Fra Luka Markešić: Čuvar Bosne
Povezani članci
- De Soto: Finansijski sistem na ivici kolapsa
- BH. UBILAČKA DRUŠTVA I MOGUĆNOST NJIHOVE TRANSFORMACIJE
- Bilježnica Robija K.: Narodi i navodnosti
- Pismo iz Austrije
- EKVILIBRISTI NAD MILJACKOM
- Mladi odlaze iz zemlje jer ne vide da će im uskoro biti bolje: Njemačka najpoželjnija zemlja življenja za mlade iz regiona
Povodom pete godišnjice smrti fra Luke Markešića objavljujemo tekst Amera Tikveše, kao uspomenu na ovog velikana.
Umro je fra Luka Markešić. Ono što u toj činjenici boli, nije sama smrt koliko cipelarenje umrlog od strane onih kojima više ne može da odgovori. A to su, zna se, hrvatski nacionalisti, prije svih i u najvećoj mjeri. Zvali su ga “crveni fratar”, “daidža”, “crveni pop-daidža”, i sl. Bilo je u njegovim nadimcima koje mu je nacionalistički ološ nadijevao milion nijansi crvene i zelene i njihovih kombinacija. Kontradiktorni su to pristupi njemu pa samim tim i lažni jer nemoguće je u jednoj osobi objediniti komunistu i bošnjačkog nacionalistu, a pritom je ta osoba fratar i uz to predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća!? Nastavit će se to, jer i mrtav on je za njih opasan. A evo i zašto.
Piše: Amer Tikveša
Imao sam čast da upoznam evangelističkog svećenika Michaela Lapsleyja. Lapsley je bio jedan od najznačajnijih boraca protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici zbog čega su mu poslali pismo-bombu. U eksploziji te bombe ostao je bez obje ruke i jednog oka što ga nije omelo da svoj rad nastavi. A on je radio na tome, kako i sam kaže, da preotme evanđelje iz ruku onih koji su kroz njega pravdali apartheid.
To je upravo radio i fra Luka. Evanđelje u rukama hrvatskih nacionalista i uz njih vezanih klerika, služilo je činjenju svih zala koja su počinjena u ime hrvatskog naroda i hrvatskom i drugim narodima. Prvo činjenju, a poslije pravdanju tih zločina. Fra Luki nije bio problem da to prokaže i otvoreno stane protiv toga. Bio je protiv Herceg-Bosne u ratu, a poslije rata protiv stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta u BiH. Napadan je zbog toga kao antihrvat, ali njegove reakcije nisu bile antihrvatske već antifašističke i evanđeoske. Naspram njega i nacionalista razlika je ista kao između ljubiti i ubiti. Ljubiti bližnjeg svoga kao samog sebe jedna je od osnovnih poruka evanđelja koju je fra Luka slijedio. Oni, da ih više ne imenujem, bližnje svoje su ubijali, pljačkali, protjerivali. U njihovoj interpretaciji te poruke bližnji su postali samo Hrvati, mada su radili i na njihovu štetu. Lako bi bilo dokazati da je hrvatskoj nesreći jednako doprinio hrvatski nacionalizam koliko i srpski i bošnjački. Glupavom politikom taj je narod u svojoj zemlji postao dijaspora, manjina, brojčano relevantno prisutan samo na petini teritorije u odnosu na onu koju je nastanjivao prije rata.
U fra Lukinoj interpretaciji evanđeoske poruke ljubavi, bližnji su svi ljudi, pa i Srbi i Bošnjaci. BiH je njihova na svakom svom pedlju, kao što je istorija Bosne i njihova istorija. Po fra Luki, cijela BiH je i hrvatska, a istorija BiH je i istorija Hrvata u njoj a ona ne ide u prilog hrvatskom nacionalizmu jer otkad se Hrvati u BiH tim imenom nazivaju nije bilo perioda u kojem ih je u Bosni bilo manje nego danas kada njima gotovo suvereno upravlja HDZ. To je jako dobro znao fra Luka pa je jedna od njegovih najžešćih polemika u javnosti bila usmjerena na zaštitu Ahdname i odbrana fra Anđela Zvizdovića i njegove mudrosti, a upravo je njega hrvatski nacionalistički korpus želio proglasiti za izdajnika. Ono što je fra Luka htio da kaže jest da nije bilo Zvizdovića, teško da bi bilo i Hrvata u BiH. Ono što se nakon fra Lukine smrti može reći jest to da ako se ne nastavi sa tradicijom Zvizdovićeve misli i diplomatskog umijeća, čiji je fra Luka jedan od značajnijih izdanaka, Hrvatima može biti samo gore, a i drugima s njima.
Kamo sreće da druge dvije vjerske zajednice imaju svoje fra Luke, no dovoljno je za spas BiH i njenih naroda katolička, franjevačka zajednica u BiH ako iskreno, istinski, nastavi slijediti evanđeosku poruku ljubavi.
Zbog toga, nakon fra Lukine smrti, neophodno je štititi ga, štititi njegovu misao i djelo od onih koji ga i mrtvog neće pustiti na miru. Paradoksalno će zvučati, ali nakon njegove smrti, najvažnije će biti održati ga u životu, a to je zadatak svih nas koji smo na strani onoga ljubiti, a ne ubiti.
Biografski podaci:
Fra Luka Markešić rođen je u Proslapu kraj Prozora, u Rami, 23. prosinca 1937. Teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a magistrirao je i doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Ljubljani. Za svećenika je zaređen 1964. Od 1972. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Autor je brojnih članaka, studija i knjiga. Umro je u Sarajevu 7. Kolovoza 2014.