Možete počupati svo cvijeće, ali nećete zabraniti dolazak proljeća

Povezani članci

• Zlatko Lagumdžija daje ti krila – politički in memoriam sljedbeniku Boga i Tita
• „Vi ne volite Hrvatsku!“
• Nagrađivanje Petera Handkea – uvreda i poniženje za žrtve
• Politika i fikcija
• Satko Mujagić: Prijedorski noj i instruktori pozitivne historije
• Posljednji pozdrav – Ljubiša Samardžić, 1936. – 2017.

foto: Wikipedia

Možete počupati svo cvijeće, ali nećete zabraniti dolazak proljeća.

Pablo Neruda

Dan pobjede nad fašizmom u Hrvatskoj i ove godine obilježavamo sa prigodnom ustaškom ikonografijom i posjetima najvišeg državnog vrha Bleiburgu. Gradovi u Hrvatskoj i ove su godine išarani fašističkim sloganima i simbolima, ustaše se prikazuje kao borce za slobodu Hrvata, mijenjaju se udžbenici i sotonizira se antifašizam na svakom koraku. I ove godine ovaj veliki dan obilježavamo bez spomena zapovjednika antifašističkog pokreta u Jugoslaviji, ali i Hrvatskoj, i ove godine naši su gradovi bez ulica žrtava fašizma i pijeteta prema istima, i ove godine spodobe poput Brune Esih javno i bez straha objavljuju kako je ovaj dan dan poraza Hrvata, te kako smo danas izgubili, a ne dobili rat. Predsjednica nam i ove godine čestita ovaj veliki dan sa nejasnim porukama, te odabire ove dane da se pokloni na Bleiburgu, umjesto da sudjeluje u ovim jadnim proslavama koje još samo nekolicina starih antifašista organizira.

Predsjedništvo Sabora odbilo je i ove godine pokroviteljstvo nad obilježavanjem Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom.

Iz samog Ureda predsjednika Sabora stigla je odbijenica, uz obrazloženje kako nije sasvim jasno tko bi i kako organizirao samo obilježavanje, te o kakvom se točno obilježavanju radi. Da našem uvaženom Saboru i njegovim zastupnicima nije poznato što se obilježava taj dan i nije naročito čudno, jer tog dana, Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom, osim svečanosti koju organizira predstavništvo EU uistinu i nema nikakvih proslava već godinama, a pogotovo ikakvog obilježavanja.

Antifašizam, kao i sekularna država, stanuju još samo na povelji Ustava RH, koja leži zaboravljena u nekom uredu i negdje uredno kupi prašinu. Kao pravi Hrvati drže se katolički, a ne sekularni kalendari na stolu, pa nije čudo da čovjek propusti i kojeg blaženika, a kamo li obilježavanja za koje blaženog pojma Hrvati nemaju da svijet obilježava.

O kakvom se točno obilježavanju tu radi bilo bi dobro da Hrvati pitaju obitelj Danya Wildera koja živi u pitomoj i mirnoj Alabami. Znam da će vam ovaj moj prijedlog zazvučati malo čudno, ali ako ga pročitate do kraja shvatit ćete zašto je ta obitelj toliko važna za milu nam i najdražu Hrvatsku. Obitelj Danya Wildera, iz malog Huntsvilla u Alabami.

Danya Wildera koji je ničim izazvan napustio svoj dom u Huntsvillu, svoj pitoreskni ranč u Alabami, i pridružio se svojim vršnjacima kao dobrovoljac u obližnji sabirni centar vojske USA. Dany Wilder se tako sa nepunih osamnaest godina unovačio i nekoliko tjedana kao farmer obučavao za neposrednu i blisku borbu prsa o prsa koja ga je čekala, jer mjesec je ožujak 1944. i američki general Dwight D. Eisenhower okuplja koaliciju kakvu svijet još nije vidio i oružanu silu kakva se još nije pojavila u povijesti zemaljske kugle.

Za operaciju „Overlord“ general Eisenhower morao je pripremiti 1 milijun vojnika i još 2 milijuna ljudi za direktnu ratnu proizvodnju. General Dwight Eisenhower bio je tada duboko svjestan da američka vojska nema tolike resurse na raspolaganju, pa je pozvao svoj narod, mladost svoje zemlje da se priključe svojoj generaciji u Europi i objasnio im zašto, putem medija, novina i kina.

