Predizborna blamaža HDZ-ove „žene iz naroda“

Povezani članci

• Moj stav o ratu
• Banket u Bokeljki
• GLAD ZA ZBILJOM I BIJEDA MEDIJA
• Heni Erceg: Idealna država
• Dodik održava OHR
• Ruski rulet

heavy.com

Nitko, pa ni predsjednica RH u utrci za drugi mandat ne može sjediti, što kaže mudar pûk – na dva stolca, a da se jedan ne izmakne. U njezinom timu na Pantovčaku već vlada nervoza: treći mjesec zaredom kopni joj javni rejting, a navodno ključnim protukandidatima – Zoranu Milanoviću i Miroslavu Škori – raste, tako da joj već dišu za vratom. „Ne mogu okrenuti leđa Hrvatskoj“, kaže, a okrenula ih je već one 1992. godine kad je tako „žarko željela“ uzeti pušku u ruke i otići na prvu crtu bojišnice, ali, eto – čovjek snuje, a bog odlučuje, je li. Sic transit  

 Piše: Marijan Vogrinec

Počelo je počelo: gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović napokon je objavila svoju kandidaturu za drugi petogodišnji mandat u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku. „Moguće su razne fabrikacije“, kazala je u intervjuu proustaškom Hrvatskom tjedniku u povodu javnih sumnji „neuništivog“ hadezeovca s dna kace Vladimira Šeksa da bi se „u kampanji moglo objaviti nešto, što bi ju moglo kompromitirati“, „ali to ide na dušu onima koji žele prljavu kampanju. Ja takvu kampanju neću voditi. Sve što postignem u životu jest rezultat onoga što sam ja radila sa svojim suradnicima. Sve je u mojim rukama, a ja ne mogu okrenuti leđa Hrvatskoj.“ O protukandidatima – već ih je 12 izglednih na broju, a moglo bi ujesen biti i više od 15 – nije željela govoriti, ali nikomu od novinara dosad nije palo na um pitati ju je li istina da HDZ, čija je „žena iz naroda“ istaknuta kandidatkinja, posredstvom svojih šerifa u općinama, gradovima i županijama raznim smicalicama „zabranjuje“ koncerte estradnjaka Miroslava Škore. Kandidata radikalnih suverenista, ostale desnice, dijela Katoličke crkve, pa čak i dijela HDZ-a koji ne odobrava tzv. light politiku/smjer Andreja Plenkovića.

Ako se ometaju Škorini koncerti – HDZ tradicionalno ima razrađene „na stolu i ispod stola“ (Ivo Sanader) obrasce mobilizacije mase uhljebničkog biračkog tijela – prljava kampanja je već na djelu. Škoro zapasuje dobar dio birača, koji su prije pet godina milom, silom i prljavštinama najgore vrsti (stožeraško-šatoraški derneci, klerička hodočašća, tzv. braniteljski pokušaj državnog udara, čekićanje ćirilice u Vukovaru, etc.) izgurali za prsa (tek 32.000 glasova više od dotadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića) Kolindu Grabar-Kitarović na predsjednički fotelj. Dio tih sada otvoreno druka za lakonotnog Miroslava Škoru (u prvom izbornom krugu) i nije nevjerojatno da su HDZ-ovi načelnici, gradonačelnici, župani i ine stranačke uzdanice u lokalnoj/regionalnoj samoupravi drugom, usmenom i konspirativnom zapovjednom linijom dobili strateški naputak: na svaki način bacati klipove u kotače svim protukandidatima „naše favoritkinje“. I to se čini, i još će se žešće činiti poslije godišnjih odmora, što jest prljava kampanja u najesencijalnijem izdanju. Tim više, jer je Škoro popularniji od nje u narodnim masama, učinkovito komunicira s njima upravo svojim koncertima širom Bijedne Naše te u dijaspori, a protukandidat pak Zoran Milanović, bivši šef SDP-a i drčan premijer, nema putra na glavi kao ona.

Iz svlačionice u VRA Oluju

„Nakon njezinoga govora u Kninu (5. kolovoza u sklopu 24. obljetnice VRA Oluje, Dana pobjede i nacionalne zahvatnosti i Dana hrvatskih branitelja, op. a.) analizirao sam reakcije ljudi“, kazao je kolumnist 24sata i Expressa Boris Rašeta u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska. „Od podjele kakva je postojala prvih godina, gdje je za dio bila kraljica a drugi su bili protiv nje, danas mi se čini da je oko 90 posto ljudi protiv nje (već nekoliko mjeseci uzastopno joj pada rejting te se ne može usporediti sa znatno boljim rejtingom dvojice njezinih prethodnika za cijelog mandata – Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, op. a.). Glas naroda govori: sramotiš državu i narod. To je nešto, što se čini teško oprostivim. Ona je dio tima i priče HDZ-a (drži ruku na prsima za intoniranja državne himne, što po direktivi čine samo članovi te stranke i nitko drugi, op. a.), ona bez mehanizma stranke ne može računati na glasove. Teško se u njezinom mandatu može naći ijedno predizborno obećanje koje je ispunila. Prema njoj će ići puno napada s raznih crta bojišnice.“

