Socijaldemokrati zadržali vlast

Povezani članci

• Rusija formalno uhapsila osumnjičene za napad u Sankt Petersburgu
• Borut Pahor novi slovenski predsjednik: “Ovo je početak nove nade i novog vremena”
• Mađarska rasporedila još 3.000 policajaca duž južne granice
• Poricanje društvene stvarnosti
• SAD proglasile Iran potpunim odbrambenim partnerom Rusije
• Zašto se svjetske sile takmiče u misijama na Mjesec?

AFP Photo/Henrik MONTGOMERY

Konačno je, više od četiri mjeseca od izbora, u Švedskoj izabrana Vlada. Kao i u prošlom mandatu vlast će biti u rukama socijaldemokrata, pojačanih s Miljöpartiet,  zelenima, što bi mi rekli.

No, put do ovog izbora nije bio nimalo lak. Rezultat je bio mandat prednosti za lijevo-zelenom bloku, u odnosu na desni centar na čelu s Umjerenom partijom – Moderatima, s kojima su u koaliciji bili kršćanski demokrati, Centar i Liberali.

Krajnje desna stranka, SD, čiji su korijeni u neonacističkom pokretu, dobila je na izborima 62 od ukupno 349 u parlamentu. Nedovoljno da igra značajnu ulogu, ali dovoljno da, priklanjajući se desnom bloku, eventualno odluči pobjednika.

Međutim, u toku četveromjesečnih pregovora, Liberali i Centar se priklanjaju Socijaldemokratima, ne želeći dozvoliti da jedna „rasistička partija“, prema njihovom mišljenju, Švedski demokrati, odlučuje tko će vladati zemljom.

Interesantan je i način izbora za premijera. Ne traži se da kandidat dobije nadpolovičnu većinu izabranih zastupnika, već da više od pola glasa protiv njega. Da ga se tolerira. Protiv Stefana Löfvena, socijaldemokratskog kandidata glasali su Moderati, Kršćanski demokrati i Švedski demokrati – nedovoljno da ne bude izabran.

Aktivno „za“ bili su socijaldemokrati i Zeleni, dok su Partija ljevice, koja je u prošlom mandatu bila u koaliciji sa Socijaldemokratima, te Liberali i Centar bili suzdržani – glasali žuto.

Ljevica je umalo srušila izbor Löfvena, jer je po njihovom mišljenju, u dogovoru s Liberalima i Cenntrom, napravio mnoge ustupke koji nisu svojstveni lijevoj orjentaciji, već više mirišu na liberalni kapitalizam.

No, opći je utisak da je majstor pregovaranja, kako Šveđani vide Löfvena, bišeg sindikalistu, kao i više puta do sada, demonstirao „umjetnost mogućeg“.

Cijelim procesom je Švedska još jednom pokazala poličtičku zrelost i visok stupanj domoljublja. Za razluku od balkanskog poimanja domoljublja ovdje se domovina ljubi odgovornošću, sigurnošću, moralnim i etičkim normama, solidarnošću i brigom za prirodu.

Kada bismo morali upotrijebiti isti politički štap u tradicionalnom orjentiranju na lijevo i desno, mogli bi reći da je, u mnogim pitanjima, švedski desni centar više lijevo od deklarirane ljevice u zemljama „regiona“.

I da oko najvažnijih pitanja za sigurnost zemlje i brige za razvoj postoji visoki stupanj konsenzusa.

Zbog toga se i ovaj kvartal bez Vlade u Švedskoj ništa dramatično nije desilo.