Mediji također navode kako Rijad nikada nije bio poznat po poštivanju ljudskih prava, no posljednjih mjeseci u fokusu je njihovo kršenje po više osnova, kući i izvan granica.
Da li je ovo kraj medenog mjeseca Mohameda Bin Salmana?
Da li je stvarno prošlo manje od 18 mjeseci od kada je Air Force One dotakao crveni tepih dobrodošlice u Rijadu? pita se BBC i dodaje da kada je predsjednik Amerike Donald Tramp (Donald Trump) izabrao Saudijsku Arabiju za svoju prvu prekomorsku predsjedničku posjetu u maju prošle godine, većina Saudijaca je bila oduševljena.
U tekstu se podsjeća i da su u Saudijskoj Arabiji zapadne diplomate pozdravile reforme koje su vodile modernizaciji a koje je uveo princ Mohamed Bin Salman i nazivale ga daškom svježeg zraka koji je zemlji potreban.
“Mnogo toga se promijenilo. Upozorenja ukazuju da princ Mohamed možda nije baš liberalni reformator u koga je nade polagao Zapad, pogotovo kada je prošle godine samovoljno zaključao desetine prinčeva i poslovnih ličnosti u luksuzni hotel optužujući ih za korupciju.
On je brzo potom uhapsio libanonskog premijera Saada Haririja i navodno ga tjerao da podnese ostavku. On je također naložio hapšenje svakog ko se usudio da ispita njegovu reformsku agendu, čak i sa jednostavnim tvitom.“
Hoće li slučaj Kašogi svrgnuti saudijskog princa?
Kolumnista Rojtersa (Reuters) Dejvid Endelman (David A. Andelman) piše da je Saudijska Arabija, a naročito njen mladi princ, izgleda pogrešno procjenila reakciju na nestanak novinara Kašogija.
“Dok je veličan kao reformator koji stoji iza mjere poput omogućavanja ženama da voze, uhapsio je i zatvorio brojne aktiviste za ljudska prava i prava žena; nastavio je rat u susjednom Jemenu gdje su rutinsko kršenje ljudskih prava i međunarodnog prava ratovanja dovele do smrti najmanje 10.000 civila i oko dva miliona raseljenih; blokirao je i izolovao susjedni sultanat Katar i još nije ispunio ugovore koji ga obavezuju na kupovinu odbrambenih sredstava u vrijednosti od 110 milijardi dolara iz Sjedinjenih Država.”
Endelman ističe i da Rijad sigurno nikada nije bio poznat po poštovanju ljudskih prava, ali i da ni Saudijska Arabija nije obično funkcionisala na tako neuređen način.
„Šta se promjenilo? Dio toga je nova generacija lidera koji pokušavaju da utiču na vlast… Princ Mohamed, izgleda, jednostavno nije spreman da preuzme uzde vlasti“.
Svijet ne može više zanemarivati zlouporabe ljudskih prava
Nakon nestanka Kašogija, vrijeme je da se prestane pretvarati da je zatvaranje disidenata normalno, upozorava međunarodni advokat za ljudska prava Rodni Dikson (Rodney Dixon) u tekstu za Gardijan (The Guardian).
“Za desetine žena i drugih aktivista koji su uhapšeni u Saudijskoj Arabiji samo ove i protekle godine, nestanak Kašogija prošle sedmice u saudijskom konzulatu u Istanbulu nije iznenađenje. Za one koji su bili u mogućnosti da napuste kraljevinu nakon što su javno progovorili u međuvremenu je postalo itekako jasno da čak i izvan zemlje moraju biti vrlo pažljivi. “
List ocjenjuje da je temeljitost saudijskog režima u ušutkavanju protivnika znatno poraslo od kada je prestolonasljednik Mohamed došao na vlast 2017. godine.
“Svi oni koji su uhapšeni, svi su ocrnjeni i označeni kao “izdajnici”. Suočeni su sa suđenjem i dugim zatvorskim kaznama pod lažnim “sigurnosnim” optužbama koje su potpuno neutemeljene.
Skandalozno je što je tako malo učinjeno kako bi se okončali njihovi pritvori. Oni su jasno protuzakoniti i suprotni svim općeprihvaćenim međunarodnim standardima,” ističe advokat i dodaje:
“Svjetske vođe ne mogu ostaviti ove žene bez nade i milosti. Možda će sada politički čelnici i poslovni sektor imati volju i hrabrosti da se podignu zajedno za bezbrojne žene koje su pogrešno zatvorene. “
Kome treba Saudijska Arabija?
