Protiv političke kontrole medija: Uz petominutni protest novinara na HRT-u

Izdvajamo

• Nije čudo što u nas gotovo da ne postoji kritična javnost, a nema niti temeljnih medija, onih koji bi mogli kontrolirati vlast i vladu. Pod firmom liberalne i demokratske agende već se dugo u hrvatskoj sprovodi jaka kontrola medija (slučajevi s HRT-a i drugih to posve nedvojbeno pokazuju), pa se ispostavlja da je ideološki i autoritarni aparat danas više podmukao nego ikad prije, naravno, u svrhu obrane stečenih položaja i društvene raspodjele moći (novca). Svako je istinito informiranje nemoguće pod takvom represijom i ideologizacijom nacionalnog korpusa. Primjeri zastrašivanja, napada i otkaza novinarima samo su dio šire pojave discipliniranja društva kako bi se umrtvilo svako značajno odstupanje i kako bi se na svim nivoima vlasti moglo provoditi kažnjavanje (lički HDZ) potrebno da se uspostave obrasci totalitarne (rođačke) demokracije.

Povezani članci

• KORUPCIJSKO-PARTIJSKA HOBOTNICA U BH. DIPLOMATIJI: Radno mjesto se plaća i više od 50.000 KM!
• UABNOR Bugojno: Ovo je zločin prema kulturno-historijskom blagu Bugojna i BIH
• Građanke za ustavne promjene – rodna ravnopravnost
• Klizma patriotizma (ili čizma patriotizma)
• Božica Jelušić: ZVIJEZDE I SOKOLOVI
• Tuga u Silajdžićevoj stranci: Amer Jerlagić smijenjen sa mjesta direktora Elektroprivrede

Foto: radiogornjigrad

Jedino što je kritičko u današnjem medijskom nastupu HRT-a je njegova potlačenost ideološkoj represiji pa se zbog toga ista ustanova bolje vidi kao hram demagogije i propagande, a ne kao neki demokratski javni servis. Fala Bogu da postoje i mediji izvan HR.

Ispred starog bastiona cenzure i zaglupljivanja Hrvatske radio televizije na Prisavlju, u eri Tuđmanove vladavine nazvane i katedralom duha, danas je na pet minuta prosvjedovalo dvadesetak novinara. Možda bi bolje bilo reći ”zaposlenika”, budući da ugovori koji ih obavezuju na poslušnost gazdama, ne ostavljaju dovoljni mentalni prostor čak i za neko jednostavno novinarstvo.

Daleko je to od svake tekovine slobodnih medija. Gledajući naš tv-program pomisliš da je i Enver Hodža imao više smisla za medije, iako ga bije glas kako je za svoje vlasti on bio jedini stanovnik Albanije koji je imao televizor. Za razliku od njegovih novinara koji su bili svedeni na to da budu sluge Partije, ovi današnji su usmjereni prema tome da budu kotačići u strogo kontroliranom servisu informativnog nadzora. Nema tu nikakve mogućnosti za ideju, a kamoli za novinarsku autonomiju ili kakvu slobodoumnu herezu. Opet partijski urednici, opet otkazi, mobing, kontrola, cenzura i sva druga sranja represije i kažnjavanja. U Jugoslaviji osamdesetih takvo što ne bi bilo moguće, a kamo li u nekoj iole ozbiljnoj demokraciji.

Naš televizijski novogovor slijedi svaku pretpostavku zbog koje je stvoren. Iluzija treba ne samo uljepšati stvarnost već i popraviti prošlosti i, dakako, odrediti političku budućnost. Tako javni servis informiranja na praktičan način postaje servis istine vladajućih političkih grupa. Novinari su novogovorom svedeni na ”djelatnike”, isto kao i urednici. Kreativnost je postala ”gledanost”, vijest ”roba”, emitiranje programa ”marketing” ili ispunjavanje ”obaveza” (branitelji, crkva, baština, sponzori, itd.). U drugom mediju, školske nastave, sličnu funkciju ima širenje vjeronauka kao mjere ”odanosti” vođama i domovini.

Na neki način televizijski program ima i zadatak da bude u funkciji hrvatske misaone policije (ne mislim pri tome na Miljana Brkića, to bi bila groteksa), već na pranje mozga potrebno da se narod riješi neposlušnih misli i ikakvih ideja o jadnom položaju u kojem se nalazi gotovo po svakom pitanju. Kritika, odnosno istina davno je odumrla vrsta u tom medijskom svijetu, ustvari parazitu koji postoji jedino za potrebe i svrhe vladajućeg sloja.

Otkaz Hrvoju Zovku na HRT-u, predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva i štrajk glađu Domagoja Margetića izbačena sa Mreže TV, samo su friški primjeri represije i nasilja nad novinarima. Isto je to i intervencija policije danas usmjerena na ljude koji su štrajkali pet minuta ispred zgrade katedrale duha. Zanimljivo je kako šefovi misle da policija postoji zato da zatvara novinare koji se bune, kao da na to nemaju svako pravo? To uostalom zorno svjedoči o nivou svijesti i načinu rada Hrvatske televizije koja bi nezadovoljnike najradije predala u neki proces kazamata za nepoćudne.

Nije čudo što u nas gotovo da ne postoji kritična javnost, a nema niti temeljnih medija, onih koji bi mogli kontrolirati vlast i vladu. Pod firmom liberalne i demokratske agende već se dugo u hrvatskoj sprovodi jaka kontrola medija (slučajevi s HRT-a i drugih to posve nedvojbeno pokazuju), pa se ispostavlja da je ideološki i autoritarni aparat danas više podmukao nego ikad prije, naravno, u svrhu obrane stečenih položaja i društvene raspodjele moći (novca). Svako je istinito informiranje nemoguće pod takvom represijom i ideologizacijom nacionalnog korpusa. Primjeri zastrašivanja, napada i otkaza novinarima samo su dio šire pojave discipliniranja društva kako bi se umrtvilo svako značajno odstupanje i kako bi se na svim nivoima vlasti moglo provoditi kažnjavanje (lički HDZ) potrebno da se uspostave obrasci totalitarne (rođačke) demokracije.

Jedino što je kritičko u današnjem medijskom nastupu HRT-a je njegova potlačenost ideološkoj represiji pa se zbog toga ista ustanova bolje vidi kao hram demagogije i propagande, a ne kao neki demokratski javni servis. Fala Bogu da postoje i mediji izvan HR.

radio gornji grad