Aluminij u mostarskoj „crnoj kutiji„

Izdvajamo

• Nažalost, glasno i jasno smo i mi obespravljeni radnici ove firme, pune 23 godine, kao žrtve ovih istih struktura i podrškom istog Sindikata, tražili naša radnička prava, bezuspješno. Kakva li je nastupila, psihopatska transformacija društva, kada, ovi isti agresori i progonitelji, kao ubice, ovoga puta traže pomoć od svoje žrtve. Zaboravljaju, da su pored pljačke državne imovine i svih naših, srpsko-bošnjačkih radničkih prava, neposredno zabranili i pristup ovoj firmi, do novembra mjeseca 2013. godine, ovoj istoj Vladi Federacije i njenim državnim institucijama.

Povezani članci

• Aner Žuljević: HDZ BiH od Aluminija Mostar želi napraviti novi Soko
• BBC: BiH je država s PTSP-om i oružjem, drhti dok se vraća duh nacionalizma
• Ismet Smajlović: „Mapa puteva“ slikara Ibrahima Novalića
• Željko Popović: Uspjeli smo dokazati da postoji paralelni sustav i diskriminacijski procesi unutar Carine RH
• Crna Gora: Danas konstitutivna sjednica novog saziva Skupštine
• Kočanovi zapisi u vremenu

U „crnoj kutiji„ mostarskoj, u vlasništvu HDZ-a i njegovih kriminalno-nacionalističkih čimbenika, godinama se presipa iz šupljeg u prazno, sistemom „spojnih posuda„. Iz EPHB u Aluminij i sa drugim firmama, pod nadzorom i mentorstvom, akademika i orguljaša iz mostarskih Bara, doglavnika svoga uzora i poglavnika, krivousnog generala Franje Tuđmana. Uz svu blagonaklonost, podanički i uliznički odnos, sa svojim vlastodršcima iz reda Bošnjaka, stranačke SDA, mafije, mogli su normalno podjeliti i pljačkati, svaki na svoj način, javne firme, ove nam ogolićene, države Bosne i Hercegovine

Piše, Mr Milan Jovičić / bivši radnik Aluminija / 

Sa najvećim prezirom i gnušanjem, pisati o Aluminiju u njegovoj „crnoj kutiji„, svojim smradom vonja već pune 23 godine. Unaokolo, smrad je uveliko već zagadio našu okolinu, bez osjećaja naše javnosti, kako bi se svi njeni unutrašnji akteri, podobro navikli na sredinu i sve „blagodati„ koje su im omogućene.

Kupleraj se nastavlja, u najvećoj kriminalnoj i diskriminatorskoj septičkoj jazbini, u  državici Herceg Bosni. Kako bi se i posušili ili zataškali i ogromni gubici, preko 350 miliona KM, kao rezultat pljačke i kriminalnih radnji, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih njihovih nasljednika i čimbenika, upravni oragani sa Nadzorbim odborom su odlučili da se kupleraj obnovi, ponajlakše ili najbezbolnije  čestim izmjenama njihovih  vodećih  „prostituki„ u likovima i djelima, direktora, od Brajkovića, Bradvice, Domjana, Kordića, Ljubića, Ružice Udovički, Maria Gadžića do Pandže…

Neće li im krenuti bolje, kako namamiti nove mušterije, kako sačuvati i svoju „harizmatičnu masku“ diva, kada već poodavno postaje patuljak u svojoj lijepoj Herceg Bosni. Nadati se i konačne pozicije nosioca razvoja hercegovačko-hrvatskog kraja, daj Bože, po onoj narodnoj: “Daj Bože kćeri da te aga uzme, ako Cigani oko kuće hode“.

Ponadali su se uspjehu, kada su radnike srpske nacionalnosti protjerali, Bošnjaka su se poprilično rasteretili, a podanička i poltronsko ulizivačka vlast, sa Fadilom Novalićem i njegovim ministrima, uvukla se u njihovo kriminalno kolo i pouzdani su im čuvari stražnjice da i bez lijeka „pilex“ ne dobiju hemeroide.

Zahvaljujući i njihovom „čistokrvnom“ Hrvatu iz mostarskih Bara i nacionalističkoj stranci HDZ-u, sa takvom bošnjačkom vladom pridobili su svu naklonost i mogućnost totalne okupacije firme Aluminij, uspostavom svojih rukovodnih kadrova.

Konačno su se oslobodili i „boljševičkih“ kadrova sa ministrom Reufom Bajrovićem, a Neka i Zlaja su se izborili za državicu Herceg Bosnu, upravo progonom Srba iz firme i ove doline.

