Ugledni liberalni teolog Salih Čolaković: Ko pljačka vakufsku imovinu u Mostaru?

Povezani članci

• KULTURA STRAHA ILI O FAŠIZMU DANAS I OVDJE
• Genijalac i vizionar, vremena i hercegovačkih prostora
• Dubrovnik je raj za hohštaplere
• HDZ u Hercegovini se nakon pet godina sjetio konstitutivnosti Srba, a i dalje ignorišu bosanski jezik
• Ovo je pobjeda koja obvezuje: što znaju i mogu moraju pokazati odmah
• Reakcija – Nedopustivo ugrožavanje vladavine prava i rada Tužilaštva

Islamsku zajednicu u Mostaru potresa svojevrsni skandal!

Nakon ovosedmične konferencije za novinare u Mostaru na kojoj su predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ-e Mostar Ramiz Jelovac, inače potpredsjednik Sabora IZBiH, pomoćnik predsjednika Džafer Alić i glavni imam Medžlisa IZ-e Mostar mr. Dino ef. Maksumić optužilibivšeg direktora Islamskog kulturnog centra, te, ujedno, bivšeg predsjednika Ilmije i Mešihata BiH, za uzurpaciju vakufske imovine, oglasio se i prozvani mr. Salih ef. Čolaković.

Poznato Vam je šta su na konferenciji za štampu, vezano za mene i rad Islamskog kulturnog centra, javnosti predočili gosp. Ramiz Jelovac, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ Mostar, te Glavni imam Medžlisa, Dino ef. Maksumić. Između ostalog, predstavljeni smo i kao uzurpatori vakufske imovine.
Zato ih javno pozivam da odgovore javnosti, da li smo uzurpatori vakufske imovine jer smo :

– za odbranu ove Zemlje i Armiju BiH dali doprinos u iznosu od 660.000 KM
– za ranjenike i invalide 160.000 KM
– za Karađozbegovu medresu 600.000 KM
Pune tri početne godine rada Medrese isključivo je finansirao Islamski kulturni centar, a i Dino ef. Mustafić bio je jedan od prvih generacija učenika. Pitanje je gdje bi on bio danas da nije bilo Islamskog kulturnog centra i njegove pomoći.
– za vakufske objekte u Mostaru i Hercegovini oko milion KM
(Objekat na Maloj Tepi br.2 i prostor sultan Selimovog mesdžida na Starom mostu, koji su predmet spora, samo je mali dio, od onoga gdje je Islamski kulturni centar uložio svoja sredstva)
– za adaptaciju džamija u Mostaru i Hercegovini 360.000 KM
– za naučne, kulturne, zdravstvene i sportske institucije 300.000 KM
– za pomoć ugroženim slojevima stanovništva 180.000 KM
– za stipendije polaznicima srednjih škola i fakulteta 144.000 KM
Ukupno, to je oko 3,380.000 KM
Da ne elaboriram doprinos na planu izdavačke djelatnosti, časopisa „Evlad“ i „Kabes“ kupovine Štamparije u Njemačkoj i njenom transportu u Mostar, u šta je uloženo preko milion KM, itd.
(Ovu Štampariju Osnivač je oduzeo, bolje reći opljačkao Islamskom kulturnom centru, koji je zbog toga prestao izdavati svoje časopise „Evlad“ i „Kabes“ i onemogućen u svojim izdavačkim djelatnostima, čime je, ne samo Islamskom kulturnom centru, neg i kulturnom životu u BiH, nanesena ogromna šteta. Zbog toga je Osnivač tužen i taj proces još nije završen. Možda je Osnivač i zbog toga uložio tolike napore da ugasi ustanovu Islamskog kulturnog centra. Međutim, gosp. Ramiz Jelovac i Dino ef. Maksumić, kao što ste vidjeli, ni riječi nisu rekli o ovom slučaju.)

