Neukaljan bijeli mantil

Povezani članci

• Snežana Čongradin piše Vuku Draškoviću: Prekinite rehabilitaciju Draže Mihailovića
• Nakon lavande na udaru i građevinari
• Let.ba i roditelji Balet Mostar Arabesque uručili donaciju Udruzi Sunce
• Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu za kazneno djelo pomaganja u genocidu
• U Mikseru promovisana knjiga „Brodska cesta bb“ Medihe Selimović
  Život kao obilje oblika u kojima se javlja nesreća
• Esad Bajtal: Krajnje je vrijeme da se Dodik zaustavi

Nakon jučerašnjih hapšenja liječnika i jedne medicinske sestre iz Opće bolnice Sarajevo nisam uopće razmišljao o ovoj antikoruptivnoj akciji policijskih agencija i tužilaštva.

Sjetio sam se, jednostavno, jedne rečenice i nekoliko stihova i divnih misli koje su izrekli bardovi bosanskohercegovačkog pjesništva Izet Kiko Sarajlić i Velimir Veljo Milošević o doktorici koja je otišla liječiti ljude diljem Bosne, ratom unesrećene, a onda kad su joj oni povjeravali u razgovorima u ordinacijama suhozlatne istine kako su im u kavalkadama rata pomagali ljudi drugih vjerskih i nacionalnih svjetonazora, njihova duboko ljudska i potresna sjećanja inspirirala su je da sakupi i objavi knjigu takvih svjedočenja…

Rečenicu je kazala liječnica sa dugim stažom izvan grada podno Trebevića, kada se doselila u Sarajevo nakon rata, o tomu da neće da učestvuje u svemu onom što se u ovdašnjem zdravstvu događa…

U jednoj od brojnih europskih i američkih seansi na kojima je svjedočila o ljudskom dobru liječnica je ova odgovorila na pitanje zašto nije više pisala o zločinima i zločincima:

Htjela sam svjedočiti o dobru i moja knjiga je o dobru i dobrim ljudima…

Eto, zato su akademik Sarajlić i veliki pjesnik, nepravedno zaboravljen u BiH i Sarajevu, Velja Milošević, govorili o njoj poetski nadahnuto.

Jer, svetost je čuvati profesiju satkanu od poetičnih niti čovjekoljublja.

Ima pravo ova liječnica, jer je čuvala dostojanstvo poziva i u isto doba tkala najljepše tkanice DOBRA.

Eto, u danu u kojem se saznaje da su neki sarajevski liječnici vjerojatno uprljali svetost bijelog mantila, asociram na ženu koja je zapravo naša Ivanka Orleanka, koja se časno bavila dobrotom i dobrim ljudima u dobu stravičnog zla.

Takvi nam liječnici nedostaju. Ovo je i moja pohvala tisućama onih u bijelim mantilima koji časno i predano rade svoj duboko humani posao. Svaka im čast i moje priznanje kao i njihovoj koleginici koja je sačuvala obraz i svetost bijelog mantila i činila puno više…

U slavu dobrote i čovjekoljublja.