Nedim Fejzić: „Panathinaikos „
Povezani članci
- City Edina Džeku proglasio herojom pobjede protiv Wigana
- AC Milan zainteresovan za Seada Kolašinca
- Zmajevi u istoriji nikad nisu pobijedili Austriju
- Marković: Forumi i kafanska okupljališta ne mogu poremetiti mir u selekciji
- Čudesni Miralem Pjanić: U Seriji A od Mozarta je bolji samo Pirlo
- Među 10 ključnih momenata kvalifikacija svoje mjesto našli i Zmajevi
Potpisnik ovih redova je vatreni navijač „Zelenih“, tako da vam se unaprijed izvinjava ako pretjera sa hvalospjevima na račun ove ekipe. Tim čiji je predsjednik u Berlinu na F4 prije dvije godine sudije gađao novčanicama eura, i tim koji ima najviše iskustva od svih učesnika. Na vrhu piramide stoji Željko Obradović, „Phil Jackson“ Evrope. Čovjek koji ni sam više ne zna koliko ima titula, čovjek koji više ni sam ne zna koliko ima trijumfa. Ove godine su imali dosta promjenljivu formu, dosta su oscilirali, bilo je problema sa ozljedama ključnih igrača, dobili su „Barcelonu“ za protivnika i uspjeli su da dobiju jednu utakmicu u gostima, i seriju su priveli kraju u OAKA Areni.
Svakako prva violina ovog tima je najbolji odbrambeni igrač Evrope u ovom trenutku, grčki Bodiroga, kako ga nazivaju. Dimitris Diamantidis, čovjek koji je već sada postao legenda „Zelenih“. Maltene čovjek koji može da igra četiri pozicije u timu, može da razigra ekipu, pogađa u serijama, može da povuče ekipu kada se nalazi na dnu. Njemu na playmakerskoj poziciji pomaže pretežno Nick Calathes, koji je ove godine dosta unaprijedio svoju igru, i koji je bio vrlo bitan igrač u seriji sa „Barcelonom“. Nicolas Drew je čovjek koji je nominalno najbolji šuter ove ekipe, ali Drew se tek vratio na teren poslije pauze, i u grčkom prvenstvu proteklog vikenda je imao šut za tri poena 0/7. Ali, bez obzira na sve Obradović ima neograničeno povjerenje u Nicholasa i pustit će ga da šutira i nekada nerezonske šuteve, ali znajući da će to da mu se vrati. Milenko Tepić je mnogo nazadovao i ne bi bilo iznenađenje da napusti „Panathu“ na kraju ove sezone. Očekivao se progres ove godine, ali nije se desio. Romain Sato zajedno sa Stratosom Perperogluom čini tandem na poziciji krila. Sato, čovjek koji će da igra protiv „svoje“ „Siene“ u petak, i sigurno je da mu neće biti lahko. Jedan od tri ključna igrača u ovom trenutku sigurno. Duo „četvorki“ koju ima „Panathinaikos“ je sigurno najkompletniji u ovom trenutku u Europi. Antonis Fotsis i Kostas Tsartsaris su duša i tijelo ovog tima. Jednostavno ne može se zamisliti postavka igre bez njih dvojice. U ključnim trenucima su uvijek tu da se „potuku“, pogode bitan šut. Mike Batiste igra kao i obično u velikoj formi. Čovjek je vjerovatno najbolji igrač na poziciji centra u posljednjih pet godina u Evropi i čovjek koji košarku ima u malom prstu. Zna da pogodi šut sa distance, igra sa mnogo energije i atraktivnosti. Aleks Marić mu pravi društvo na poziciji „petice“, ali Marić je veći dio sezone proveo van parketa, tako da je Ian Vougioukas igrao back – up centra.