Sva ova sredstva nisu, niti jedna jedina marka, uzeta iz vakufske niti islamske kase u BiH, nego ih je direktor Islamskog kulturnog centra, zahvaljujući povjerenju donatora, dobio i uložio u navedene svrhe. To su moja sredstva, koja su mi data na povjerenje, da ih uložim tamo gdje je u tom trenutku najpotrebnije, i ja sam, u konsultaciji sa odgovornim ljudima, tako i postupio. Napominjem, da među tim odgovornim ljudima, nije bio niko od sadašnje rukovodeće strukture Medžlisa Islamske zajednice Mostar. Čak šta više, ta sredstva mi nisu data i povjerena ni zbog rata u BiH, kao što neki misle, nego na osnovu povjerenja koje je izgrađivano godinama prije rata. Isto tako, napominjem gosp. Rmizu Jelovcu i Dini ef. Maksumiću, da ova sredstva nisu bila vakufska niti iz blagajni Islamske zajednice Mostara niti Sarajeva. Sredstva koja su bila vakufska i islamske zajednice, predao sam Komisiji Rijaseta IZ BiH, a jedan od članova te Komisije bio je i muftija Seid ef. Smajkić, pa neka to posvjedoči.
Glavni imam, mladi Dino ef. Maksumić, nije u pravu kad meni dijeli lekcije o vakufu i vakufskoj imovini. Podsjećam ga da vakufska imovina ne pripada nekim pojedincima, pa čak ni institucijama, jer je Vakuf stariji od svake institucije i služi potrebama i interesima stanovnika u nekom mjestu. Zar Dino ef. Maksumić ne vidi kako gosp. Ramiz Jelovac upravlja vakufskom imovinom u Mostaru, kako nenormalno povisuje kiriju građanima, koji to ne mogu izdržati pa odustaju i vakufski prostori po Mostaru sve više postaju prazni. Kako ne vidi da se na kostima muslimana prave objekti u kojima se prodaje ono što šeriatski nije dozvoljeno, zar ne vidi kako se u vakufskim prostorima konzumira ono što šeriatski nije dozvoljeno, zar ne vidi repetitor na munari jedne od najstarijih mostarskih džamija, da li je ta munara sagrađena za repetitor ili za ezan ? Zar ne vidi kako gosp. Ramiz Jelovac njegove imame, za koje je ef. Dino Maksumic u svojoj funkciji glavnog imama prvenstveno odgovoran, premješta kako hoće i gdje hoće, da im daje otkaze kad hoće i ostavlja ih bez posla, i kako ti imami žive u strahu!? Neka provjeri zašto je iz Mostara otjeran dr. Izet Terzić, zašto je šikaniran pravnik Sejfullah ef. Kaimović, zašto je ostao bez posla ef. Delić, koji ima dvoje male djece, a treće dijete je u utrobi njegove supruge? Savjetujem mu da o tome povede računa.
Zar je trebalo ovu ustanovu u Mostaru ugasiti? Davljenje i klanje ove ustanove na mostarskim sudovima trajalo je punih sedam godina, a ne tri godine, kao što gosp. Ramiz Jelovac tvrdi na svojoj press konferenciji. Kojoj se to on javnosti obraća danas, kako on posmatra tu javnost ? Zašto, kada se sa svojim istomišljenicima odlučio da zakolje kravu koja nam je svima davala mlijeko, nije konsultovao i pitao tu istu javnost? Evo danas, ja pozivam tu javnost, kako instance tako i pojedince, mada su danas mnogi od njih pod zemljom, da dignu svoj glas i pokušaju spasiti ovu ustanovu. I to se, ako budemo htjeli, može učiniti.

Gosp. Ramiz Jelovac je veoma viješt u spletkama i intrigama. On nije samo prije dva dana pokušao obmanuti javnost oko Islamskog kulturnog centra i njegovog direktora. To je, 2012 godine učinio sa Fetva Eminom, dr. Enesom Ljevakovićem, koji je, na osnovu „informacija“ o meni i Islamskom centru, koje je dobio od gosp. Ramiza Jelovca, donio Fetvu, na koju se gosp. Ramiz Jelovac, i oni koji su oko njega, još uvijek pozivaju i mašu sa istom. Ja sam na ovu grešku upozorio Fetva emina i rekao mu doslovno da je ta njegova Fetva-fetva smutnje i razdora među muslimanima Mostara i Hercegovine. Dr. Enes Ljevaković je, nakon što je vidiko šta je uradio, meni poslao jedno pismo izvinjenja, u kojem je doslovno rekao da on „nema ništa protiv Islamskog kulturnog centra u Mostaru“, i da ta njegova Fetva ne tretira rad Islamskog kulturnog centra. Izvolite primjerak ove prepiske.
Isto tako, u ljeto prošle godine, gosp. Ramiz Jelovac je o Islamskom kulturnom centru i njegovom direktoru „informisao“ Reis ulemu, dr. Husejn ef. Kavazovića, koji je svojim ličnim potpisom prosto naredio Kantonalnom sudu u Mostaru, da ugasi Islamski kulturni centar, što je Sud u konačnici, 20.12. 2017 god. i uradio. To je bila jedna velika nepravda prema ustanovi a i prema onima koji su vezani za tu ustanovu. Ta odluka Reis uleme mnogo ih je više pogodila negoli odluka samoga Suda!

