Dan „D„ iz Sabora Hrvatske
Izdvajamo
- Bilo je mnogo diskutanata u Saboru, sa pozicija iznešenih bljuvotinja, nacionalističkih zabluda i recidiva ustaške ideologije, kada je u pitanju stanje i odnosa prema Bosni i Hercegovini, što bi mnogi naši neupućeni građani, zaista, posumnjali da su to naši parlamentarci, koji brinu za sudbinu, ove nam naše jadne i napaćene domovine.
Povezani članci
- NS Mostar: Urediti manje gradske parkove i otvoriti prostor za mlade i penzionere
- Svečano otvoren Klub novinara Bosanska Posavina
- U Kini pucaju lubenice, zar ne?
- POBITI, PROTJERATI, POKRSTITI – POPISATI
- Do polovine aprila blizu 300 migranta tražilo azil u BiH, smještajni kapaciteti gorući problem
- ‘Nasilje nad ženama je manifestacija historijski nejednakog odnosa moći’
Sačuvaj nas Bože, Hrvatske i hrvatske brige o opstojnosti naše nam domovine, jer niti riječi nije bilo o njihovoj ulozi, kao agresora sa zapada. Možda se, trebamo zahvaliti i našem rah. Predsjedniku, koji je i odlikovan od oca nacije, jer eto nije htio pokrenuti i tužbu u Hagu, prema svome „bratskom„ susjedu, agresoru i okupatoru ovih naših prostora i njihovoj cjelovitoj neprijateljskoj ulozi u nedavnim događanjima u dvostrukoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Živom iksanu, svakodnevno, naviru mnoga prijatna ili neprijatna podsjećanja na životne događaje. Tako je prisutan i tzv. dan „D“, koji ima i svoje određeno značenje.
Mnogi građani, ove nam jedine naše domovine Bosne i Hercegovine, često se volimo praviti „Englezi“, kako bi se to u žargonu, kod naših starih, često spominjalo.
„Tako je u engleskom jeziku nastao izraz D-day (dan D). Njime se u početku označavao samo datum savezničkog iskrcavanja u Francuskoj, a kasnije je taj izraz dobio opšte značenje i danas se upotrebljava kao oznaka za važan, značajan, presudan dan (datum), dan odluke ili dan kad se očekuje neki veliki preokret“ /citat iz Wikpedije /.
Upravo, u sopstvenom slučaju, dana 12. prosinca (srijeda) 2018 godine, u razmišljanjima da li sam, lud, zbunjen ili možda raspamećen, mučan mi je bio dan, poslije određenih saznanja.
Upravo, ovoga dana, slučajno na TV prijemniku uključim program, hrvatskog kanala, neke KISS televizije, koja je punih devet časova emitovala, zasjedanje parlamenta / sabora, Republike Hrvatske. Bila je tematska sjednica, dnevnoga reda, dekleracija o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Strpljivo slušajući sabornike, punih devet sati, a bili su brojni sa svojim diskusijama, iako mi je bilo veoma mučno, slušajući razne nebuloze i lažne interpretacije, spoznaja i događaja, u nedavnoj prošlosti, bar kada je bila u pitanju Bosna i Hercegovina, zaista je ovo bio dan, kada sam se priupitao, da li sam lud ili zbunjen, ali sam istinski ostao raspamećen.
U mojoj moždanoj memoriji, poput filmske trake, u kontinuitetu, prolazile su slike događanja, perioda od 90-tih do današnjih dana.
Istina, izlazi na vidjelo, ma kako bila bolna, za mnoge aktere događaja, ali vrijeme čini svoje, dok će nam istorija ostaviti generacijama, ispisane činjenice.
Prisjetih se početka 90-tih godina, nastanka i formiranja nacionalnih, odnosno nacionalističkih stranaka, te vezivanja zastava, sa stadiona Koševa, SDA i HDZ-a, što je svakako bio rezultat određenih dogovora, da li i ljubavi i poštovanja jednih i drugih?
Spoznao sam, slučajeve iz životne zbilje, da su se i braća „blizanci„ u poodmakloj dobi, često znali posvađati i pobiti, te nije ni čudno, da se i ove međustranačke zastave, „labavo uvezane„ u njihovom čvoru razvežu.
Upravo, ova saborska diskusija, mnogih sabornika, ukazala je na neki vid izdaje, saveznika i partnera na relacijama HDZ-a i SDA, kada je u pitanju i njihov međusobni odnos, na prostorima Bosne i Hercegovine.
Dileme, apsolutno nema, što konačno moraju shvatiti i svi građani Bosne i Hercegovine, što je i rezultat iskazan kroz diskusiju, mnogih sabornika, da su Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, ti prijatelji i saveznici, koji trebaju i moraju omogućiti i priznati ostvarenje i trećeg entiteta, tj. Herceg Bosne.
Tako, primjera radi, sabornik Hrvoje Zekanović, veli: „ Hrvatima nema opstanka u Bosni i Hercegovini, bez trećeg entiteta HB, zato treba i mijenjati Dejtonski sporazum„. Sabornik Ante Bačić, čitajući pismo mnogih udruga iz Bosne i Hercegovine, u kojem stoji konstatacija da je Bosna i Hercegovica, tamnica hrvatskoga naroda, gdje su se neke probosanske snage, podigle na zadnje noge, kako da te Hrvate unište i napadaju. Zato, kako dalje konstatuje, ova njihova „Dekleracija„ treba biti tračak nade i upaljena svijeća, u ovoj tamnici hrvatskoga naroda, itd…. Tako gromoglasno, sa pozicija ustaških načela i inspiracija, nastupaju neki sabornici, kao Željko Glasnović, koji veli da su ovi Bosanaskohercegovački prostori, vjekovima bili hrvatski katastar, zato i zaključuje svoju diskusiju, uzvikom, „ Svi uz Krista i bez komunista„.