„Montepaschi Siena“
Došli su na završnicu preko „Olympiakosa“, koji ih je deklasirao u prvom meču, ali su smogli snage da dobiju drugu utakmicu u Atini, i na kraju zavšili posao u svojoj dvorani. Inače, čitavo ovo vrijeme su igrali bez najboljeg igrača Amerikanca Bo Mc Calleba. Vratio se nakon povrede pete, i biće interesantno vidjeti koliko on može. Prije povrede je bio najbolji igrač u Euroligi, bez ikakve sumnje. Prati ih kletva da su gubitnički tim, pošto znaju prokockati i 20 razlike (sjetimo se samo na F4 protiv Macabija i vođstva nakon 15 minuta od 20 razlike, a poslije su izgubili dobijenu utakmicu). Riješili su se Eze – a, Mc Intyre – a, Sata, a opet su napravili odličan uspjeh vođeni Simone Pjaniganijem. Poznati su po fanatičnoj odbrani i brzoj tranziciji u napad. Otkrovenje sezone za njih je Malik Hairston, igrač koji je na početku sezone bio pred otkazom, nakon što su ga doveli iz NBA, jer ga Greg Popovic nije htio u Spursima. Marko Jarić je odigrao odličnu seriju protiv „Olympiakosa“, ali Marko je poznat kao igrač koji se „izgubi“ u ovim bitnim utakmicama. Ksistof Lavrinovic zajedno sa Stonerookom čini tandem unutrašnjih igrača, dok na poziciji centra „caruje“ Milovan Raković, čovjek koji je inače karijeru počeo u „Partizanu“, ali nikada nije dobio pravu šansu. Zisis je rutiner koji igra za ekipu šta god je potrebno, tu su naravno i sjajni Litvanac Kaukenas kao i Italijani Ress i Carrareto. Biće interesantno vidjeti meč između „Panathe“ i „Siene“, i da li je Siena sposobna na psihološkom planu dobiti utakmicu, u čemu je Obradović najveći majstor.
„PAO“ – „ Siena“
Blaga prednost ide na stranu Atinjana, jer imaju više iskustva i za nijansu bolji roster. U reketu „Siena“ će imati problema ako Batist bude raspoložen, jer nemaju igrača koji može da mu parira licem prema košu, koji može da mu parira brzinom i tehnikom. Pjanigani će morati da nađe rješenje za njega, i njegovu pick n’ roll igru sa Diamantidisom. Da li će uspjeti ostaje da se vidi. Sa druge strane Obradović će morati da obrati pažnju na šut za tri poena „Siene“, jer ako počnu Lavrinović, Kaukenas, Jarić da pogađaju šuteve za tri poena ne piše im se dobro. Meni lično će biti interesantno vidjeti duel Stonerooka sa Tsartsarisom i Fotsisom. Kako će reagovati naturalizovani Italijan u dresu Siene. Bo Mc Calleb drži ključeve prolaska u finale, jer Diamantidis će bez sumnje biti pravi večeras, jer nikada nije zakazao u ovakvim mečevima. Ako Bo bude na svom nivou „Siena“ će imati veliku šansu, ako ne onda će morati da se traže druga rješenja, ali bit će teško. Kada bi morali u procentima to bi bilo 55 – 45 na strani Atinjana.
„Maccabi“
Izraelci su napravili odličan posao ove godine, igrali su najkonstantnije tokom čitave godine predvođeni vjerovatno najpotcjenjenijim trenerom Davidom Blattom. Čovjek je jedna od najpoštenijih osoba u svijetu košarke (sjetimo se samo SP u Turskoj, kada je svjesno išao na USA). Doveo je „Baby Shaqa“ iz „Olympiakosa“, vratio je Eliyahua iz Caje Laboral, doveo je Parga, čovjeka koji je maltene odigrao besprijekorno ovu sezonu, kada se zna da mu se cijena kreće negdje oko 200. 000 dolara po sezoni. Nažalost neće biti njihovog ponajboljeg igrača Dorona Perkinsa, koji je doživio tešku ozljedu u trećoj utakmici protiv „Caje Laboral“. Velika odgovornost će biti na Eidsonu i Pargu da organizuju igru Izraelaca. Tal Burstein je bio i član one slavne generacije sa Parkerom, Sharpom, Vujom, Bastonom, Jasikevičiusom koja je harala Europom. Također na klupi sjedi i prekaljeni veteran Derrick Sharp, koji ne igra više nego služi kao podrška igračima nešto slično kao Alvertis u „Panathi“ prije par sezona. David Blu šutira iz svih mogućih pozicija (inače radi se o Bluthentalu, ali je uzeo izraelsko ime). Pretežno pogađa teške šuteve i mora večeras da preuzme odgovornost. Eliyahu se nakon vrlo loše sezone u Španiji vratio kući i igra vrlo dobro. Vidjet ćemo kako će da se nosi sa fanstastičnom unutrašnjom linijom „Reala“. Sofo i Richard Hendrix će imati veliki zadatak večeras, osim u odbrani morat će biti aktivni i u napadu, a Sofo gotovo uvijek ima problema sa slobodnim bacanjima, vjerovatno će tako biti i večeras.