Slično je pokušao i sa direktorom Vakufske direkcije, dr. Senaidom Zajimovićem. Međutim, direktor vakufske direkcije, kao i predsjednik UO, dr. Mustafa Hasani, shvatili su o čemu je riječ, pa su, kao nadležna instanca, gosp. Ramizu Jelovcu poslali Odluku i obavezali ga da sa Islamskim kulturnim centrom potpiše ugovor o plaćanju kirije u sultan Selimovom mesdžidu u Mostaru. Ja sam to prihvatio i potpisao ugovor ali gosp. Ramiz Jelovac to nije htio učiniti. Iza toga se krila opasna i podla namjera, a to je da preko svojih satelita širi vijesti po čitavoj BiH, kako Salih ef. „koristi vakufski prostor a neće da plaća kiriju“, što je uporno i činio evo sve do danas. Ja sam onda odlučio da legalno radim na tom mjestu i obratio se nadležnim instancama grada da osnujem privredno društvo sa ogr. odgov. „Cezar Stari Grad“ i to sam završio u roku od nekolika dana, i sada plaćam državi ono što treba. Zahvaljujem gradskim organima koji su mi to omogućili. Što se pak tiče pitanja vlasništva objekta, tu se nema šta diskutovati. Mi smo u tim objektima više od dvadeset godina, čuvali smo ih, ulagali vlastita sredstva i priveli potrebnoj namjeni, pa valjda imamo prava, i prednost, da uz zakonsku kiriju, tu i ostanemo. Ali, gosp. Jelovac hoće da istjera moje radnike a tu zaposli svoje rođake i prijatelje. Ja tako nešto neću dozvoliti.
Želim naglasiti da smo u objekte ušli Odlukom Osnivača, na neodređeno vrijeme (dajem Vam kopiju te Odluke), ali je gosp. Ramiz Jelovac, veoma brzo, kada je primjetio da bi mi tu nešto mogli i zaraditi, odmah stornirao prethodnu Odluku i tražio da napustimo objekat! Naravno, nije nam nikada bilo ni na kraj pameti jer je prva Odluka bila neograničenog karaktera.

Odbio je i nalog Kantonalnog suda u kojem jasno stoji da u slučaju gašenja ustanove Islamskog kulturnog centra „sva prava i obaveze nastale gašnjem Islamskog kulturnog centra preuzima Medžlis islamske zajednice.“ Međutim, gosp. Ramiz Jelovac nije ni pokušao nešto od toga uraditi, nego je, kao što sam već rekao, radnike Islamskog kulturnog centra želio ostaviti na ledini i istjerati ih iz tih prostora. Bio sam sasvim decidan i jasan, neka Osnivač vrati Islamskom kulturnom centru uložena sredstva, shodno odluci Kantonalnog suda, i mi ćemo se odmah povući iz tih prostora. Sada gosp. Ramiz Jelovac prijeti svojim tužbama MUP-u, gradskom odjelu za privredu, i svim institucijama grada koje ne rade po njegovom nalogu!
Sada gosp. Ramiz Jelovac pokušava „nasamariti“ organe MUP-a i od njih traži da njega i Dinu ef. Mustafića štite u njihovoj namjeri da 22.10. 2018 god. obave Podne namaz u prostoru sultan Selimovog mesdžida! U prostoru bez mokrih čvorova, bez abdesthane, koje nikad nije ni imao, jer taj prostor nikada nije bio u funkciji ostalih mostarskih džamija, nego isključivo jedan kratak period za posadu stražara i vojnika koji su bili u kulama Staroga Mosta, i zato je poznat kao „mesdžid askeri“ – vojni mesdžid. Sada gosp. Ramiz Jelovac i Dino ef. Maksumić žele da ga učine civilnim i da u njemu klanjaju, a samo 30-50 metara vazdušne linije od sultan Selimovog mesdžida, nalaze se dvije najstarije i prelijepe džamije u Mostaru, koje zjape prazne, i neće u njima da klanjaju nego hoće u sultan Selimovom mesdžidu!
Da ne zaboravim ovdje naglasiti, mi smo u jednom momentu, tokom 2014 godine, čak bili prihvatili da oni aktiviraju taj prostor za obavljanje namaza, ali oni to kasnije nikada nisu realizovali. Dajem Vam primjerak tog ugovora.