Dwight Eisenhower pokazao je toj generaciji, koju će mnogi nazvati generacijom „najboljom koju je svijet ikada dao“, što je fašizam, kako se mladost slična njihovoj bori protiv tog zla i koliko je važno da sudjeluju u ratu koji ruku na srce, barem što se tiče Europe i Danya Wildera iz Huntsvilla u Alabami i nije trebao ticati. Dany je mogao, slično kao i Vi, uvaženi i cijenjeni Gorane Jandrokoviću, postati predsjednikom Sabora, ministrom kulture, ili najvećim dobavljačem mesa za hamburgere u Americi.

Ali jebiga, nije.

Danya Wildera njegova čast i hrabrost koju obilježavamo danas Danom Europe, odvela je na plažu, kodnog imena „Omaha“ na koju se iskrcao Dany Wilder sa svojim vodom, na desantnom odsječku „Dog Green“ čete A, 116. Pukovnije vojske Sjedinjenih država. Događanja u tom sektoru svojom brutalnošću svrstavaju se uz bok najzloglasnijih krvoprolića u ljudskoj povijesti, što je jedan od razloga prenaglašene prisutnosti „Omahe“ u popularnoj kulturi i pamćenju američkog naroda. Ali i zahvalnog naroda Europe. Koji unatoč Vama, uvaženi Gorane Jandrokoviću, pokazuje neobične memorijske osobine, pa pamti i obilježava dane o kojima Vi točno ne znate o čemu je riječ.

Naime, to jutro 6. lipnja 1944. počinjala je posljednja faza borbe Ujedinjenih naroda protiv III. Reicha, natjeranog u stratešku defenzivu već posljednjih godinu dana. Na istoku, ratište se protezalo od Finskog zaljeva, pa do Crnog mora kod Odesse, a Crvena armija bila je na vrhuncu priprema za stratešku ofenzivu „Bagration“, usmjerenu na uništenje grupe armija „Centar“ u bjeloruskoj izbočini.

Na Balkanu, točnije na području tzv. NDH, upravo je propala još jedna operacija – Desant na Drvar (Unternehmen „Rösselsprung“) – protiv Tita i Vrhovnog štaba NOVJ. U Italiji je krajem svibnja probijena njemačka obrana linije „Gustav“, a 5. lipnja američke trupe ušle su u Rim koji su Nijemci napustili dan ranije. Kako vidite iz povijesnih činjenica, uvaženi predsjedniče Jandroković i naša Hrvatska odigrala je važnu i značajnu ulogu u tim presudnim danima za Europu koju toliko volite i čijim se članstvom dičite.

Gnijezda otpora na „Omahi“ sadržavala su preko 60 teških artiljerijskih oružja i 18 protutenkovskih topova. U taj pakao iskočio je devetnaestogodišnji Dany sa svojom satnijom zagazivši u, kako je opisao kasnije u svoju bilježnicu, u more crveno od krvi.

Njegovi suborci, njegova generacija ležala je beživotno zapletena u bodljikavu žicu i protutenkovske ježeve na plaži Omaha. Dany je iako lakše ranjen uspio stići do uzvisine koja ga je koliko – toliko štitila od neprijateljske vatre.

Ono što će uslijediti jedna je od najstrašnijih priča njegova života, ali i najveličanstvenijih priča koje je ispisala ta generacija. Milju po milju borit će se prsa o prsa sa vojnicima u sivim odorama koji će ukopani pokositi na tisuće farmera iz Alabame, Wyominga, Nebraske, Wisconsina, Michigana i ostalih država USA. Na tisuće mladih ljudi njegove dobi, dobrovoljaca, pokosit će vatra iz ukopanih bunkera plaže Omaha.

Njegova „Dog Green“ četa A, 116. pukovnije bila je svedena na četvrtinu sastava u prvom naletu, da bi od same postrojbe na kraju dana, slomivši Njemački otpor od čete A ostali samo njih trojica preživjelih.

Trojica.

Od čitave pukovnije.