„Real Madrid“
Vraćaju se na F4 nakon 15 godina, a godinu prije su predvođeni Sabonisom i sadašnjim trenerom „Panathinaikosa“ osvojili evropsku krunu. Da li će ovaj put predvođeni pomoćnikom Etore Mesine uspjeti ostaje da se vidi. Inače Mesina se razišao sa Realom, nakon vrlo loših rezultata koje je imao, Perez mu je maltene doveo sve što ja zaželio. Doveli su Begića iz Žalgirisa u pola sezone, kojeg rijetko kada koriste. Molin na papiru možda poslije“ Panathe“ ima i najjači sastav, ali šta mu to vrijedi kada „Real“ igra najčudniju košarku od svih ekipa. Mogu da dožive brodolom kao u Belgiji, mogu da odigraju fenomenalnu utakmicu kao protiv „Siene“ u Italiji, kada su se vratili u četvrtoj četvrtini i dobili utakmicu. Pablo Prigioni se ovih dana povlači po medijima mnogo, iz razloga što je posuo protivničke navijače flašom vode, a čovjek je jedan od najbitnijih igrača ovog „Reala“. Sergi Rodriguez nije bio u mogućnosti da im pomogne u seriji sa „Pamesom“, sada će biti spreman, ali problem je ozljeda Llulla, koji je ove godine možda i ponajbolji igrač „Reala“. Kada Clay Tucker ima svoj dan, protivnici pretežno gube, samo je problem što čovjek zna da uđe u seriju promašaja i onda „Real“ pretežno nema vanjski šut. Šta reći za unutrašnju liniju „Reala“ u kojoj igraju: Mirotić, D’ or Fischer, Reyes, Tomić, Begić. Sigurno po imenima najjača postavka. Međutim, često se zna desiti da usljed silnih rotacija unutrašnje linije se desi to da se zaborave raspoloženi igrači. Veličkovića, nekada najboljeg mladog igrača Evrope, se rijetko koristi.
„Maccabi“ – „Real“
Teško je bilo šta prognozirati, da je Perkins tu, mislim da bi „Maccabi“ bio favorit, ovako ostaje sve otvoreno. Evidentno je da „Maccabi“ ima prednost u treneru, jer Blatt ipak već duži period has main role, međutim i Molin je pokazao da itekako može da vodi ekipe na ovom nivou. Blattu nedostaje uspjeh u Euroligi, i sigurno će večeras biti dodatno motiviran. Mora imati Blu – a što se kaže pri šutu, mora da uspostavi kakvu – takvu ravnopravnost pod obručima, mora da ima raznovrsnog Eidsona, i Parga koji će da nastavi sa partijama kakve je pružao. S druge strane „Real“ ne smije da uđe u trku sa „Maccabijem, jer bi to bilo pogubno za njih. Mora da igra smireno, do kraja napada, da se brane pet na pet, jer individualno dosta igrača „Maccabija“ može sebi da iskreira šut i pogodi iz teške pozicije. Sve u svemu očekuju nas dva nadam se vrlo neizvjesna duela, ja lično bih dao za nijansu veću šansu „Maccabiju“.
MVP
Teško je prognozirati MVP –a Final 4. Sve zavisi od toga koja ekipa dođe u finale, ako bih već morao da biram jednog onda bi to bio igrač sa brojem 13 iz reda „Atinjana“. Dimitris Diamantidis, međutim mnogo je igrača koji to mogu da ostvare, tako da je vrlo teško reći ko bi to mogao biti.