Neka gosp. Ramiz Jelovac i Dino ef. Maksumić, malo pogledaju vakufname mostarskih džamija, pa će se uvjeriti da ne postoji vakufnama sultan Selimovog mesdžida jer taj objekat nikada i nije bio vakuf nego državna imovina u kompleksu Staroga mosta, kula, i te stare jezgre grada. Vakufom je postao tek početkom pedesetih godina prošloga vijeka pod okolnostima koje su nam dobro poznate. Sada nas baš interesuje koja će to policija u ovoj državi biti u službi i zaštiti gosp. Ramiza Jelovca i Dine ef. Maksumića da bi oni, 22.10. 2018-e, na ovako neprimjeren i bahat način, obavili klanjanje Podne namaza u sultan Selimovom mesdžidu na Starom mostu ?!
Gosp. Ramiz Jelovac i Dino ef. Maksumić tvrde da Osnivaču nisam podnosio finansijski izvještaj. Želim istaći, da sam taj izvještaj podnosio redovno, osim u zadnje tri godine, kada su oni prekinuli svaki odnos i komunikaciju sa mnom i kada izvještaj nisu ni tražili. Međutim, ti izvještaji, isto kao i prethodnu 21 godinu, urađeni su i ovjereni od stručnih gradskih instanci. Evo, dajem Vam na uvid te izvještaje za 2015, 2016 i 2017-u godinu. Ali, to nisam radio zbog Osnivača, nego zbog Allaha dž.š. i rejtinga i ugleda ustanove na čijem sam se čelu nalazio od njenog osnivanja – septembra mjeseca 1994-e godine.
Napominjem gosp. Ramizu Jelovcu i Dini ef. Maksumiću da smo ja, ovaj čovjek, Seid ef. Smajkić i rahmetli Selim ef. Jelovac, još davno, uvakufili sebe i svoje živote, i sa ljudima, koji su sada većinom pod zemljom, branili Islam na ovim prostorima. Tada Dino Maksumić još nije bio ni rođen, a gosp. Ramiz Jelovac je, kao mladi i perspektivni komunistički kadar, mirno posmatrao tu našu borbu, kako nas taj ljudski šljam, na raznim skupovima u Hercegovini, sa strane gađa pijeskom i verbalno vrijeđa i provocira. Kasnije je gosp. Ramiz Jelovac doživio duhovnu transformaciju, i dobro znamo kako, došao na čelo Islamske zajednice grada Mostara, gdje troši već četvrti mandat?! Uzjahao na osedlanog konja i počeo gaziti i kaljati čast i dostojanstvo onih koji su mu sve to ostavili u naslijeđe i emanet! Da, i nama je neko to ostavio u naslijeđe i emanet, daleko od toga da je to bilo sve naša zasluga, ali mi smo poštovali one koji su nam to ostavili i za njih uvijek imali samo riječi poštovanja i divljenja.
Želim naglasiti, da za vraćanje vakufske imovine, nakon agresije na BiH, nije zaslužan niko od sadašnjeg rukovodstva Islamske zajednice u Mostaru, nego isključivo ovaj čovjek, muftija Seid ef. Smajkić, koji sada ovdje sjedi i šuti, pa ja ovo moram reći.

Onima koji su ugasili Islamski kulturni centar, i koji danas zbog toga slave i likuju, poručujem da bi trebali da se stide i tuguju. Tu ustanovu su, na štetu svih nas, izbrisali iz Registra suda u Mostaru, ali ostalo je nešto što se nikada neće izbrisati- a to je uloga i doprinos ove ustanove ovom gradu, regiji Hercegovine, naravno i državi BiH u cjelini.
Svim ovim što sam rekao, ne želim sotonizirati gosp. Ramiza Jelovca niti Dinu ef.Maksumića. Bez obzira na sve neargumentovane optužbe i uvrede, koje su iznijeli na moj račun, u interesu Zajednice, spreman sam na saradnju i razgovor, kako bi ovaj konflikt koji traje godinama, riješili bez novih sudskih procesa.