Urednici Vošington Posta (The Washington Post) ocjenjuju da je Saudijska Arabija do sada pokušala da ušutka i zastraši svakog ko postavlja pitanja o Kašogiju, kao i da u međuvremenu vrijedi razmisliti koliko bi Sjedinjene Države možda izgubile ako njihov odnos sa Saudijskom Arabijom pukne.
“Počnite s naftom. Saudijska Arabija je, prema podacima Američke Uprave za energetiku, snabdijevala devet posto uvoza nafte u SAD 2017., ili oko 960.000 barela dnevno. Ali zahvaljujući revoluciji sa naftom iz škriljaca, Sjedinjene Države su u suštini energetski nezavisne: one, a ne Saudijska Arabija, sada su najveći svjetski proizvođač sirove nafte.”
Što se tiče prodaje oružja, neko treba da upozori Trampa sa stvarnim rezultatima obećanja koje mu je dato kada je posjetio Rijad prošle godine, kao što sumira Brus Rajdel (Bruce Riedel) iz Instituta Brookings:
“Saudijci nisu zaključili ni jedan veći ugovor o naoružanju sa Vošingtonom tokom Trampovog mandata.
Saudijska Arabija snabdijeva Sjedinjene Države kontra-terorističkim informacijama. Ali, kako ističe Endrju Miler (Andrew Miller) iz projekta o Blisko istočnoj demokratiji, zaustavljanje će “biti kolosalna greška… kada već postoji snažna percepcija u Kongresu i među Amerikancima da je Saudijska Arabija podstakla ekstremizam.”
Urednici na kraju upozoravaju da bez obzira na ishod slučaja Kašogi, fundamentalno preoblikovanje odnosa – po potrebi uz ovlaštenja Kongresa- je imperativ.
Novi način borbe s diktatorima
Vošington mora prepoznati slabosti saveza s državama koje guše demokratiju i ljudska prava, ocjenjuje Blumberg (Bloomberg).
“Nestanak novinara Džamala Kašogija uzrokovao je novu krizu u američko-saudijskim odnosima. Ali ta je kriza oživjela i mnogo stariju dilemu u američkoj strategiji: Kako se nositi sa saveznicima koji su skloni nemoralnim čak i ubojitim diktaturama.”
Blumberg dodaje da na Bliskom Istoku, američko-saudijsko partnerstvo ostaje važno za suradnju u borbi protiv terorizma i kao zaštita protiv iranskih ambicija.
“Izoliranje Saudijske Arabije moglo bi potaknuti Rijad da produbi svoje odnose s Moskvom i Pekingom. Iran, Rusija i Kina žele proširiti svoje utjecaje slabeći snagu i jedinstvo američkih saveza: Vošington, u tom smislu, ne bi trebao obavljati posao svojih rivala.
Ipak, ni Amerika ne bi trebala činiti sve ono u što je, kako se često čini, Trampova administracija uključena: Davati svojim saveznicima zeleno svjetlo za kršenje ljudskih prava i ismijavanje vladavine zakona. To jednostavno znači poticaj za daljnja zlodjela.”
Trampovo opasno povjerenje u Saudijsku Arabiju
Nestanak i, vjerojatno, smrt Kašogija je tragedija i misterij. To je također i težak udarac za američku politiku na Bliskom Istoku, piše Fajnanšel Tajms (Financial Times).
“Za razliku od Amerike, Rusi se sada mogu pohvaliti solidnim odnosom sa svim ključnim regionalnim snagama – uključujući Iran, Saudijsku Arabiju, Izrael, Egipat i Tursku.
Ruska vojna intervencija u sirijskom sukobu također znači da Moskva sada igra aktivnu ulogu u odnosu na Vošington u sirijskim mirovnim pregovorima koji bi mogli oblikovati ravnotežu snaga širom regije.”
FT smatra i da Sjedinjene Države, koje su nekada bile neosporno glavni igrač u regiji, trenutno imaju mnogo ograničeniju uspostavu odnosa od Rusije.
“Ako SAD sada zaprijete “teškim” kaznama za Saudijsku Arabiju, to će također otuđiti zaljevske države i može SAD ostaviti bez bliskih saveznika u regiji – osim Izraela“, piše FT.
Iz tog razloga vjerojatno je da će Trampova administracija učiniti sve kako bi ograničila diplomatsku štetu iz afere Kašogi, uz pažljivo postupanje u Kongresu.