Američki gubici bili su na Dan – D, procijenjeni su na preko 3,000 mrtvih, ranjenih i nestalih, no ta se brojka pokazala kudikamo većom. Istraživanjem „US National D-Day Memorial Foundation“ na „Omahi“ je utvrđeno 3,686 izgubljenih mladih života, od kojih su dvije satnije i četa A potpuno zbrisane sa lica zemlje.

Dany je sa trojicom svojih suboraca iz početne formacije preživio i krenuo na put koji će opisivati u svojoj bilježnici, put pakla kako ga je nazvao, put po okupiranoj Europi gdje se nagledao svih zvjerstava koje su činili Nijemci u svojoj četverogodišnjoj kampanji nošeni nacional-socijalističkim idejama svog Führera, Adolfa Hitlera.

Dany će ući u koncentracione logore i svojim očima vidjeti sve užase koje je ljudska vrsta napravila u ime jedne ideologije, ideologije koju povijest naziva fašizmom, ideologije protiv koje je ustao cijeli svijet u koaliciju do tada nezamislivu po svojoj veličini, koaliciju koja se više u povijesti nikada neće ponoviti jer nije bilo potrebe cijenjeni predsjedniče Jandroković. Zbog tih sudbonosnih dana koji su oslobodili Europu fašizma uljuđeni svijet se klanja Danyu Wilderu i svim tim mladim ljudima, jednim danom u godini, odajući im počast i zahvalnost. Jer svijet je predsjedniče Jandrokoviću, a posebno Europa, nastavio živjeti normalno do dana današnjeg, osim naše Hrvatske. Ona je čudnim spletom okolnosti izgubila Drugi svjetski rat, a zapravo je ispisala najsvjetliju stranicu svoje povijesti, sa kojom Vi, uvaženi predsjedniče, očito niste upoznati.

Svijet je jasno pokazao svojim zajedničkim činom, ujedinivši se globalno borbom što misli o fašizmu i koliko je važan antifašizam u daljoj povijesti, koliko je važno učiti djecu o tim danima da se nikada ne ponove.

Da nikada takvo zlo ponovo ne digne glavu i užasne svijet. Da se nikada ne ponovi da čovjek čovjeka guši plinom i spaljuje u peći jer je druge nacionalnosti, rase, vjerskog ili spolnog opredjeljenja.

Dany Wilder poginuo je na zadnjem mostu kojeg su branile trupe Wermachta pred samim Berlinom. Njegova krvava bilježnica ostala je kao spomen na te dane i čuva se u muzeju heroja u državi Alabami kao nacionalno blago ali i kao opomena, opomena da jednom, bilo kada u povijesti vrijedi ostaviti svoju farmu u Huntsvillu, svoje krave i svoj miran način života da bi sa svojim vršnjacima osigurao bolji svijet svojoj djeci, djeci Europe, pa i budućim predsjednicima Sabora oslobođene Europe.

Po cijenu vlastitog života.

Dany Wilder jedan je od stotina tisuća hrabrih ljudi svoje generacije, njegova generacija dala je tisuće sličnih heroja, po cijeloj Europi pa i u Hrvatskoj. Antifašisti su ginuli za pravedan cilj, za moralan čin, i antifašizam je nešto najbolje i najvrjednije što je ovaj svijet dao, što je Hrvatska dala. Njena mladost ginula je u kopačkama, kao Prvi partizanski odred koji je masakriran od strane fašista. Cijela prva momčad RNK Split.

Ja iskreno ne očekujem da Hrvati budu upoznati sa svim važnim datumima Hrvatske povijesti, kapaciteti Hrvata su takvi kakvi jesu, ljudski i ograničeni. Kao i moji uostalom, i sam propuštam sve važnije datume novije Hrvatske povijesti. No iskreno držim da bi se obitelji Danya Wildera Hrvati trebali pismeno ispričati.

Obitelj tog momka ostala je zakinuta za sina, ostala je zakinuta za unuke, praunuke, da bi mi danas živjeli u slobodi unije koje smo članica.

Da, pogodili ste, iste one EU čiji dan danas slavimo.

Jer nema danas bolje poruke Hrvatima od one koju je jednom, davno napisao Pablo Neruda:

Možete počupati svo cvijeće, ali nećete zabraniti dolazak proljeća.