Neira Dizdarević inicira donošenje zakona o porodičnom čuvanju djece u Kantonu Sarajevo

Povezani članci

• Međunarodni znanstveni skup u Zagrebu: Uloga regionalnih država u perspektivi projekta Ujedinjenih oružanih snaga Europe
• ŽURNAL U POSJEDU ZAPISNIKA UPRAVE ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE: Memija i Hodović oprali milione maraka sumnjivog novca
• Vijeće ministara BiH nudi finansijsku pomoć Švedskoj i Grčkoj koje su zahvaćene požarima
• Dohakali ‘kulturi’ nekažnjavanja? Knjiga ‘U ime države’ autora novinara Mateja Šurca i Blaža Zgage
• Lajčak: Ako je Srbija mogla riješiti problem Kosova, može i BiH “Sejdić-Finci”
• HOR ZA MALE I MLADE “SUNCOKRETI“ POZIVA U SUBOTU NA AUDICIJU

Foto: FENA/Alma Pašić Delić

Na današnjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo zastupnica Naše stranke Neira Dizdarević pokrenut će zastupničku inicijativu Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS za donošenje zakona o uslugama porodičnog čuvanja djece.

Porodično čuvanje djece je jako raširena djelatnost koja nije regulisana postojećim zakonima, iako u okviru klasifikacije djelatnosti postoji mogućnost za njeno obavljanje pod šifrom 88.91 koja se odnosi na „djelatnosti dnevne brige o djeci“.

Za zaposlene roditelje, jedan od najčešćih oblika dnevne brige o djeci do tri godine je zapošljavanje dadilje u vlastitom stanu ili odvođenje djeteta na čuvanje u dadiljinom stanu. Osim zapošljavanja dadilje, postoji i dnevna briga o djeci u stambenim objektima, gdje se radi u grupama s predškolskom ili školskom djecom, što dodatno smanjuje cijenu usluge. Da je takva djelatnost općeprisutna, dokazuje i broj oglasa za čuvanje jednog ili više djece u manjim grupama u stambenim objektima na području KS. Ova praksa je prisutna i kod nas decenijama, ali se zakonski ignoriše.

Zastupnica Neira Dizdarević kaže kako bi usvajanje zakona o djelatnosti porodičnog čuvanja djece bilo od višestruke koristi za društvo. Roditelji bi mogli birati između institucionalne i vaninstitucionalne brige o djeci, postojala bi mogućnost brige o djeci u malim grupama od strane profesionalno osposobljenih osoba, a uveo bi se nadzor nad uvjetima u kojima djeca borave i načina na koji se s njima radi.

„Ovaj zakon bi donio pravnu sigurnost za roditelje i pružaoce usluga, ali bi omogućio i samozapošljavanje dobrog dijela nezaposlenih osoba te smanjio sivu ekonomiju. Uz to, označio bi i aktivan pristup pravima, zdravlju i dobrobiti djece, te bi nas približio zakonskim okvirima i dobroj praksi razvijenijih zemalja Europe i svijeta“, ističe Dizdarević. Kao pozitivan primjer koji nam može poslužiti u rješavanju ovog problema ona navodi susjednu Hrvatsku, čije je zakonodavstvo stvorilo pravni temelj za sigurno i standardizirano obavljanje ove djelatnosti.