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak je u povodu obljetnice smrti osnivača te stranke, legendarnog Stjepana Radića, kazao na novinarski upit: „Uz dužno poštovanje, Kolindu Grabar-Kitarović ne mogu shvatiti ozbiljno“, a njezino je ponašanje i govor u Kninu – uz najavu kandidature – osobito „degutantnim, za povraćanje“ ocijenio i osudio Predrag Fred Matić, bivši braniteljski ministar u SDP-ovoj vladi Zorana Milanovića.

„Lijep je i sunčan dan“, komentirao je Matić u „Studiju uživo“ televizije N1 Hrvatska, „pa pošto će Kolinda Grabar-Kitarović iskoristiti sve mogućnosti za svoju promociju – iskoristila je i svlačionice naših nogometaša, njihove sportske uspjehe – tako je iskoristila i žrtvu hrvatskih branitelja da na njihov dan, što je vrlo degutantno, objavi kandidaturu za idući mandat. Žalosno je to i tužno, mogla je sutra ili jučer, ali odabrala je baš danas. Političari su došli najaviti kandidature, uslikati se, a sve je manje branitelja. Ja sam htio za svog mandata, ali to ne bi bilo moguće, da na obljetnicu u Knin ne dolaze političari, nego branitelji (ove godine je bilo manje branitelja no ikad, a pjevači Jasmin Stavros, Zlatko Pejaković i Mladen Grdović na svom su koncertu navečer okupili trostuko više građana no političari tog dana, op. a.). Zoran Milanović je rekao prije par godina da neće davati izjave tijekom hoda u Vukovaru i mislim da je dobro postupio. Dobra je okolnost, što će dogodine pobijediti SDP na izborima, pa će opet dolaziti autobusi iz Hercegovine da zvižde. Ovo sada je sve organizirano, montirano. Ovakvi, koji viču i prave nered, dolaze i u Vukovar i kvare nam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, svi oni, kad bi vam pokazali svoj ratni put, vidjeli biste da nemaju nikakav ozbiljan ratni put, da su ispalili dva ili tri metka, i to u trenutku pijanstva ili proslave rođendana. Oni prave probleme.“

Predrag Fred Matić, kojem je HDZ kao braniteljskomu ministru priredio 555-dnevni performans dotad neviđenog šatoraškog primitivizma pred ulazom u Ministarstvo, koji je potom stajao stranku gadnog izbornog debakla i Bijednu Našu politički profućkane 2016. godine, drži glavnim krivcem za opće rasulo u državi Plenkovićevog prethodnika u denver plavoj ZNA SE opciji, koji je izmislio i Kolindu Grabar-Kitarović na Pantovčaku. „Ime i prezime svih ovih problema koje danas imamo je Tomislav Karamarko“, tvrdi. „Karamarkovim dolaskom, sustav se raspao, on ga je svojim neznanjem doveo do pakla, i trebat će nam 15 godina da se stvari vrate u normalu. Ovog trena kada je on rekao: „Kako branitelji krše zakon, pa to su branitelji, za njih zakon ne vrijedi“, kada je rekao da ga inspirira bacanje ljudi u jame, otvorio je Pandorinu kutiju. Sve što se događa danas posljedica je takvog upravljanja. Da Ivo Sanader nije bio lopov, bio bi najbolji premijer kojeg smo imali. Kako je on riješio Francetića? Pucanjem prstiju.“

Svatovi nakon ponoći

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović je bez dlake na jeziku sasuo javnosti svoju sumnju da je Grabar-Kitarović na proslavi u Kninu bila ili pijana ili pod utjecajem kojeg drugog opijata, osim čašice-dvije previše alkohola, jer onakvo nakaradno ponašanje, glumatanje razjapljenih usta, grljenje američke generalice, nekoordinirani pokreti i dopuštanje Anti Deuru, svom braniteljskom savjetniku da ju naočigled tv-kamera pridržava pri hodu, etc. jednostavno ne pristoji državnoj predsjednici. Nema nikakvog opravdanja za takvo što, državna je liderica dužna dostojanstveno upražnjavati protokol, djelovati državnički razborito i ne smije privatizirati državni praznik. Ona je sve to pogazila i djelovala poput vesele žene u seoskim svatovima nakon ponoći. Kad tamburaši raspale iz sve snage, a alkoholno veselje digne dvoranu na razigrane noge lagane. Nije si smjela dopustiti takvu nekontroliranu slobodu, kojom je zgrozila javnost s makar sva zrna soli u glavi. Kamoli ono plačljivo prenemaganje i laganje izravno u tv-oko da je „1992. u Ministarstvu vanjskih poslova htjela sama uzeti pušku u ruke i otići na bojišnicu“, ali…

