ZAOSTAJANJE ili o radu „štapom i kanapom

Povezani članci

• Knjiga «TEATAR U RATNOM SARAJEVU 1992-1995» čuva lijepe stvari od zaborava
• ‘Most’ Mostara
• Kafa sa Danny Gloverom
• Almin Kaplan – Šušanj
• Vreme ponovo nađeno
• Pravo na Andrića

Ako se nerijetko hvališemo postignućima u glumi i redateljstvu našega teatra onda treba i ovoga puta pozornost duže, a ne tek na tren, skrenuti na stanje tehničkih službi u bosanskohercegovačkim kazalištima.

Tamo je stanje gore od katastrofalnog. Potpuno zanemareni tehnički aspekt naših teatara prisiljava kazališne djelatnike da vlastitom dovitljivošću nadoknađuju ono što svi normalni kazališni mehanizmi po logici stvari obvezatno imaju. Nekada najrazvijeniji tehničko-scenski mehanizam Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice danas je olupina negdašnje najopremljenije i tehnički najsuperiornije kazališne kuće u BiH.

Sarajevsko Narodno pozorište, Kamerni teatar 55 i SARTR nisu u boljoj situaciji kad je tehnička opremljenost scene u pitanju.

Poseban problem u posljednje vrijeme naročito izražen je odumiranje i nestajanje čitavih profesija značajnih za pravljenje teatra.

Cipelari, vlasuljari, šminkeri, stolari i bravari su samo stavke u popisu radnih mjesta. Uglavnom nepopunjene, jer se nitko danas u teatrima, a o nekulturnoj i nezainteresiranoj vlasti da i ne govorim, ne trudi da školski sustav obrazuje ove djelatnike iznimno značajnih umjetničkih zanata.

Nažalost, već su prošle i decenije kako je u mirovinu otišao posljednji majstor koji je u ovoj državi znao napraviti prerfektnu baletnu patiku. Teatar sada isključivo kupuje nekvalitetne baletne patike iz inozemstva.

Nebriga o obnovi tehničkih uvjetnosti, a posebno nebriga za personal koji bi opsluživao naše profesionalne teatre je nešto što će na duži rok uvjetovati zaostajanje bh. teatra.

Za to bi netko od kulturnih vlasti morao i odgovarati!!!