Globalno slabljenje ekonomije: Vrijeme nacionalista

Povezani članci

• Dva člana Nobelove skupštine upleteni u skandalu
• Lavrov: Rusija će priznati izborne rezultate pobunjenika
• Hoće li Izrael zaista napasti Iran?
• Američki ekonomski eksperiment
• Vrhovni sud u Francuskoj podržao zabranu nošenja abaje u državnim školama
• Kako mi na Zapadu možemo moralizirati o kršenju ljudskih prava kada je to naša stalna realnost?

Foto: Brendan Smialowski / AFP – Predsjednik SAD Trump, japanski premijer Abe, kineski vlastodržac Xi: Val protekcionizma

Nadolazeće slabljenje gospodarstva moglo bi donijeti puno lošeg: Ako zakaže nacionalna politika podsticanja konjukture prijeti eskalacija protekcionizma. Upravo Njemačka bi bila pogođena.

Piše: Henrik Müller
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Razumjeli smo. To je bila poruka najmoćnijih ljudi i žena svijeta. Nećemo ponoviti greške iz prošlosti. Obećavamo da ćemo naše granice držati otvorenim. Nećemo stvarati nikakve trgovinske barijere nego ćemo se potruditi da svjetsku trgovinu još više liberalizujemo. Tako je napisano u kominikeu prvog G20 samita u Vašingtonu koji je održan sredinom novembra 2008. godine.

Ovaj papir čita se danas kao istorijski dokument iz davnih vremena.

Skoro da je prošlo jedanaest godina. Svjetsko gospodarstvo bilo je zbog finansijske krize u zastoju. Bilo je neizbježno da će doći do globalne recesije. A radilo se o tome da se šteta ograniči. Tadašnji francuski predsjednik Nikolas Sarkozy i britanski premijer Gordon Brown proglasili su G20 za novi forum u kome sjede najvažnija nacionalna gospodarstva na zemlji.

Zajednički su htjeli da izbjegnu greške iz prošlosti. Drugačije nego tridesetih godina kada je finansijska kriza izazvala svjetsku gospodarsku krizu koja se prelila u gorki trgovinski rat koji je krizu još zaoštrio i produžio, ovoga puta su granice trebale ostati otvorene. U „Vašintonskoj deklaraciji“ G20 su položile osnove za globalnu kooperaciju.

Forum je nekoliko godina bio prilično uspješan. Zahvaljujući dogovorenim mjerama za podsticaj konjukture kriza 2008. i 2009. bila je kratka iako žestoka. Nije bilo velike ekonomske konfrontacije. Čak se krajem 2013. uspjelo usvojiti veliki dogovor o liberalizaciji trgovine agrarnim proizvodima; „Bali paket“ bio je prvi dil pod pokroviteljstvom Svjetske trgovinske organizacije WTO – i kako izgleda mogao bi ostati jedini dogovor takve vrste. Jer u međuvremenu se globalni scenario kompletno promijenio.

Ekonomski besmisleno, politički atraktivno

U vremenima ekonomskih kriza društva su sklona logici trgovinskog rata: Da bi se spasila radna mjesta domaći proizvođači se štite od inostrane konkurencije. To obezbjeđuje tim zemljama u najboljem slučaju kratkotrajnu prednost koja se gubi čim trgovinski partner reaguje sa protumjerama. Posledica je dalje zatvaranje granica i smanjenje međunarodne razmjene.

Protekcionizam je ekonomski besmislen. Nasuprot tomu politički može biti veoma atraktivan – naime kad su intencije važnije nego rezultati: Oni koji vladaju mjerama ograničenja trgovine šalju signale na domaće stanovništvo da pokušavaju sve da bi poboljšali život cijelim grupama stanovništva. A ako se na kraju stanje i dalje pogoršava mogu nacionalističke vodeće osobnosti za to napraviti odgovornim protivničke inostrane sile. Protekcionizam doprinosi tomu da se međunarodni odnosi zatruju – kao u tridesetim godinama.

Da su se najvažnije države u poslednjoj velikoj recesiji odrekli ove destruktivne logike je velika zasluga G20 i njenih teškaša SAD, EU i Kine. Ali zakletve ne traju vječno. Nove nacionalističke vodeće figure došle su na vlast: Xi Jinping u Kini, Narendra Modi u Indiji, Donald Trump u SAD, zagovornici Brexita u Velikoj Britaniji, Shinzo Abe u Japanu u razni drugi.

Započeo je val protekcionizma – i to pri dobroj konjukturi. Godinama prije nego je Trump ušao u Bijelu kuću počeli su sukobi sa Kinom zbog njene visoko subvencionirane industrije čelika i aluminijuma. Druge države uvele su Kini kaznene carine. Neke zemlje u razvoju kao Indija i Kina počele su da pojedine branše štite carinama. To je bio protekcionizam uboda iglom, neprijatan ali ne posebno bolan.

