Kad predsjednik utihne

Izdvajamo

• Morao je Milorad Dodik izići u javnost nakon tog događaja koji je uzburkao strasti u BiH i nešto izjaviti. Recimo, mogao se ograditi od korištenja njegovog imena od strane prijedorskog nasilnika. Ili reći- ne, ne smije niko u moje ime nikoga udarati i maltretirati. Ma mogao je reći i "Aferim, junače, tako se brani Srpstvo". Prećutao je.

Povezani članci

• Terorista Tomislav Marković: Pisac je državni neprijatelj broj jedan u Srbiji
• Marko Vešović: Ne postaje sumanut onaj nad kojim se vrši nasilje, već onaj koji nasilje vrši
• Marjan Hajnal: Izdaja
• Slavo Kukić: Tko je Čoviću važniji – Dodik ili Komarica i njegov katolički vjernički puk?
• Komšićeva ostavka
• Marin Jurjević: “IT’S A CRYING TIME AGAIN”

Lako je paliti budale da se biju. To su elite oduvijek radile. Za zlo koje se dešava nisu krivi počinioci. Krivi su oni koji ih na to zlo nagone. A Mile ćuti li, ćuti.

U toku incidenta na otpadu u Prijedoru spominjano je ime i prezime predsjednika Predsjedništva, kome se maltretirani trebao javno izviniti. Pomenuti predsjednik nakon toga se nije oglasio.

Morao je Milorad Dodik izići u javnost nakon tog događaja koji je uzburkao strasti u BiH i nešto izjaviti. Recimo, mogao se ograditi od korištenja njegovog imena od strane prijedorskog nasilnika. Ili reći- ne, ne smije niko u moje ime nikoga udarati i maltretirati. Ma mogao je reći i “Aferim, junače, tako se brani Srpstvo”. Prećutao je.

Ono što se desilo juče na otpadu nije i ne može biti slučajno. To je direktna posljedica otrovne retorike koju koristi Milorad Dodik. “Izvinite, Srbi u Prijedoru, što sam lijepio zastavu Bosne i Hercegovine na prikolicu. Neću nikad više i poštujem Republiku Srpsku i Milorada Dodika.” Bile su riječi koje je Azrin Hodžić bio prisiljen da izgovori. Uz to Marijanović je Hodžiću rekao i to da kada Dodik ne može imati zastavu Republike Srpske u kabinetu, ne može je ni on imati na prikolici.

To vam je paradigma svakog rata. Cijela scena dešavala se na otpadu sekundarnih sirovina. Niko ko je bogat, ili makar ima sređenu ekonomiju ne ide da prodaje sekundarne sirovine. Na otpade idu oni koji se bore za preživljavanje. Marijanovića je, prema njegovim riječima, na otpad poslala grupa iz Banja Luke i Mrđe. Teško je na tako nešto nagovoriti nekoga ko ima prosječna primanja. Dakle, ovdje su dva čovjeka koja očito imaju svoje svakodnevne probleme došla u izuzetno neprijatnu situaciju. Hodžić je dobio batine i ponižavanje, Marijanović je uhapšen i sigurno neće proći bez kazne.

Tako to biva. Bogati iz toplote svojih kabineta pale budale da brane nekakvu nacionalnu čast, prodaju im patriotizam kao zamjenu za sve ostalo što im fali, i onda mirno posmatraju dok se ovi bore na život i smrt.

Nije ovo izolovani incident, to je naša realnost. Kada bi se sutra grupa budala skupila da pije Drinu (jer ako je Drina granica, popićemo je), niko se ne bi trebao začuditi tome. Umjesto da rade na tome da grade bolju budućnost za generacije koje dolaze, naši političari (izuzetno bogati ljudi) pripremaju nove generacije za neki sljedeći rat. U tom ratu će sirotinja gubiti ruke, noge i glave, dok će oni iz kabineta palamuditi o časti i dijeliti medalje izranjavljenim i gladnim.

Pogledajte malo ko su ti koji se bore za “nacionalnu stvar”. Sve go garib, i svi oni koji su u prošlom ratu bili djeca ili čak nisu bili ni rođeni. Pročitajte komentare na socijalnim medijima. Svi internet ratnici su se digli na stražnje noge i pjene o tome kako dolazi nova Oluja ili kako sve smrdistance treba istrijebiti.

Kad to pogledate, zapitajte se usput zašto ljudi svaki dan odlaze. Zašto se oni obrazovani i prosvijećeni na kratko vrate, pa onda opet bježe u sigurnost dijaspore.

Lako je paliti budale da se biju. To su elite oduvijek radile. Za zlo koje se dešava nisu krivi počinioci. Krivi su oni koji ih na to zlo nagone.

A Mile ćuti li, ćuti.