HVALA TI IĆO!

Povezani članci

• Samir Šestan: Jadnici u Federalnoj vladi ili Klonirani Kalimero na steroidima
• Kordiću ne pakovati!
• Naša posla
• Jubilarna sezona obilježena brojnim uspjesima u Pozorištu lutaka u Mostaru
• Otvorena 23. smotra sedme umjetnosti u Sarajevu
• LANA JE ZVIJEZDA IZ PARALELNOG UNIVERZUMA

Foto: Admir Baltić

Tragom teksta Ismeta Bekrića u Oslobođenju

Ovaj tekst zapravo je svojevrstan dijalog dvojice dragih pjesnika o bar još dvojici korifeja pjesništva sarajevskog, bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog, poglavito o Izetu Kiki Sarajliću i Huseinu Tahmiščiću, rodonačelnicima moderniteta u bh. pjesništvu i književnosti, uopće. 

Pišući, ali i drugujući sa bh. i inozemnim piscima, postajao sam, na svoj način, bogatiji. Kako su se naši novčanici praznili i nekako čudno sužavali, tako sam bio sve bogatiji za brojna ljudovanja i prijateljstva sa pjesnicima i dramaticima, kao i sa proznom bratijom po peru i našim nesanicama.

Jedan od onih sa kojim sam posebno bio blizak, Josip Osti, danas je apatrid u Sloveniji, po mnogo čemu njegovoj drugoj domaji.

Taj čudesni čovjek, nekada europska velika nada atletskog sporta, kasnije najbriljantniji urednik sarajevskih, tad u Jugoslaviji prestižnih izdavača, za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva izdao mi je u svojoj, u Sloveniji egzistirajućoj biblioteci Egzil ABC knjigu teatrologijskog smjera. Slabo, gotovo nikako se posljednjeg desetljeća viđam sa tim, za mene osobno prestižnim pjesnikom i svjetskim intelektualcem.

Čitajući elektroničko izdanje Oslobođenja naišao sam, pak, na tekst meni jednako dragog bh. pjesnika Ismeta Bekrića, čija apatridska (opet slovenačka!)  sudba je slična Ostijevoj.

Jednostavno ne mogu prenebregnuti ovaj intervju, a zapravo tekst pjesnika ispisivan golemom ljubavlju za ukupnu sudbu drugog, sugovornika mu.

Ovaj tekst zapravo je svojevrstan dijalog dvojice dragih pjesnika o bar još dvojici korifeja pjesništva sarajevskog, bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog, poglavito o Izetu Kiki Sarajliću i Huseinu Tahmiščiću, rodonačelnicima moderniteta u bh. pjesništvu i književnosti, uopće.

Saznavši što prevrijedni Osti trenutno djela i koliko mu knjiga u prijevodu ili na slovenačkom izlazi, o nagradi Pont koju je dobri Osti dobio radi brojnih književnih i kulturnih mostova koje je uspostavio i uspostavlja na najširem internacionalnom planu, pročitao sam u ovom dijalogu dvojice dragih pjesnika i ljudi i svojevrstan omažni spomen na tvorce bh. literarnog moderniteta, ali i jedan po svemu neobično prijateljski portret današnjeg Josipa Ostija, građanina najširih europskih literarnih paralela, koji zrcali optimističnijom energijom nego li to kulturni sumor današnjeg, po svemu nazadnog i retrogradnog Sarajeva, zrcali.

Zato sam nemalo zahvalan Oslobođenju i dvojici mojih dragih prijatelja, dignitetnim piscima, Ostiju i Bekriću, na ovom intervjuu.

Imam potrebu i javno zapisati: Hvala ti Ićo! Bez vas dvojice ovo moje jutro bilo bi siromašnije!