ONI KOJI DOLAZE
Povezani članci
U vlastitoj redateljskoj bilježnici neću ovih dana propustiti prigodu da ubilježim dva glumačka imena za koje sam se uvjerio tijekom procesa proba za predstavu Sedam dana kasnije Svetlane Broz da su ne samo izvorni talenti nego i nasljednici onih glumačkih asova koji su Bosnu i Hercegovinu svrstali u ozbiljne teatarske stratume na kazališnoj i uopće umjetničkoj mapi regiona.
Dino Sarija i Belma Salkunić nisu još prepoznati od teatarske kritike i teatrologijske bh. recentne misli kao protagonisti novog talasa u našem kazalištu, ali sam siguran da suvremeni senzibilitet koji iskazuju na pozornici daje nadu da će sarajevski i bh. teatar u budućnosti imati itekakve uspone.
Ozbiljnost i profesionalnost ovih mladih glumaca plijeni i pokazuje kako je konkurencija na tržištu glumačke ponude komponenta koja će donijeti i donositi prevagu u umjetničkom uspjehu.
Glumci poput Sarije i Salkunićeve ukazuju na neophodnost brže regeneracije, smjene u generacijskom pogledu kadrova, što teatru donosi neophodnu svježinu i trajnu životodajnost.
Dvoje mladih glumaca su predstavnici jedne ozbiljne generacije koja ne čeka da ih se potraži, oni sami traže i nalaze svoja mjesta u profesionalnim personažima naših kazališnih kuća.
Prava je sreća i golemo profesionalno zadovoljstvo poznavati ih, a kamoli raditi s njima i stvarati nove teatarske realnosti, danas i ovdje!