Ostaje im  još i krajnji cilj,  konačni „demokratski čin“ da im perfidni premijetr Fadil Novalić za jednu marku, proda i ostatak ukradenog  državnog kapitala od 44%, kako bi se nastavile orgulje sa gangom, duž Bara i Baćevića, do „lijepe njihove“ i do Pantovčaka. Horoz će im se krajnje i lijepo usmjeriti, samo sa novim vezanim zastavama i čvršćim čvorom, od onog vremenskog sa stadiona Koševa i onog mostarskog iz godina majskih 1993.

U „crnoj kutiji„ mostarskoj, u vlasništvu HDZ-a i njegovih kriminalno-nacionalističkih čimbenika, godinama se presipa iz šupljeg u prazno, sistemom „spojnih posuda„. Iz EPHB u Aluminij i sa drugim firmama, pod nadzorom i mentorstvom, akademika i orguljaša iz mostarskih Bara, doglavnika svoga uzora i poglavnika, krivousnog generala Franje Tuđmana. Uz svu blagonaklonost, podanički i uliznički odnos, sa svojim vlastodršcima iz reda Bošnjaka, stranačke SDA, mafije, mogli su normalno podjeliti i pljačkati, svaki na svoj način, javne firme, ove nam ogolićene, države Bosne i Hercegovine.

Oh, narode bosansko-hercegovački, kakvi su to divni temelji herceg-bosanski, iako „crna kutija„ aluminijska i dalje, užasno vonja.

Evo, upravo ovih dana, sindikalci iz Aluminija, bez stida i srama, šalju ultimativno pismo Vladi Federacije, sa vapajem za njihovom neposrednom pomnoći; „Mostarski Aluminij pred gašenjem, radnici mole pomoć Vlade FBiH„.

Uprkos nedavnoj promjeni direktora Aluminija i najavama konsolidacije firme, izgleda kako je stanje u mostarskom Aluminiju, s lošeg otišlo na gore.

„Sindikalci u pismo ističu kako izgleda da Aluminij neće preživjeti tekući mjesec te kako će u tome slučaju radnici firme doći pred Vladu Federacije jer upravo to tijelo vlasti smatraju najodgovornijim za trenutačno stanje i probleme,“ / piše Večernji list/

„Tražimo da organizirate hitan sastanak Vlade, sindikata, Uprave Aluminija i da s tog sastanka nitko ne može izići dok ne utvrdimo strategiju zaduženja i naloge za spašavanje Aluminija d.d. Mostar. Ako vaša reakcija izostane, dolazimo pred zgradu Vlade i tada ćete nas jasno i glasno čuti. Ultimativno tražimo ispunjenje naših zahtjeva – navodi se u dopisu federalnim vlastima koji su poslali sindikati Aluminija.“ / citat iz pisma /.

Nažalost, glasno i jasno smo i mi obespravljeni radnici ove firme, pune 23 godine, kao žrtve ovih istih struktura i podrškom istog Sindikata, tražili naša radnička prava, bezuspješno.

Kakva li je nastupila, psihopatska transformacija društva, kada, ovi isti agresori i progonitelji, kao ubice, ovoga puta traže pomoć od svoje žrtve. Zaboravljaju, da su pored pljačke državne imovine i svih naših, srpsko-bošnjačkih radničkih prava, neposredno zabranili i pristup ovoj firmi, do novembra mjeseca 2013. godine, ovoj istoj Vladi Federacije i njenim državnim institucijama.

Svakako je to bio i period, najvećih kriminalno-pljačkaških aktivnosti, njihovih lopovskih, nacionalističkih i ustaških direktora, Mije Brajkovića i Ive Bradvice, sa saradnicima. Mogli su mirno pljačkati imovinu i bogati se, sve na račun ove nam države i naših radničkih prava.

Za javnost su, lansirali lažene slavopojke i veličali „hercegovačkog diva„, koji, istinski i konačno postaje, „hercegovački patuljak„ kojem je nužna i pomoć njihovih ulizica i podanika, koalicionih partnera u vlasti, iz redova Bošnjaka.

Poštovanim građanima i narodima, pred ovogodišnje izbore, konkretan i jasan primjer, planetarne pljačke i kriminala, udruženom kriminalnom privrednom i društvenom poduhvatu, da procjene i ocjene i svoje stavove i odnos i prema, kriminalnim stranačkim elementima, kako HDZ-a i SDA, kao i svih njihovih saučesnika u dosadašnjem periodu.

Dajući podršku istima, svojim neposrednim glasom, ispisuje je vječita smrtovnica za naš boljitak i svijetliju budućnost, kako za državu, još gora za naše mlađe naraštaje.

Razmislite na vrijeme, dok naš „lipicaner„ Fadil Novalić i njegov potrčko, ministar Nermin Džindić, budu primali i luckasto obećavali, ovim sindikalcima, da im se nadati boljem u mjesecu „limburgu„ odmah iza izbora!