Šta se, zapravo desilo u nedjelju 7.10.

Izdvajamo

• Više niko nema uporište u realitetu za tvrdnju SVI su ISTI (misli se na političke stranke), te da PROMJENE NISU MOGUĆE.

Povezani članci

• O`boy, o`boy, za narod svoj!
• Srđan Šušnica: Zločinci žive “tople ljudske priče”
• Zločin na rijeci Sani: Otpor zbog gradnje hidroelektrane Medna ne jenjava
• Odnos prema Titu na točki “tranzicijskoga” prijeloma – V dio
• „Državnički“ prvi dani predsjedničkog mandata Dragana Čovića
• Prijatelji iza žilet-žice

Foto: jajcepress

Ukratko, podvala je da su svi isti, i manipulacija je da promjene nisu moguće. Naravno, ne žurite s optimizmom. Od ovih pozitivnih nagovještaja do prerastanja u tendenciju, pogotovo do strukturiranja u dominantno stanje, dug je i neizvjestan put. Promjene u društvu su moguće tek ako dođe do promjena u glavama velikog broja građana i ako oni, građani, počnu učestvovati u sopstvenom životu, dakle i u politici.

Politička moć i poslije ovih izbora ostaje kod etabliranih stranaka. SDA, SNSD, HDZ. Nameće se zaključak da do promjena, što je egzistencijalni imperativ našeg društva, nije došlo. To znači da će model vlasti ostati isti, te da će se agonija nastaviti. Opet ćemo imati nizak nivo društvene efikasnosti vlasti.

No, nešto se, ipak, pomaklo u društvenom biću. Jedan broj građana je prešao granicu straha (ljudi okupljeni oko svojevrsnog pokreta Pravda za Davida i slično u Slučaju Memić). Uz to, otvoren je proces revitaliziranja zaboravljenog osjećanja zajedničke sudbine. Jednostavnije, ljudi počinju shvatati da imaju iste potrebe i probleme bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, odnosno, mjesto gdje žive. Mnogi su progledali i spoznali da ovdje, u BiH, postoje dvije kategorije ljudi. Politička klasa, ili kasta, povlašteni i nedodirljivi, i s njima povezani pojedinci i interesne grupe. U drugu kategoriju spadaju ostali građani, diskriminirani i gurnuti na egzistencijalnu marginu ili ispod te crte.

Počinje se razumijevati da Rasimu, Jovi i Juri nisu prijatelji Bakir, Milorad i Dragan, već oni koji imaju isti ili sličan socijalni status (istu ili sličnu muku) bez obzira kako se zovu i gdje stanuju.

Falatar – foto: N1

Nešto se pomaklo i na političkom polju. Imali smo dva netipična kandidata za člana Predsjedništva BiH, Borišu Falatara i Mirsada Hadžikadića. Oba došli niodkud, nenajavljeni i nepozvani, pa i nepoznati. Dva neznanca, koji to više nisu, donijeli su novu političku kulturu, novu motivaciju bavljenja politikom, novi, reafirmirani smisao politike kao discipline koja prvenstveno ima misiju uređivanja društva u skladu sa njegovim visočanstvom OPŠTI INTERES. Ostavili su ili zamrznuli svoje unosne profesionalne karijere u inostranstvu i došli da probaju razgrnuti bh blato, močvaru punu krokodila koji jedu naše živote. Falatar je pokazao da razumije ulogu Predsjedništva bolje od svih dosadasnjih članova tog tijela, kao i od ovih koji su sad izabrani. Hadzikadić je izrekao ključnu misao koja je najvrijednije što se moglo čuti u cijeloj kampanji. Na pitanje otkud on ovdje, te šta mu ovo treba kad je univerzitetski profesor u SAD (pazi, ne u SDA), on odgovara Vrijeme je da počnemo raditi i za ciljeve koji su izvan ličnog interesa !!! Uporedite taj stav sa ekstremnim klijentelizmom vladajućih pa će vam biti jasno jeste li dobro birali u nedelju ili ste još jednom bili žrtva indoktrinacije i manipulacije.

Njih dvojica skoro u pozorišnoj tišini, jedan bez baze i stranke, drugi bez dovoljne finansijske podrške i bez medijske promocije, u zbiru dobiju više od 10%, skoro,15% glasova. Sjajan rezultat. Sjeme nečeg novog, drugačijeg.

A, sad slijedi šlag na tortu.

Uspjeh Naše stranke. Političkog subjekta koji postaje nezaobilazan faktor. Principijelnost, kredibilitet i kompetentnost članova i kandidata te stranke proizvode kontinuirani rast i jaču političku legitimaciju na izborima.

Dobiti više glasova od SDP BiH, pa i od SDA u pola Sarajeva, u opštini Novo Sarajevo, svojevrsni je politički podvig kad se imaju na umu tradicija pomenutih stranaka, infrastruktura i finansije kojima raspolažu.

Vidi šta kažu brojke NS 2367, SDA 1837. Da, da, nije štamparska greška, više od 500 glasova politickog Davida nad Golijatom.

Ili, SDP 1304 i njihov politički derivat DF, 886, što u zbiru iznosi 2290. Dakle, NS ih šije za oko 400 glasova. Nevjerovatno.

Dobro, to je samo relativna ili parcijalna pobjeda, ali ima fascinantnu simboličku važnost i značaj za cijelo društvo. Otvara nadu u bolju perspektivu.

Više niko nema uporište u realitetu za tvrdnju SVI su ISTI (misli se na političke stranke), te da PROMJENE NISU MOGUĆE.

Ukratko, podvala je da su svi isti, i manipulacija je da promjene nisu moguće. Naravno, ne žurite s optimizmom. Od ovih pozitivnih nagovještaja do prerastanja u tendenciju, pogotovo do strukturiranja u dominantno stanje, dug je i neizvjestan put. Promjene u društvu su moguće tek ako dođe do promjena u glavama velikog broja građana i ako oni, građani, počnu učestvovati u sopstvenom životu, dakle i u politici.