IVICA KUNČEVIĆ

Povezani članci

• Audicija za Balet Sarajeva u Beogradu
• Ljubo R. Weiss: Zar nam trebaju upozorenja Efraima Zuroffa?
• Promocija knjige “Grebo” autora Bore Kontića u Mostaru
• Rasistička korozija na hrvatskoj šahovnici
• SEMINAR UMETNIČKE IGRE U VRANJU
• Petar Jeleč: Josipović u konglomeratu loših politika

Foto: Zoran Đurić

Ili suvremeno čitanje klasike

Ivicu Kunčevića upoznao sam na vlastitom diplomskom ispitu na studiju opće književnosti sa teatrologijom. Tada već etabliran, iako još mladi redatelj, prisustvovao je obrani moga rada Dvadeset godina režija na sceni Narodnog pozorišta u Zenici. Kunčević je slušao pozorno moj rad u kojem sam, između ostalih, govorio i o njegovom redateljskom radu…

Sa Kunčevićem ću nastaviti povremeno, tačnije je kazati, zgodimice, drugovati na pojedinim premijerama ili festivalskim izvedbama njegovih predstava.

Prolazile su godine a s njima i Kunčevićeve predstave, uspješnice. Postao je jedan od najznačajnijih redatelja postgavellijanske epohe u hrvatskom kazalištu. Ono što me je, uvijek, od studentskih dana do naše suvremenosti, fasciniralo u Kunčevićevom redateljstvu je njegovo originalno, izvan svih konvencija i svih do sada poznatih modela, čitanje klasičnih dramskih tekstova, koji su u Kunčevićevim vizualizacijama prštali od nevjerojatnog aktualiteta i suvremenosti koja nam se doimala kao izišla iz doba koje upravo živimo.

Šekspira, Držića ili bilo kojeg drugog klasika kojeg se Kunčević dohvati osjećamo svojim suvremenikom. Posebno je uspješan na svom terenu, kada inscenira dubrovačku klasiku, Vojnovića, Držića…

Kunčevićeva režija predstave Tužna Jele primjerom  je nevjerojatno  uspješne ambijentalne vizualizacije sa krevetom u moru.

Nedavno je Kunčević svoja iskustva sa ambijentalnim teatrom pretočio u vrijednu teatrologijsku knjigu draguljnih eseja o osobnim iskustvima, rastvarajući pred čitateljstvom vlastitu, permanentnim tragalaštvom prožetu radionicu…