Čović jaše Trojanskog konja

Izdvajamo

• Zbog čega se dan danas glorificiraju osuđeni za ratne zločince? Zašto se ignorira haaška presuda o tome da je Tuđman s čelnicima tzv. Herceg-Bosne bio dio udruženog zločinačkog pothvata? Ovakva ignorisanja nisu slučajna je se njima se želi reći da je poslije Tuđmana opet Tuđman što je nastavak politike podjele Bosne i Hercegovine. Neosporno je da se Hrvatska mora osloboditi Tuđmanovog mita u kojoj zločinačka i fanatična politika prema BiH također otkriva koliko je nedemokratska bila njegova Hrvatska. Zašto se izvještavanje većine hrvatskih medija o suđenju hercegovačkoj šestorki te o samoubojstvu Slobodana Praljka u haškoj sudnici odvijalo u skladu sa službenim nacionalističkim narativom o bezgrešnoj Hrvatskoj i u skladu sa stavovima vladajuće HDZ? Zašto se po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini organiziraju mitinzi podrške „nepravedno osuđenim i optuženim“ na kojima učetvuje i hrvatski pjevač Marko Perković Thompson? Zašto se Srbima i Bošnjacima u Hrvatskoj i Hercegovini ne priznaje konstitutivnost, zašto još uvijek egzistiraju dvije škole pod jednim krovom?

Povezani članci

• Vučić -Pusić: Nema povlačenja tužbi
• Ovacije za premijeru plesne predstave Shelter
• Princip i zgaženi principi
• Podrška Emiru Suljagiću
• Apel za Hrvatsku slobodnu od sporazuma TTIP, CETA I TISA
• Mislili su da su vojnici

Foto: ins

Simptomatično je da se hrvatski predstavnici nijednom riječi nisu očitovali na druge zaključke Vijeća EU poput onih da se zaustavi veličanje osuđenih ratnih zločinaca te aktivno promovišu pomirenje, između ostalog kroz obrazovanje. Zato je vrlo važno, u duhu zaključaka Vijeća Evropske unije na narednoj sjednici Vijeća za Vanjske poslove Evropske komisije, postaviti pitanja zašto Hrvatska pokušava zaživjeti koncept Herceg Bosne, zašto se Zagreb miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine trošeći enormni novac kako bi nametnuo diskriminatorski izborni zakon, zašto Hrvatska godinama pljačka Bosnu i Hercegovini ne plaćajući joj nadoknadu za korišćenje vode iz Buškog jezera za potrebe hidroelektrane „Orlovac“.

Zastupnici Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu su se požalili visokim zvaničnicima EU na izborni proces u Bosni i Hercegovini, zahtijevajući da se o toj temi raspravlja na sljedećoj sjednici Vijeća za vanjske poslove Evropske komisije.

Vjerovatno da do ove inicijative nikad ne bi ni došlo, da je na prethodnim izborima pobijedio preferirani kandidat HDZa Dragan Čović za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Dragan Čović je Trojanski konj Tuđmanove promašene politike prema BiH na što su upozoravali neki intelektualci i novinari, koje se onda naravno proglašavalo izdajnicima i neprijateljima Hrvatske. Zločinačka politika prema BiH bila je samo jedan od mnogih simptoma Tuđmanove autoritarnosti i nedemokratičnosti. Fiksacija HDZove državne politike „tuđmanizacije“ u kojoj se truju odnosi sa susjedima, nas navodi na stav da Hrvatska ima neprijateljski stav prema Bosni i Hercegovini.

HDZ inicijativa je u stvari pokušaj „tuđmanizacije“ Evropske unije kojom se žuri da se internacionalizira i aktuelizira izborni proces u BiH.  Premda je to isto Vijeće Evropske unije, na zasjedanju u Luksemburgu od 26. juna 2018., pozvalo vlasti i političke snage u Bosni i Hercegovini da pitanja u vezi s izborima, kao što su odredbe za održavanje lokalnih izbora u Mostaru i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine rješavaju u dogledno vrijeme nakon izbora a u skladu s evropskim standardima. U tom pogledu Vijeće EU je takođe naglasilo da se ne trebaju poduzimati bilo kakvi zakonodavni ili politički koraci koji bi bili dodatni izazov za provedbu presude Sejdić-Finci i drugih povezanih presuda.

Simptomatično je da se hrvatski predstavnici nijednom riječi nisu očitovali na druge zaključke Vijeća EU poput onih da se „zaustavi veličanje osuđenih ratnih zločinaca te aktivno promovišu pomirenje, između ostalog kroz obrazovanje“. Zato je vrlo važno, u duhu zaključaka Vijeća Evropske unije na narednoj sjednici Vijeća za Vanjske poslove Evropske komisije, postaviti pitanja zašto Hrvatska pokušava zaživjeti koncept Herceg Bosne, zašto se Zagreb miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine trošeći enormni novac kako bi nametnuo diskriminatorski izborni zakon, zašto Hrvatska godinama pljačka Bosnu i Hercegovini ne plaćajući joj nadoknadu za korišćenje vode iz Buškog jezera za potrebe hidroelektrane „Orlovac“.

Zbog čega se dan danas glorificiraju osuđeni za ratne zločince? Zašto se ignorira haaška presuda o tome da je Tuđman s čelnicima tzv. Herceg-Bosne bio dio udruženog zločinačkog pothvata? Ovakva ignorisanja nisu slučajna je se njima se želi reći da je poslije Tuđmana opet Tuđman što je nastavak politike podjele Bosne i Hercegovine. Neosporno je da se Hrvatska mora osloboditi Tuđmanovog mita u kojoj zločinačka i fanatična politika prema BiH također otkriva koliko je nedemokratska bila njegova Hrvatska. Zašto se izvještavanje većine hrvatskih medija o suđenju hercegovačkoj šestorki te o samoubojstvu Slobodana Praljka u haškoj sudnici odvijalo u skladu sa službenim nacionalističkim narativom o bezgrešnoj Hrvatskoj i u skladu sa stavovima vladajuće HDZ? Zašto se po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini organiziraju mitinzi podrške „nepravedno osuđenim i optuženim“ na kojima učetvuje i hrvatski pjevač Marko Perković Thompson? Zašto se Srbima i Bošnjacima u Hrvatskoj i Hercegovini ne priznaje konstitutivnost, zašto još uvijek egzistiraju dvije škole pod jednim krovom?

Mnogo je pitanja bez odgovora. Hrvatski zatupnici u Evropskom parlamentu su se postavili kao glasnogovornici nacionalnog mita, a ne profesionalci koji donose kontekstualizirane činjenice, kritički propituju i daju prostor racionalnog rasuđivanja. Zato nas ne treba iznenađivati što Čović i Plenković svaku priliku koriste za huškanje protiv neistomišljenika poturajući Evropskom parlamentu svoje trojanske konje.

Logični zaključak se nameće; „Ponovo ste sami sebi zabili autogol!“ Ako se uzme u obzir da su sve zemlje Evropske unije organizovane na građanskom principu sa kojim pravom sebi dozvoljavate da od Bosne i Hercegovine pravite „zemlju slučaj“?