Raspisane nagrade za udomljavanje pasa

Povezani članci

• Šta mačka želi od vas kada vam sjedne na laptop ili na knjigu dok je čitate?
• USKORO KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV SVIH HOROR SKLONIŠTA ZA NAPUŠTENE ŽIVOTINJE U BIH ZA NESAVJESNO TROŠENJE NOVCA PORESKIH OBVEZNIKA I MUČENJE ŽIVOTINJA
• Mogu li psi razumjeti matematiku? Znanstvenici imaju neočekivan odgovor
• Psi mogu “nanjušiti” epileptični napad kod ljudi prije nego što se dogodi
• Zanemarivanje i držanje u neprimjerenim uvjetima
• Borba za opstanak sibirskog tigra

Općina Sv. Ljupčevac ima 5.500 stanovnika i proračun od 16 milijuna kuna. Smještena je u lijepom gorskom kraju i kažu da je baš po mjeri čovjeka.

Naravno, kao i svugdje i u Sv. Ljupčevcu ima neodgovornih ljudi koji napuštaju svoje pse, pa je – kako Zakon o zaštiti životinja i nalaže –  općina potpisala ugovor o skupljanju i smještaju napuštenih pasa s jedinim skloništem u županiji. Smještaj općinu košta 55 kn dnevno, što je 1620 kn mjesečno po psu. Ako općina ima stalno popunjenih pet mjesta u skloništu, općinu njihov smještaj košta 8100 kn. Treba reći i da više od pet mjesta općina niti ne može dobiti, jer je kapacitet skloništa 80 pasa, a samo gradu koji je sjedište županije treba oko 400 mjesta.

Iako je svakom prosječno pametnom čovjeku jasno da Sv. Ljupčevac mora napraviti nešto da spriječi napuštanje pasa, općinari su samo smislili način kako da uštede nešto novca za plaćanje skloništa, pa su raspisali nagradu za udomljavanje pasa koja iznosi 1200 kn po psu. Time je trošak smanjen za 420 kn po psu, tj. za 2100 kn za pet pasa.

Naravno da su općinari mogli prebrojati koliko pasa ima u općini i provjeriti jesu li mikročipirani – što su prema Zakonu bili dužni obaviti do 30. lipnja 2018. – čime bi se odmah otkrilo tko je napustio psa. Time bi na kaznama za ovih pet pasa zaradili 50.000 kn – iako psi u tom slučaju vjerojatno niti ne bi bili napušteni. Mogli su i naplatiti kazne svima koji su prekršili odredbu o obveznom čipiranju u Zakonu o veterinarstvu – koji je na snazi već desetljeće – i nisu čipirali i cijepili pse, pa na ovih pet pasa zaraditi 30.000 kn. Ali kak’ bi rekli naši ljudi, nije iz njihovog džepa pa je lako s tuđim krastavcem mlatit’.

Uskoro su i Gornja Krumpiruša, Donji Zmijurec i Grad Smrčak raspisali nagrade u iznosima od 800 – 3000 kn. Donji Zmijurec je nagradu „upakirao“ u hranu za psa za godinu dana.  Očekuje se da će se pridružiti i drugi gradovi i općine. Zagreb bi mogao isprazniti sklonište za iznos od 180.000 kn – ako bi škrtario i dao svakom udomitelju samo 1000 kn. Za dvostruki iznos sigurno bi mogao udomljavati najmanje 2160 pasa godišnje, po mogućnost istim onima koji su pse napustili – da se pse ne šokira s novim udomiteljima.

Nakon što bi s godinama kroz skloništa prošlo milijun pasa koje bi gradovi cijepili, čipirali, kastrirali u skloništima i nagradili udomitelje, u Hrvatskoj više ne bi bilo napuštenih pasa.  Sve to bi bilo plaćeno novcem građana koji svoje pse nisu napustili i sve potrebno za svoje pse plaćaju iz vlastitog džepa i novcem onih koji niti nemaju pse – platili bi zbog prisilne solidarnosti kao i danas.

Ovo bi gradove i općine koštalo između 1 – 3 milijarde kuna.

Ova metoda udomljavanja pasa je ujedno i odlično rješenje za općine koje nisu tako bogate kao Sv. Ljupčevac, pa mogu svoje pse napuštati na svetoljupčevačkom području, što se nikako ne može dokazati budući da niti jedna susjedna općina nije evidentirala pse na svom području.

Kao što je i bilo za očekivati, javnost je raspisivanje nagrada dočekala s velikim odobravanjem koje dokazuje njenu totalnu kratkovidnost. Poput budalaša na bojnom polju koji umjesto strategije za pobjedu u ratu imaju samo taktiku kako se pod kišom metaka dočepati grma i posrati se da nitko ne primijeti, tako i građani misle kako je to lijepo, slatko i dobrodušno plaćati ljudima koji žele udomiti jadnog, dragog, napuštenog peseka.

Inače, u razvijenim zapadnim zemljama je nezamislivo udomiti psa iz neprofitnog skloništa i za njega ne platiti naknadu. I onim našim ljudima – koji su toliko rijetki – je također nezamislivo udomiti napuštenog psa bez da ostave donaciju skloništu ili udruzi. To su oni ljudi koji su udomili napuštenog psa zato što imaju srce, a ne zato što bi im netko platio njihovo dobro djelo.

Uostalom, zar bi oni koji nemaju mogućnosti uopće trebali udomljavati pse?

psilajukaravaneprolaze.com