Novi stupnjevi eskalacije

Od početka 2018. je to drugačije. Konfrotativna trgovinska politika Donalda Trumpa i nesigurnost koja proizlazi iz očekivanog izlaska Velike Britanije iz unutrašnjeg tržišta EU, ostavljaju tragove u svjetskom gospodarstvu. Ovoga tjedna doći će novi podaci: U utorak će američki statističari dati novi obračun američkog trgovinskog deficita a u petak slijede podaci o njemačkom izvozu i vanjskoj trgovini Kine.

Rezultati vjerovatno neće biti posebno pozitivni: Za očekivati je da njemački i kineski izvoz i dalje opada dok bi trgovinski deficit SAD mogao još porasti. U toku je destruktivna dinamika koja je trenuto, zbog ponovnih kinesko – američkih pregovora, doduše zaustavljena ali u svakom momentu može dostići novi stupanj eskalacije.

Tragovi koje je povećanje carina već ostavilo u svjetskom gospodarstvu su ogromni. Samo između ljeta 2018. i ljeta 2019. stupila su na snagu nova ograničenja na obim trgovine od oko 800 milijardi dolara, kako je izračunala WTO.

Ograničenja uvoza već odavno ostavljaju posledice. Svjetska trgovina je proteklih mjeseci opala, kaže Međunarodni monetarni fond (MMF). Raspoloženje kod preduzeća se sve više pogoršava. Cjelosvjetska potražnja za industrijskim proizvodima stagnira; pogođene su upravo strojevi i postrojenja, njemačke paradne branše.

Izvozno orijentisano gospodarstvo Njemačke već stoji na ivici recesije. Industrijska proizvodnja je već jednu godinu u opadanju. Srednja Evropa, čija industrijska struktura je jako orijentisan na Njemačku, mogla bi također biti povučena u nevolje.

Čak i u SAD, gdje se konjuktura – nakon sniženja poreza u prošloj i sniženja kamata u ovoj godini- još dobro održava preduzeća gube povjerenje u budućnost: Od početka 2018. kad je započela vruča faza trgovinskog rata investicije firmi su značajno opale, proizlazi iz podataka Federal Reserve Bank iz St. Louis.

Glavna stvar, krivi su drugi

Trenutno prilično sinhronizovani pad ne pravi rješenje trgovinskog konflikta lakšim. Ako su već u relativno dobrim vremenima carinske rampe bile spuštene bojati je se da će u narednoj recesiji biti još više konflikata.

Situacija je takva: Kaskada carinskih rampi izazvala je pad koji sa svoje strane podstiču protekcionizam.

Već odavno je nestao duh iz Vašingtona. Vođama najvažnijih svjetskih ekonomija bilo je 2008. jasno da moraju djelovati dogovorno – ili postoji opasnost da padnu u haos prošlosti. Oni su tada kupovali vrijeme time što su spašavali banke, pokrenuli velike konjukturne programe, organizovali infuzije keša od emisionih banaka i držali granice otvorenim.

Toliko sposobnosti kooperacije je danas jedva zamislivo. Slijedeć velika recesija bi zato mogla biti grozna. Ne samo jer su u mnogim G20 zemljama na vlast došle nacionalističke vođe nego i zbog toga što je konjukturnopolitička municija postala ograničena:

• Emisione banke su već kamate snizile na nulu (ili niže) i kupile su vrijednosnih papira u obimu biliona evra, dolara, jena i funti. Kako djelotvorno može biti dalje monetarno olakšanje je upitno.

• Zaduženje mnogih država je puno veće nego 2008. (Njemačka je u ovome pogledu rijetki izuzetak). Pri novim velikim konjukturnim programima finansiranih dugovima postavlje se veoma neugodno pitanje platežne sposobnosti.
• I preduzeća u mnogim državama nagomilavaju enormne dugove. Da li Kina, Francuska ili SAD – na mnogim mjestima je zaduženje veće nego 2008. Pustiti kreditne institute sa lanca i još dalje povećavati zaduženje da bi se potporila potražnja je pod ovim uslovima jedva moguće.

Ako nacionalni konjukturnopolitički instrumenti većinom ne budu djelotvorni mešunarodna kooperacija biće teža. Utoliko prije vlade će se vratiti starim protekcionističkim metodama: carine i ostala ograničenja uvoza, devalvacija valute.

Takva eskalacija je doduše ekonomski jasno štetna. Ali politički može dobro doći nacionalističkim vođama. Glavna stvar, za bijedu su krivi drugi.

 spiegel.de