„Domoljubnoj“ je mesarovoj kćeri politička karijera bila preča od svega, osobito od – domovine! Njezinoj vršnjakinji iz istog zavičaja, liječnici Ines Strenja-Linić domovina je bila svetinja, Iznad i prije svega. Uzela je pušku u ruke i otišla na ličku bojišnicu, gdje je provela cijeli rat. Ali, Ines nije Kolinda, nije „naša precjednica“ i ne pada joj na pamet zlorabiti rat i branitelje za svoj privatni probitak. Između dviju žena iz istog kraja, ali bitno razIičitog poimanja domoljublja i građanske dužnosti nepremostiva je kvalitativna razlika. Kninski sramotni performansi Grabar-Kitarović, kojima je podbočila svoju javnu kandidaturu za drugi mandat u bivšoj Titovoj vili Zagorje, još će se dugo komentirati i vjerojatno utjecati na ubrzanje slobodnog pada njezinog političkog rejtinga. Samo velika HDZ-ova alkemičarska mašinerija može nadomjestiti sve što su joj građani već sada oduzeli od predsjedničke vjerodostojnosti i što će joj još uzeti.

„Dok sam slušao onaj govor Kolinde Grabar-Kitarović na kninskoj tvrđavi bilo mi je jako neugodno, ustajao sam dva-tri puta, jer sam se htio ispovraćati“, prisjećao se Fred Matić. „Ona je žena koja, kad misliš da je došla do dna, ona probija dalje. Onakav degutantan govor, rekla je kako je htjela uzeti pušku i otići u Oluju. Pa je li joj netko branio? Pitajte bilo kojeg branitelja, pa biti branitelj nije bila nikakva ekskluziva i nije postojao test ni inteligencije niti fizičkih sposobnosti. Ona je bila u dobi da može biti braniteljica, ali nije bila. I sada je pred vojnicima koji su sudjelovali u Oluji na obljetnici rekla to što je rekla. I ona patetika, pa ona nije kraljica Hrvata, ona je kraljica patetike, a govorila je pred vojnim zapovjednicima koji ne trpe da im se priča tri dana i da im se pjeva. Vojnicima kratko i jasno treba zahvaliti za ono što su učinili, održati prigodan govor, ne treba biti govor od pola sata, nije to misa, a ona je i govorila i pjevala… Političari si ne trebaju uzimati zasluge ni sportaša niti branitelja, jer nisu njihove. Oni mogu biti neki skroman dekor koji daje potporu i zahvalnost, ali ne uzimati sve vrhnje sebi.“

Povremeni kolumnist uglednog portala H-Altera Toni Gabrić promptno je, ali smireno i analitički reagirao tekstom „Što je tu bilo – ‘besprijekorno’?“ na njezin kninski verbalizam, ustvrdivši da „predsjednici KG-K nesporno pripada naslov prve zvijezde višednevnih domovinsko-militarističkih bakanalije“. Gabrić piše kako je „večer uoči proslave godišnjice tzv. VRA Oluje, pred ratnim zapovjednicima u Kninu (uglavnom istim onim koje je njezin prethodnik Stipe Mesić penzionirao zbog nedopuštenih upletanja u politiku i prijetnji demokraciji) održala je jedan od sumanutijih govora, u vrlo oštroj konkurenciji vlastitih javnih istupa. Sva njezina lažljiva titranja, vijorenja, prenemaganja kojima nema smisla istraživati logički slijed, svu tu nervoznu estradu morali smo otrpjeti zato što joj je najopasniji konkurent u borbi za glasove desnice i sam profesionalni zabavljač čije emocije poput bujice teku iz, kao krv crvenoga, hrvatskoga srca. Pa se valja potruditi i što uvjerljivije odigrati stari, napamet naučeni dramolet“. Gabrić je raščlanio sve upitnosti i nesankcionirane tragedije VRA Oluje, uključivo uporišne stupove hrvatskog ponosa i slave – Vukovar i Knin – te zaključuje da jedina prava pobjeda, koju pak država ne slavi, jest tzv.  mirna reintegracija istočne Hrvatske i Podunavlja.

