kažem, bar na ekskurziju, otišli u sve dijelove BiH, a da i ne spominjemo EU, ili dalje. Kako stvari stoje, prvi put će Evropu vidjeti onda kad stalno isele iz ove države i tamo trajno ostanu. A koga je to briga. Naprotiv, vlastodršci će se obradovati njihovom odlasku jer takvi nisu i njihovi glasači. A njihovi roditelji i najbliži, svi kukaju kako im odoše. Nikad se ni oni sami nisu upitali, a ko mi to otjera djecu? A otjerali su ih oni isti za koje su ti roditelji glasali, pride ostala rodbina i prve komšije. Ali neće da vide jer su duhovno i ljudski osakaćeni jer su tri decenije učinile svoje.

Živimo vrijeme, a pogotovo mi ovdje u žiži neljudskih zbivanja, kad su, a sad nemam nikakve dileme, ubjedljivo prevladali loši ljudi, još gore politike, nedosljednost i interesi pod plaštom nacionalizma. Živimo vrijeme kad je definitivno trajno urušen društveni sistem, kad je uništeno obrazovanje, kultura i opšte vrijednosti, ma na kom dijelu bitisali i radili. To je  najopasnija stvar koja se dogodila i pitanje je da li se to može više ikada ispraviti. Zašto?

Prošle su tri čitave decenije, a djeca koja su “ratni proizvod” nisu npr. u Mostaru stigli da izađu iz tri ulice ili dvije mahale. Da ne kažem, bar na ekskurziju, otišli u sve dijelove BiH, a da i ne spominjemo EU, ili dalje. Kako stvari stoje, prvi put će Evropu vidjeti onda kad stalno isele iz ove države i tamo trajno ostanu. A koga je to briga. Naprotiv, vlastodršci će se obradovati njihovom odlasku jer takvi nisu i njihovi glasači. A njihovi roditelji i najbliži, svi kukaju kako im odoše. Nikad se ni oni sami nisu upitali, a ko mi to otjera djecu? A otjerali su ih oni isti za koje su ti roditelji glasali, pride ostala rodbina i prve komšije. Ali neće da vide jer su duhovno i ljudski osakaćeni jer su tri decenije učinile svoje.

Ne može se graditi budućnost na najpoganijoj prošlosti, ma od koga to zaudaralo. Sve ovdje počinje i završava devedeset i drugom, od dnevnika do turbo folka. I samo je istina ono što kažu “naši”, sve drugo je laž i podmetanje. Nažalost, svaki dan otkrivamo i ljude, za koje sam bio siguran, da bar približno imaju ljudskosti i sabura, da su oni ti koji bi mogli učestvovati u promjenama nabolje. I onda se razotkriju. Odjednom i preko noći počinju izgovarati onako kao i njihovi sunarodnici čitavih 30 godina. Sve je, ili više od 90%, isključivo i opet samo na strani svoje istine. Pa valjda je iole normalnom jasno npr. sve ovo što se proteklih dana događa sa Crnom Gorom. Digla se kuka i motika sa čitavog prostora ukletog Balkana da uruši državu i sistem koji je jedino u poslijeraću bio stvarno multietnički i normalan.

Sve su definitivno počistili na prostorima bivše YUGE, i etnički i ekonomski, i kulturno i obrazovano, i demografski i od mladosti, ostala je jedino Crna Gora pa i to treba dokrajčiti. Pa skupovi u Banja Luci i isti dan kontra međunarodne konferencije u Sarajevu, pa izbori u Mostaru za predsjednika Hrvatske, a grad deceniju i više nema svoju izabranu vlast. Dodaju li se tome i sarajevske kantonalne zavrzlame gdje trodecenijska nacionalistčka SDA vlast ne bira način i sredstva da uruši jedino što je u našim uslovima mirisalo na bolje i davalo nadu. To i nije vijest i novina jer preslikavaju ono otprije rata i poslije rata. Važno je zagospodariti s nekoliko milijardi, podijeliti ih sebi i svojima, uzjahati sve javne ustanove i institucije, ostvariti dugove od pola milijarde i sve to ostaviti kao zalog onim koji još preostanu.

Za one koji toliko pomno ne prate političku zbilju ili neće da vide, iznenađenje je bilo da su se takvoj politici pridružili i „časnici“ iz Demokratskog fronta na čelu sa svojim predsjednikom. Da podsjetim, još dok je bio na najodgovornijim funkcijama u SDP-u, od prosječnog pravnika, Lagumdžija je postupno i temeljito pravio novog Savu Kovačevića. Nema portala i novine koji nisu objavili kako se visoko pozicionirani dužnosnik zaustavio i u službeno vozilo primio trudnicu. Tako se stvarao mit i djelo velikog patriote. Predstavljao se ujediniteljem i zaštitnikom građanske BiH. Potom je uspješno rasturio svog predsjednika pa onda udario po ljevici i nanio im, pored svih svojih slabosti kojima i sama obiluje, najveći poslijeratni udarac. Ono na čemu mu HDZ mora biti posebno zahvalan jeste da je sačuvao dominaciju Čovića i njegove stranke, možda i bolje nego li Hrvatski narodni sabor. Potom rastura vlast i vladu u Sarajevskom kantonu i onda, za svaki slučaj, zajedno sa svojim ljutim protivnikom Z. Lagumdžijom, pravi nekakvu novu socijal-demokratiju sastavljenu od političkih fosila koji su imali šansu da kroz trodecenijsko vladanje nešto naprave, a napravili su, danas, vidimo šta. Kad sve sabereš i oduzmeš, najbolje to u emisiji sa Draganom Markovinom iskaza pisac Robija K. – Viktor Ivančić – STOKA.

„Život nije jednosmjerna ulica, bez uspjeha i padova, bez ubrzanja, usporavanja, zastoja, ovakvih ili onakvih sudbina, bilo u svojoj ili u tuđoj avliji, bili hrabri ili preplašeni, ostaje nam jedan manji broj intelektualaca nepokolebljivih i vjernih idealima i stremljenjima boljeg i dobrog“, napisa mi nedavno iz Švajcarske –  drug Hamo Voloder.

Zato vjerujem da još ima nade ma koliko to danas bilo maglovito i zagađeno.