Mnogi sabornici, neposredno spominju i napadaju i Željka Komšića, koji navodno nije i „čistokrvni„ hrvatski čimbenik, poput Dragana Čovića i tome slično, a u svojoj diskusiji sabornik Zlatko Hasanbegović, iznosi i najvulgarnije osude prema Željku Komšiću, što pas sa maslom ne bi polizao, kako bi to govorili naši stari.
Zaista je sramotno, da ovaj Visoki dom, kako nazivaju svoj „Sabor„ hrvatski sabornici, kako su se kroz svoje diskusije i notorne laži, spustili na dno morala i ljudskih normi ponašanja.
Mi, Mostarci, to ponajbolje znamo i osjećamo, jer smo godinama ispod toga dna u crnoj rupi, ovoga grada slučaja, pod „ustaškim čizmama„ HDZ-ovaca i njihovih čimbenika, kriminalaca, lopova, diskriminatora i nacionalista.Nije ni čudno, da nam je uskraćeno i elementarno ljudsko pravo da i mi biramo i ustrojimo i naše Gradsko vijeće, poslije desetak godina, očiglednog „tamnovanja„.
Kako to, da građani, ove nam domovine, nisu saznali i činjenicu, koju iznosi sabornik Miro Kovač, koji veli: „Bez Hrvatske, ne bi bilo niti Bosne i Hercegovine„ ili kako to dalje izlaže u diskusiji, da su njihovi vrli Bošnjaci, „Opsena gazdinskog naroda„ tj. da imaju gazdinski mentalitet i da nastoje i žele podjarmiti i pokoriti i hrvatski narod u Federaciji.
Sabornik Ante Babić, konstatuje da je opstanak Bosne i Hercegovine u suštini riješenja hrvatskog nacionalnog pitanja, te je nezaobilazan uslov, ustroja Bosne i Hercegovine, sa tri federalne jedinice, od kojih je jedna svakako Herceg Bosna.
Diskusija sabornika Branimira Bunjca, izazvala je u meni posebna osjećanja i prisjećanja nemilih događanja u Mostaru i sospstvenom domu, sa pripadnicima HOS-a, koji su se iživlajavali u mome domu, upadom njih petorice. Naime, isti je iznio da je bio pripadnik HOS-ovih jedinica, da zna da su mu Bošnjaci braća i prijatelji i da ih je, kako veli, u HOS-u bilo preko 30 %. Odmah sam pomislio, da je od njih petorice, koji su upali u moj stan, trojica sigurno bili Bošnjaci, a dvojica Hrvati, te bih i zaključio da ih je istinski u HOS-u bilo i više od 30 %.
Kako je iznio sabornik Bulj Miro, da su, upravo Hrvati i najzaslužniji za opstanak Bosne i Hercegovine, u čemu ga je svakako podržao i sabornik Miroslav Tuđman.
Upravo je sabornik, Branko Bačić, u diskusiji iskazao i dobre Bošnjake, citarujući stavove Harisa Silajdžića, reisa Huseina ef. Kavazovića i profesora Šaćira Filandre, citirajući precizno i aktuelno, što su to oni nedavno izjavljivali, u povodu izbora Željka Komšića u predsjedništvo BiH./ nedavno sam o istima i pisao, sada ne bih ponavljao /
Svakako su interesantne i rasprave sabornika, Bože Ljubića i Željka Raguža, koji su navodno iz ovih krajeva, te im je i konstatacija, da se u Bosni i Hercegovini, vlast treba utemeljiti, isključivo na načelima federalizma i sa njihovom Herceg Bosnom.
Bilo je mnogo diskutanata u Saboru, sa pozicija iznešenih bljuvotinja, nacionalističkih zabluda i recidiva ustaške ideologije, kada je u pitanju stanje i odnosa prema Bosni i Hercegovini, što bi mnogi naši neupućeni građani, zaista, posumnjali da su to naši parlamentarci, koji brinu za sudbinu, ove nam naše jadne i napaćene domovine.
Bilo je i svijetlih primjera i izvrsnih sadržajnih i istinitih dikusija, recimo kod sabornika Vesne Pusić, sabornika Nenada Stazića i još ponekoga, što bi zaista i preporučio i volio bih, kada bi i naši mnogi nezavisni i istinski mediji, bilo pisani ili televiziski, omogućili našim građanima, da poslušaju te njihova sdaržaje u njihovim diskusijama.
Sačuvaj nas Bože, Hrvatske i hrvatske brige o opstojnosti naše nam domovine, jer niti riječi nije bilo o njihovoj ulozi, kao agresora sa zapada. Možda se, trebamo zahvaliti i našem rah. Predsjedniku, koji je i odlikovan od oca nacije, jer eto nije htio pokrenuti i tužbu u Hagu, prema svome „bratskom„ susjedu, agresoru i okupatoru ovih naših prostora i njihovoj cjelovitoj neprijateljskoj ulozi u nedavnim događanjima u dvostrukoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ostaje na kraju, ove moje besjede, svim građanima naše Bosne i Hercegovine, istinska poruka za riješenje svih naših neprilika u definitivnom priznavanju entiteta Herceg Bosne, koja bi sa genocidnom Republikom srpskom i nekom našom, fantomskom „fildžan državicom„ činila, našu Bosnu i Hercegovinu.