VRA Oluja nije bila ni „besprijekorna niti čista“ pobjeda. Predsjednica je lagala i o tomu kako je izvojevana „bez ičije pomoći sa strane“ budući da bez američke pomoći u oružju i planiranju ne bi bila moguća. Iza HV-a su ostala spaljena srpska sela, izbjeglo stanovništvo, opljačkana imovina i besprimjerni ratni zločini nad domicilnim srpskim stanovništvom, za koje nitko nije odgovarao na pravdi boga i zakona.

„Pravni temelj za mirnu reintegraciju bili su zaključci Badinterove komisije iz prosinca 1991. godine koji, između ostaloga, utvrđuju da je svaka od država nastalih raspadom Jugoslavije obavezna poštovati individualna i manjinska prava svojih stanovnika“, navodi Toni Gabrić. „Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina bio je donesen također još 1991. Godine jer je i prije završetka rada Badinterove komisije Tuđmanu i ostalim ‘državotvorcima’ bilo jasno da je takav dokument nužan uvjet međunarodnog priznanja. (…) Macija bi trebala slaviti i njegovati mirnu reintegraciju Vukovara, smatrati ju svojom pravom pobjedom i sramiti se događaja u Oluji i nakon nje, no zbiva se upravo suprotno.“ Tomu suprotnom, je li, Kolinda Grabar-Kitarović „uzorno“ drži fenjer, prvi postinaugurativni intervju daje proustaškom talk showu „Bujici“ lokalne televizije Z1 i sada odluku o utrci za drugi mandat objavljuje u proustaškom Hrvatskom tjedniku, računajući valjda na glasove ekstremista, koji nekažnjeno u javnom prostoru urlaju „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“, ispisuju grafite nacifašizma, etc.

Prva i druga runda    

Nitko, pa ni predsjednica RH u utrci za drugi mandat ne može sjediti, što kaže mudar pûk – na dva stolca, a da se jedan ne izmakne. U njezinom timu na Pantovčaku već vlada nervoza: treći mjesec zaredom kopni joj javni rejting, a navodno ključnim protukandidatima – Zoranu Milanoviću i Miroslavu Škori – raste, tako da joj već dišu za vratom. Novi, kolovoški podaci CRO Demoskopa, na uzorku nešto manjem od 1000 ispitanika s plus-minus tolerancijom oko tri posto, daju joj 29,3 posto (u srpnju 30 posto; od lipnja je izgubila pet posto potpore) glasova da su sada izbori, a Milanović je na 24,8 posto (22,3 posto u srpnju; pet posto više nego u lipnju) te Škoro na 18,5 posto (u srpnju 17,8 posto; pet posto više od lipnja do kolovoza). Osim bivšeg suca, sada europarlamentarca Mislava Kolakušića  (12 posto potpore; u srpnju 13,9 posto), ostali znani iz utrke za predsjednički mandat nisu vrijedni osobite pozornosti, jer se četvorka s čela utrke primjetno odvojila od ostalih protukandida. Zasad, ali isti će poredak jamačno ostati ugrubo i do finiša prvog izbornog kruga.

U drugoj pak rundi Grabar-Kitarović bolje stoji od Milanovića budući da gro tzv. političke desnice više nema što razmišljati, nego će na listiću – logikom vrag u nuždi i muhe jede – zaokružiti njezino ime. Na što ona i računa. U prvom krugu joj je dostatna HDZ-ova alkemijska kuhinja, a u drugom nastupaju i luzerske postrojbe Škorinih fanova, pa je  rezultat više no predvidljiv. Na još pet godina nesreće Bijedne Naše i građana, kojima se diže kosa na glavi već pri spomenu Kolinde Grabar-Kitarović. Najspornije je to kojim rezultatima – kad ih nema, a neispunjena se obećanja ne računaju u pozitivu – HDZ-ova „žena iz naroda“ kani šarmirati biračko tijelo. Čak i svoje stranačko. Da se i ne govori o većini tih što apstiniraju ili će prosvjedno – prije pet godina bilo ih je čak 60.000 – baciti svoj glasački listić u koš s nevažećima. I pobijedi li opet, a jamačno hoće, bit će legalna prva hrvatska predsjednica u drugomu mandatu, a hoće li biti i legitimna s obzirom na činjenicu koliko ju je građana željelo ponovno vidjeti na Pantovčaku?

„Ne mogu okrenuti leđa Hrvatskoj“, kaže, a okrenula ih je već one 1992. godine kad je tako „žarko željela“ uzeti pušku u ruke i otići na prvu crtu bojišnice, ali, eto – čovjek snuje, a bog odlučuje, je li. Sic transit.